U prošlu je srijedu Kazahstan izvijestio o zaustavljanju izvoza svoje nafte naftovodom Kaspijskog naftovodnog konzorcija (CPC) do velike ruske crnomorske luke Novorosijsk zbog ukrajinskih napada dronovima na tankere u Crnom moru koji tu naftu prevoze.
Kazahstansko ministarstvo vanjskih poslova već je ranije pozvalo ukrajinskog veleposlanika u toj zemlji uručujući mu prosvjednu notu, ali on je negirao kako te napade izvršava ukrajinska vojska, a krivnju prebacivao na rusku.
Međutim, kako su se ukrajinski napadi još i puno prije od toga izvodili i na taj naftovod i na rusku naftnu infrastrukturu u Novorosijsku povezanu s naftovodom koji je u vlasništvu mješovitog rusko-kazahstansko-američkog konzorcija (taj je naftovod jedini način da ovaj veliki svjetski proizvođač nafte istu može izvoziti jer Kazahstan nema mora, a Kaspijsko more, na koje ima izlaz, u prirodno smislu gledano, iako najveće svjetsko, ipak je samo obično jezero), ali i na tamošnju veliku plinsku stanicu koja ubrizgava plin u podmorski plinovod Plavi tok za potrebe Turske (Ankara je već puta upozoravala Kijev da to ne čini) – teško bi bilo vjerovati kako Rusija, koja od toga uzima značajnu proviziju „sječe granu na kojoj sjedi“. Moskvi to, za razliku od Europske unije nije svojstveno, što se vidi i kroz nastavak izvoza ruskog ukapljenog plina u EU u rekordnim količinama usprkos snažnim proturuskim sankcijama i potpuno neprijateljskoj međusobnoj retorici.
Ali ukrajinsko prebacivanje krivnje na rusku stranu onda kada to i nije tako, može nekažnjeno prolaziti sve dok se time ne počnu ugrožavati i američki interesi. A u ovom je slučaju upravo o tome riječ.
Naime, američka goleme naftna kompanija Chevron, jedna je, uz još neke druge zapadne i kineske tj. one koji u Kazahstanu imaju unosne koncesije za eksploataciju nafte i koju izvoze upravo preko ruske crnomorske infrastrukture (drugog načina, kao što sam napomenuo nemaju), koristeći pritom svoje tankere.
Očito je kako su ti tankeri sada postali cilj Kijeva koji i ne skriva želju udaranja po svim energetskim projektima koji Moskvi omogućuju prihod, iz čega se onda također financira i ruski rat protiv Ukrajine (tako je, navodno, prema američkim i njemačkim službenim izjavama bilo i po pitanju dizanja u zrak ruskog baltičkog plinovoda Sjeverni tok koji je služio primarno za opskrbu Njemačke, ali i još nekih njoj susjednih europskih država – što je navodno izvršio izvjesni ukrajinski državljanin povezan s ukrajinskim obavještajnim strukturama, i koji je nedavno iz talijanskog zatvora izručen Njemačkoj na zahtjev njenog tužiteljstva za koje je on prvooptuženi).
Takva logika Kijeva je razumljiva, ali ne i kada se pritom radi o ugrožavanju interesa tvojih glavnih političkih i vojnih sponzora na globalnoj razini.
Reakcija Bijele kuće
Zbog svega navedenog ni najmanje ne čudi najnovija promptna reakcija – ni manje ni više nego iz Bijele kuće. Naime, kako 24. srpnja piše utjecajni američki medij The Wall Street Journal u tekstu pod naslovom „Chevron pokušava spriječiti uplitanje svoje kazahstanske imovine u rusko-ukrajinski rat“,
izvršni direktor Chevrona Mike Wirthrazgovarao je ranije ovog tjedna s dužnosnicima Trumpove administracije razgovarao o hitnom pitanju: kako spriječiti da masovne operacije američkog naftnog diva u Kazahstanu postanu kolateralna šteta uratu između Ukrajine i Rusije.
Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa upozorila je Ukrajinu da ne napada plovila koja ne pripadaju Rusiji.
Medij navodi kako je „nedavni ukrajinski napad dronom pogodio četiri tankera, uključujući jedan koji je unajmio Chevron, u Crnom moru u blizini Novorossijska“. „Ruska luka ključno je središte za izvoz nafte i završna točka za naftovod, djelomično u vlasništvu Chevrona, koji opskrbljuje 2% svjetskih dnevnih zaliha nafte. Utovar sirove nafte od tada je ograničen na naftovodu, prisiljavajući Kazahstan da ograniči proizvodnju nafte jer ima ograničene skladišne kapacitete.“ – konstatira WSJ
Chevron posjeduje 15% gore spomenutog Kaspijskog naftovodnog konzorcija (CPC) i 50% najvećeg naftnog polja u Kazahstanu, Tengiza. Tvrtka procjenjuje da bi dugotrajni prekidi u radu naftovoda mogli prisiliti tvrtku na smanjenje proizvodnje na polju i ugroziti prihode projekta vrijedne više milijardi dolara.
„Američka administracija smatra CPC vitalnom rutom za isporuku kazahstanske nafte europskim tržištima, služeći kao alternativa ruskim opskrbama energijom“, rekao je američki dužnosnik publikaciji.
S druge strane, američki Bloomberg, također jučer, u tekstu pod naslovom „Najveća ruska naftna luka na Crnom moru zaustavlja utovar zbog sigurnosnih problema“ piše kako je najveći ruski naftni terminal na Crnom moru, Šeskaris u Novorossijsku, obustavio isporuke nafte tankerima zbog povećanih napada ukrajinskih dronovima.
