- Složila se slijedeća logična konfiguracija: SAD i Rusija razgovaraju međusobno; SAD i Rusija razgovaraju s Ukrajinom; SAD i Rusija razgovaraju s Kinom; EU ne razgovara s Rusijom; EU ne razgovara s Kinom (izvan okvira koji joj nameće SAD po pitanju trgovinske suradnje s Pekingom); EU ne sjedi za zajedničkim stolom po pitanju rješavanja ukrajinskog rata koji se odvija u njenom susjedstvu.
- U petak je iz Moskve javljeno kako će se za manje od tjedan dana u Kini, osim trojnog summita Trump-Xi-Putin tamo održati i još jedan summit ali bilateralnog karaktera – onaj između Trumpa i Putina. Tema razgovora nije objavljena ali će se vjerojatno razgovarati i o Ukrajini i o Iranu.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio je uoči summita Europske političke zajednice (EPC) u Dublinu da su zemlje zastupljene na summitu činile “vjerojatno 80% ili 90%” doprinosa Koalicije voljnih, te dodao: “Nema više američke podrške (Ukrajini, op.ZM.).”
Pritom je inzistirao kako Europa mora preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost i nastaviti podržavati Kijev dok se napori za pregovore o završetku rata intenziviraju – kako je u četvrtak izvijestio medij Irish Examiner.
Meni pak nije jasno kako to Europa misli preuzeti odgovornost? Za to bi morala sjediti za pregovaračkim stolom s američkom, ruskom i ukrajinskom stranom. Međutim, već se skoro godinu dana nije se u stanju dogovoriti oko svog zajedničkog predstavnika. Drugim riječima, oko osobe koja bi imala sve pregovaračke ovlasti i čije bi poteze automatski morale prihvaćati sve države članice. Dakle, ta bi osoba, teoretski, morala objedinjavati sve ključne interese europskih država – što je praktički nemoguće s obzirom na ponekad posve različite stavove ali i interese po brojnim važnim pitanjima među državama članicama: od ukrajinskog rata (u smislu njegovog završetka i financiranja, a ne u smislu dvojbi tko je žrtva a tko agresor – kako ne bi bilo nikakve dvojbe oko onog što želim reći) preko europske energetske i migrantske politike, budućih odnosa s Rusijom, pa do odnosa sa SAD-om.
Jasno je otprije kako se Njemačka protivi da Bruxelles donosi važne vanjskopolitičke odluke umjesto nje, a vrlo sličan stav od ranije ima i Francuska.
Nimalo optimističan tekst, koji samo potvrđuje navedeno, u petak je objavio POLITICO,
Europski blok je podijeljen u najmanje tri tabora, kaže taj medij. Prvi podržava kandidaturu predsjednika Europskog vijeća Antónia Costu za pregovarača s Rusijom.
Drugi tabor čine Francuska i Njemačka, koje ne žele prepustiti svoja mjesta za pregovaračkim stolom Bruxellesu.
Treći, “najusamljeniji tabor od svih”, podržava šeficu diplomacije Europske unije Kaju Kallas. Međutim, njezin čvrsti stav prema Rusiji mogao bi otuđiti Kremlj i učiniti njezinu kandidaturu opterećenjem (više o tome kasnije u tekstu).
Njemački kancelar Friedrich Merz učinkovito se usprotivio imenovanju jednog pregovarača. Izjavio je da već postoji “provjereni format” koji uključuje Njemačku, Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Europa ne može odabrati pregovarača s Rusijom. Podijelila se u tri tabora
Trumpovi predstavnici u Moskvi i Putinove riječi
Predstavnici američkog predsjednika Trumpa, Witkoff i Kushner, koji su jučer u Moskvi oko tri sata razgovarali s ruskim predsjednikom Putinom, potom su odletjeli u Dubblin iznijeti rezultate sastanka ukrajinskom vođi Zelenskom i europskim dužnosnicima koji danas održavaju summit u glavnom gradu Irske.
Iz onoga što je bilo objavljeno u TV snimkama o tijekku sastanka na ruskim televizijskim medijima (nakon čega su se pregovori nastavili iza zatvorenih vrata), vrijedi izdvojiti Putinove riječi kako je Rusija zainteresirana jedino za čvrsto određivanje novih državnih granica s Ukrajinom, a ne ni za kakve sive zone koje će suprotne strane različito interpretirati i samo biti povod za nove sukobe.
Možda će to netko shvatiti kao njegov pomak u smjeru popuštanja jer nije izričito spominjao povlačenje ukrajinskih snaga iz preostalog dijela Donbasa koji je pod njihovim nadzorom. Ali teško da je o tome riječ. Naime, Putin je rekao kako se u tom smislu mora polaziti od ruskog ustava. Kako znamo, u njemu je, uz ostale, od listopada 2022. g. kao ruski teritorij naveden i Donbas (DNR i LNR) onakav kakav je bio u administrativnim granicama Ukrajine prije rata i ruske ankeksije.
