Ave Crux, spes unica!
Zdravo Križu, nado jedina!
(Drevni rimski himan)
Ljubljena braćo i sestre!
Uskrsli Krist svojim je križem otvorio vrata nade! U ovom vazmenom vremenu želimo susresti Isusa i zaustaviti svoj pogled na Njegovim preobraženim ranama. Promatrajući Isusovo uskrslo lice, čiji odsjaj prepoznajemo u dubini liturgije, u dobroti bližnjih, u probuđenoj prirodi, otkrivamo da središte naše vjere nije samo križ i gorčina patnje, nego najprije Kristovo darivanje u ljubavi. No i u danima Uskrsa ima smisla govoriti o križu jer se naša nada „rađa iz ljubavi koja izvire iz Isusova Srca probodena na križu“ (Franjo, Spes non confundit 3). Po daru nade očekujemo dobra koja još nemamo, a donosi nam ih Spasitelj iz božanskog svijeta i izlijeva ih na nas kroz ranu svoga Srca. Uskrsli nas tako krijepi i čini sposobnima prihvatiti naše vlastite rane i križeve sadašnjice.
Pozvani smo molitvom prijeći prag nade, otvarajući se drugom svijetu. Svijet je to nestvorene, od iskona postojeće ljubavi koja pobjeđuje ovaj prolazni svijet i vraća nam osmijeh na lice. Naša su lica ponekad ispaćena i izranjena, ali prodahnuta pojavom i poklikom Uskrsloga: „Mir vama“ (Lk 24, 36). I naša su srca iscijeljena oprostom i preporođena pozivom: Idite… u Galileju! Ondje ćete me vidjeti (usp. Mt 28,10). On ide pred nama, On će surađivati s našim svjedočanstvom po čudesnim znakovima (usp. Mk 16, 20).
Kakvi su to čudesni znakovi? Kakva je to snaga nade u Isusovu pogledu upućenom apostolima koji su se vratili ribolovu, svome starom zanatu, i ondje dotaknuli prazninu mreža i očekivanja, upravo beznađe: „’Dječice, imate li što za prismok?’… ‘Nemamo’… ‘Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete’“ (Iv 21, 5-6). Umjesto da se prepuste tuzi, očaju i ljutnji – oni su ipak poslušali i nastavili pokušavati. Prihvatili su težinu križa, praznine i neuspjeha, te na Isusov poticaj isplovili ponovno, bacili mreže i primili bogatstvo.
Obasjani prisutnošću Uskrsloga prihvatimo i mi svoje osobne i društvene slabosti i bolesti: slabost vjere i težine propusta, nedostatak pravde i istine, demografski slom, pustoš zbog materijalizma, relativizma i mnogih razornih ideologija… Ne dopustimo da nas zahvati beznađe! Krenimo i mi poput apostola, iz dubine svojih neuspjeha, i što su oni dublji, neka je naš zamah snažniji. Zamahnimo snagom pouzdanja koje nam ulijeva Isusov pogled i poziv. Učinimo sve za Isusa i bogat ulov neće izostati! Neka nam ništa ne bude važnije od Krista!
Dopustimo da nas poziv Uskrslog potakne na otkrivanje neslućenih dubina našega bića i upoznavanje vlastitog dostojanstva djeteta Božjeg! Dopustimo mu da nas svojim Duhom nanovo rodi i obnovi naš pogled na Krista, na Njegovu Crkvu, na bližnje i svijet. Dopustimo mu da sve učini novim: i našu molitvu, naše revno i redovito življenje sakramenata Crkve, svetost naše nedjelje, žar naše obiteljske molitve, snagu roditeljskog odgoja, naše služenje ondje gdje je najpotrebnije, ondje gdje je najteže i odakle drugi bježe. Dopustimo mu da On živi u nama! Za to smo stvoreni, za to nas Uskrsli, ustajući iz groba, nanovo stvara!
Dvostruka duhovna ljubav Isusova Srca, ljudska i božanska, neka razbudi naše umrtvljene osjećaje – da ga uzljubimo, ne samo umom i načelima, nego i dubinama srca i svim svojim snagama. Ovo uskrsno vrijeme neka bude i dodatan poticaj da se pripremimo za veliku posvetu Presvetom Srcu Isusovu koju ćemo zajednički kao narod učiniti 27. lipnja ove godine (HBK, Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade, 25). Neka to bude i duboki osobni događaj za svakog od nas.
Slijedeći Krista uskrslog, primajući Duha Svetoga, u vjeri i nadi, oduševljeno i s ljubavlju prenosimo radosnu vijest spasenja. Neka uskrsni mir ispuni naša srca i po nama se proširi cijelim svijetom.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
† Roko Glasnović
dubrovački biskup
