Ne znam! Volio bih da me netko razuvjeri kako sam u krivu, da sam u zabludi, da griješim, da nije sve tako crno i pesimistično – ali ne vjerujem da će se to dogoditi, jer je za to jednostavno teško pronaći valjane argumente. Evo o čemu se radi.
Politika Europske unije sve više sliči stihiji koja ruši sve pred sobom, ali pritom, možda i ponajprije – i nju samu, a onda i sve nas s njom. Naravno, po zadanoj recepturi onoga kojeg Bruxelles mora slijepo slušati inače bi mu se, u suprotnom, to valjda moglo obiti o glavu – američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Paradoks je u tome, što slijepim podilaženjem EU sebi vjerojatno kratkoročno produžuje život, ali je pritom zapravo riječ o agoniji – sporom i bolnom umiranju ukoliko se uskoro nešto dramatično ne promijeni u glavama vodeće europske elite. Nešto, što će ih primorati na istinski, ozbiljni zaokret u odnosu na politiku koju kreiraju i provode proteklih godina: oportunističku, prepunu PR-a (da ne uporabim težu riječ propaganda), bez trunke strateškog promišljanja i nužne vizije.
Ali prije nego što kažem o čemu je točno riječ konstatirat ću slijedeće, kako biste lakše shvatili poantu: ako Bruxellesu Trumpov poučak carinskog rata s Kinom nije bio dovoljan signal za uzbunu – onda nikakvog lijeka za briselske političke strukture zapravo i nema.
Europski sankcijski udar na Kinu i kineski protunapad
Europska unija i Kina veliki su trgovinski partneri, iako se posljednjih godina, paralelno s naglim rastom američko-kineskih trgovinskih i geopolitičkih napetosti, itekako primjećuje i sve veći utjecaj Washingtona na ograničenje navedenog partnerstva.
Ispočetka najviše onog iz sfere visoke tehnologije, a onda i štošta drugog (pritom se redovito koristi prokušana retorika kojoj se u ova složena i napeta geopolitička i sigurnosna vremena malo tko želi i usuđuje suprotstavljati makar bila i preuveličana – poput kineske „toksičnosti“, „opasnosti od špijunaže“, „državnih subvencija koje sprječavaju zdravu konkurenciju“ i td., i td.).
Evo najnovijeg primjera koji ukazuje u kom smjeru sada idu europsko-kineski odnosi i čime će navedeni trend na kraju vjerojatno rezultirati.
Nakon što je Europska unija, poslije dugotrajne i mučne unutarnje rasprave među zemljama članicama, nedavno usvojila nov – 21. paket proturuskih sankcija, u isti je uključila i 14 kineskih i honkoških tvrtki, optužujući ih za pomaganje Rusiji.
Međutim, Peking je – umjesto od Bruxellesa vjerojatno očekivanog kineskog kajanja, „pokrivanja ušima“ i obećanja da će se popraviti i više neće griješiti u ime održavanja Kini navodno životno nužnih gospodarskih i trgovinskih veza s EU-om nakon pogoršanja istih sa Sjedinjenim Državama – odgovorio uvođenjem sankcija protiv 14 europskih vojno-industrijskih tvrtki koje su kritično ovisne o kineskoj elektronici i rijetkim zemnim metalima. I to u vrijeme kada je Europska unija usvojila i pokrenula strateški projekt masovnog naoružavanja u kontekstu „neizbježnog“ rata s Rusijom koji eto samo što nije počeo (europski visoki dužnosnici u tom smislu javno iznose godine kad će rat, prema njihovom mišljenju početi – a kreću se uglavnom u rasponu od iduće, 2027., pa do 2030.).
Među tim tvrtkama su i vojno-industrijski divovi poput njemačkog koncerna Rheinmetall, francuskog proizvođača dronova Cavotec UAS, talijanske tvrtke Lafert i češke tvrtke Tatra Trucks.
Evo što o svemu tome 24. srpnja piše POLITICO u tekstu pod naslovom „Kina uzvraća na sankcije EU usmjerene na obrambene i tehnološke tvrtke“.
Brutalan odgovor Kine u režimu odmah
Nakon uvodne konstatacije navedenog medija kako je Kina najavila uvođenje gore nabrojanih ograničenja za 14 obrambenih i tehnoloških tvrtki iz EU-a nakon uvedenog novog sankcijskog paketa protiv Moskve koji se tiče i Kine, POLITICO to ocjenjuje ovako, citiram:
„Ovo označava najizravniji i najsnažniji odgovor Pekinga do sada na popise sankcija EU-a, koje je osudio kao “nečuvene”. Nedavne studije procjenjuju da do 90 posto sankcionirane robe i dalje stiže u Rusiju prolazi kroz Kinu.
Njemačka brzorastuća obrambena tvrtka Rheinmetall nalazi se među 14 tvrtki kojima je kineskim izvoznicima sada zabranjeno isporučivati robu dvojne namjene – proizvode koji imaju i civilnu i vojnu primjenu – priopćilo je u petak kinesko ministarstvo trgovine. Na popisu se nalaze i češki proizvođač kamiona Tatra, nizozemska tvrtka za brodogradnju IHC Merwede te nekoliko tvrtki za optiku i lasere.
Izvoznici mogu podnijeti zahtjev za dozvole koje dopuštaju određene pošiljke kada se smatraju „zaista potrebnim“.
Objava je uslijedila dan nakon što je EU na svoj popis sankcija dodala 14 kineskih i hongkonških subjekata , zabranjujući europskim tvrtkama poslovanje s njima. Većina nisu visokotehnološke obrambene tvrtke, već logističke tvrtke koje pomažu ruskim uvoznicima da nabave zapadnu tehnologiju.“
Zaključak
Iako Politico ne daje završnu ocjenu odnosno prosudbu onoga što bi se sve moglo iz ovoga izroditi kada je riječ o odnosima između EU-a i Kine, čak ni za europske obrambene tvrtke – nije teško zaključiti kako se odgovor nalazi u uvodnim konstatacijama ovog komentara. Uz mali dodatak.
Trump je lani pokušao slomiti Kinu prijetnjom uvođenja zastrašujućih i neviđenih carina, kao i sankcija protiv njenih pojedinih visokotehnoloških kompanija te zabrane uvoza američkih komponenti i najsuvremenijih čipova za kineske potrebe, ali se nakon kineskog odgovora brzo predomislio te carine uvelike smanjio na prihvatljive postotke koji ipak omogućuju međusobnu trgovinu koja je i od američkog vitalnog interesa.
Sada je pak Europska unija, ionako opterećena sve težim gospodarskim i socijalnim stanjem dodatno generiranim rastućim vlastitim i globalnim energetskim problemima – odlučila testirati kinesku otpornost.
Odgovor iz Pekinga, što on o svemu tome misli – odaslan joj je u režimu odmah.
Mudri narod ima jednu poslovicu koja kaže: s rogatim se nemoj bosti ako i ti nemaš rog! Bruxelles, ili misli da ga ima, ili tako mora misliti jer mu to nalažu „s vrha“. I jedno i drugo će biti pogubno ukoliko brzo ne dođe k pameti.
Evo koliko Njemačka mjesečno gubi industrijskih radnih mjesta; pad konkurentnosti; problemi za VW
U međuvremenu, Trump upravo prijeti novim carinama protiv EU-a zbog kazni za američki Google, i to nakon što je u petak već uveo i neke druge.