Medij piše kako navedeni terminal nije utovarivao naftu na tankere od 21. srpnja, što potkrepljuje podacima o brodarstvu, satelitskim snimkama i uslugama praćenja plovila.
Rat se zahuktava! U ruskom raketnom napadu na vojnu izložbu kraj Kijeva 10 mrtvih i 100 ranjenih
Prosudba
Vidjet ćemo što će se iz svega ovog na kraju izroditi. Za sada je teško prognozirati hoće li Kijev zaustaviti daljnje napade na tankere u Crnom moru (koji nisu ruski ali prevoze bilo rusku naftu, bilo onu kazahstansku za američku energetsku mega-kompaniju) s obzirom kako bi to bilo protivno njegovoj novoj strategiji nanošenja udara Rusiji u njenom ključnom i najosjetljivijem sektoru – onom energetskom. Do sada je zbog toga potpuno ignorirao i zahtjeve Kazahstana, dovodeći u opasnost i međusobne odnose s tom zemljom, koja, podsjećam, nije podržala rusku vojnu intervenciju na Ukrajinu, niti priznaje njena teritorijalna osvajanja – usprkos savezničkim odnosima s Rusijom kroz vojni savez ODKB i gospodarski savez EAES.
Štoviše! Kijev je jučer polučio politički krajnje neugodan ruski napad balisičkom raketom na vojnu izložbu nedaleko od glavnog grada, pa će mu i to sigurno smanjiti bilo kakve želje za zaustavljanje napada na ruske ciljeve.
Osim toga, navedenu strategiju ukrajinskih napada dronovima u dubinu Rusije Kijev nije usvojio samostalno, jer to nikada ne bi ni mogao zbog opasnosti od eskalacije koju ne kontrolira on. Iza strategije otvoreno stoje (i to ne skrivaju) njegovi europski sponzori, ali i same Sjedinjene Države (što se na kraju krajeva vidi i kroz navedenu izjavu Trumpove administracije da Kijev ne napada plovila koja ne pripadaju Rusiji, što implicira da ona ruska slobodno može.
S druge strane Rusija je, zbog tih i sličnih napada ukrajinske vojske već ranije snažno intenzivirala napade na Kijev i druge dijelove Ukrajine. Štoviše, počela je masovno uništavati lučku infrastrukturu te zemlje na Crnom moru i uz Dunav, pri čemu je po prvi put počela gađati i ukrajinske i strane brodove koji plove u i iz Ukrajine. Zbog toga je već u potpunosti zaustavljen pomorski promet prema toj zemlji od kojeg njen izvoz ovisi u iznosu od 80 posto. O uvozu da i ne govorimo, jer se brodskim putom u Ukrajinu doprema i najveća količina oružja.
Drugi po veličini svjetski kontejnerski prijevoznik – danski Maersk, prije nekoliko dana javno je objavio kako potpuno obustavlja plovidbu u ukrajinske luke, a sav teret preusmjerava na rumunjsku luku Constantu, u kojoj se već navodno stvorio red od stotinjak brodova.
Sve to skupa prijeti kaosu i na Crnom moru, ali i pogoršanju ukupnog energetskog stanja na svjetskom tržištu zbog novog i velikog pogoršanja situacije na Bliskom istoku. Za ilustraciju: sinoć su jemenski hutisti, povezani s Iranom, izvršili raketni napad na rafineriju nafte najveće saudijske i svjetske naftne tvrtke Saudi Aramco u gradu Jizan, na jugozapadu Saudijske Arabije.
Očekivati u svemu ovome, gdje je svima jasno kako je riječ o globalnom geopolitičkom ratu za pozicije u budućem svijetu, da će se Rusija prva povući i pristati na zapadne uvijete za postizanje sporazuma o završetku rata krajnje je rizično i krajnje malo vjerojatno. I to bez obzira na dramatične slike gorućih ruskih trgovački centara i naftnih skladišta koji pune zapadne medije i koji se nadaju kako će zbog toga doći do neke nove revolucije nezadovoljnog naroda i promjene Putinovog stava ili čak čitavog režima.
Čak kad bi Moskva i htjela (a neće), ona ne može pristati na takav završetak rata koji bi za nju značio i teški geopolitički poraz nakon kojeg bi Rusija postala zemlja bez ugleda i važnijeg utjecaja u svijetu. Ona će, umjesto toga, ako na to bude primorana – uporabiti sva raspoloživa sredstva da spriječi takav scenarij – i to otvoreno govori i sam Putin.
Nešto je svemu tome, jučer, u intervjuu za britanski The Economist govorio i najbogatiji čovjek svijeta, čiju tvrtku Starlink Pentagon itekako značajno koristi u operacijama ukrajinske vojske ne samo na bojišnicama, već i po dubini Rusije – Elon Musk.
Vrijedi li sve ovo tolikog rizika, ili bi bilo bolje progutati ponos i krenuti u ozbiljne pregovore zapada i Rusije ostavljam vama na prosudbu.
Tjedna analiza Zorana Metera: Mračna sila zavladala Europom! Zašto ovo ne može dobro završiti
Pritom podsjećam kako nuklearne velesile ne posjeduju te vrste, inače vrlo skupog oružja kao neku svoju hobi-kolekciju, kojom će se njihovi građani i vođe naslađivati kao lijepim značkama i rijetkim poštanskim markama.
