Ljiljan pripada rodu ukrasnih biljaka, a može se naći diljem Sjeverne Amerike, Europe i Azije. Jedan od mnogima najdražih, posebno kada je u pitanju vrijeme Uskrsa, je Gospin, Madonin ili Marijin ljiljan, podrijetlom iz Libanona i Izraela.
U botanici je poznat već više od tri tisuće godina, a svojim mirisnim, ljevkastim cvjetovima sastavljenima od šest bijelih latica neopisivo privlači pažnju. Nježnost i nevinost već su tisućljećima njegovi neprikosnoveni elementi.
Grčka mitologija
Zanimljivo je da o njegovu porijeklu postoje i grčki mitovi, a spominje se i u Bibliji, i to upravo u vezi Uskrsa odnosno Isusova uskrsnuća.
Prema grčkom mitu, bijeli ljiljan nastao je od kapljice mlijeka koja je kapnula na Zemlju dok je božica Hera dojila Herkula. Kako je on bio sin boga Zeusa i Alkemene, najljepše smrtne žene onog vremena, Zeus je izrazio želju da ga doji njegova žena Hera, nadajući se da će tako postati besmrtan.
Dakako, Hera nije željela pristati na to, no kada je jednom prilikom zaspala, položili su joj dijete na grudi, a nekoliko kapljica mlijeka prosulo se svemirom kreirajući pritom Mliječnu stazu. No jedna je kapljica ipak dotakla Zemlju i iz nje je izniknuo bijeli ljiljan.
Spominje se u Bibliji
Postoji i verzija koja bijeli ljiljan smješta u samu Bibliju. Naime, kako stoji u retcima Biblije, bijeli ili uskrsni ljiljan niknuo je u Getsemanskom vrtu u Jeruzalemu na obroncima Maslinske gore, mjestu na kojem je Juda izdao Isusa.
To je bilo mjesto na kojem je, prema evanđeljima, često molio sa svojim učenicima, pa tako i te posljednje noći svog života. Iako je svoje učenike molio da ostanu budni, oni su zaspali, a Isus je ostao jedini budan, i to u velikoj boli znajući što ga čeka.
Biblija kaže da je molio u smrtnom znoju i da su upravo te kapljice znoja, ali i suza, pale na tlo. Točno na tom mjestu niknuli su bijeli ljijani.
Tako je bijeli ljiljan postao simbol čistoće, simbol Isusove majke Blažene Djevice Marije te se često može vidjeti i na slikama biblijske tematike.
Vrlo su često slikari posezali za elementom bijelog ljiljana kada bi prikazivali Bogorodicu u bilo kojem kontekstu, pažljivo analizirajući čitav cvijet. Pritom su latice, kako je već navedeno, simbolizirale čistoću, a žuti prašnici Marijinu zlatnu dušu.
Baš kao i Isusova smrt, i njezina je obilježena ljiljanima. Naime, kada su ljudi posjetili Marijin grob tri dana nakon što je bila pokopana, na njemu su pronađeni veličanstveni bijeli ljiljani.
Danas je bijeli ljiljan čest stanovnik naših domova, a da bi uspio, potrebno mu je dobro osvjetljeno mjesto u rahlom i propusnom tlu, no zaštićeno od jakog podnevnog sunca. Možete ga zasaditi i sami kao lukovicu u kasno ljeto ili ranu jesen.
Svoje će najljepše ruho pokazati tijekom ljetnih mjeseci, a do tada u njemu možete uživati odlaskom u najbližu cvjećarnicu te svome uskrsnom stolu dodati još jednu simboličnu dekoraciju.