Putin je također neprihvatljivom označio nastojanja Europe da pošalje svoje mirovne snage u Ukrajinu odmah nakon potpisivanja primirja, rekavši kako bi to u istom trenutku dovelo do rata.
„Prisutnost bilo kakvih stranih trupa na ukrajinskom teritoriju neprihvatljiva je za Rusiju. Ako se trupe pošalju, postat će legitimna meta za nas i rat će se odmah nastaviti. Vjerujemo da to ugrožava sigurnost Rusije. Europljani to znaju. A što čujemo od njih? Da će odmah poslati trupe u Ukrajinu nakon mirovnog sporazuma? Što to znači? Rat će se odmah nastaviti“, rekao je Putin Trumpovim izaslanicima u Kremlju.
Ono što se razgovaralo iza svjetala pozornice šturo su obznanili američki predstavnici. Witkoff je u Dublinu objavio da je s Putinom dogovoren novi krug razgovora. I, što je najvažnije, u njih će biti uključeni i Europljani. Potonje se odnosi na razgovore o novoj europskoj sigurnosnoj arhitekturi koja bi uzela u obzir ruske interese i spriječila novi rat što je fokus razgovora.
“Rusija bi željela da SAD surađuje s Europljanima kako bi mogli odlučiti žele li mir ili rat”, izjavio je ruski predsjednik.
Podsjećam kako su Trumpovi predstavnici prethodno već govorili o potrebi da Europa sjedne za pregovarački stol. Međutim, sudeći po gore navedenoj Putinovoj izjavi o europskim mirovnim snagama iz tzv. Koalicije voljnih, on očekuje promjenu stava zemalja EU.
Nada je kratko trajala, ako je ikada i postojala
Europljani su već izrazili spremnost razgovarati o poslijeratnoj sigurnosti dok se ne završi rat u Ukrajini.
Friedrich Merz je jučer podržao ideju pregovora s Rusijom o Ukrajini. Nazvao je ruski pristanak na europsko sudjelovanje u pregovorima “dobrom viješću”. “Ovo je, prije svega, dobra vijest. Hoće li se ovaj trend nastaviti, pokazat će vrijeme. Mnogo toga će ovisiti o pregovorima koji će se održati u idućim danima”, rekao je Merz. „Glavno je da Rusija sjedne za pregovarački stol i spremna je sudjelovati u raspravama. Sve ostalo će uslijediti“, rekao je dalje njemački kancelar nakon dolasku u Dublin.
Međutim, ruski navodni pristanak potpuno je pogrešno interpretiran. Moskva je ponovila svoj raniji stav da želi pregovarati s Europom o sigurnosnim pitanjima, ali ne i onima o ukrajinskom ratu za zajedničkim stolom s Ukrajinom i SAD-om sve dok ne bude vidjela konstruktivan stav s europske strane, a ne onaj koji ustrajava na, kako smatra – nerealnim zahtjevima prema Rusiji, koji se nisu mijenjali od 2022. godine.
U petak je to pitanje odnosno razne medijske interpretacije konačno presjekao Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov. Rekao je kako se odluka o održavanju sljedećeg kruga pregovora o ukrajinskom rješenju uz sudjelovanje europskih zemalja može se donijeti tek nakon što se Rusija uvjeri u istinsku spremnost Europe da olakša mirovni proces. Pritom je podsjetio da Vladimir Putin nikada nije odbio kontakte s europskim čelnicima i nije inicirao ograničavanje odnosa s Bruxellesom.
Dakle, nada je kratko trajala s obzirom kako EU očito ne namjerava mijenjati prijašnje pozicije vezane uz završetak ukrajinskog rata. Najvažnije su one da nikakvih pregovora o završetku rata nema dok se ne postigne primirje na crtama razgraničenja; da nikakvih teritorijalnih ustupaka Ukrajine neće ()donedavno je tu bio i dodatak da se Rusija mora povući na granice iz 1991. Godine koji se sada ipak rijetko spominje; i konačno, da nema i neće biti nikakvih razgovora s Rusijom o europskoj strateškoj sigurnosti jer je ona već dogovorena unutar same Europe, i čine je zajedno NATO i EU.
Tako nimalo ne čude današnje izjave europskih dužnosnika iz Dublina – dakle, nakon što su ih o razgovorima s Putinom prilično optimistično izvijestili spomenuti Trumpovi predstavnici. Evo nekih od njih.
Tako je kancelar Merz u petak ni manje ni više nego pozvao Trumpa da više nikad ne bude „novog Anchoregea“ (aludira na prošlogodišnji samit na Aljasci između Trumpa i Putina kada su dogovoreni određeni pregovarački okviri za kraj rata koje su i Europa (EU+europske članice NATO-a) i Ukrajina odbacili) , te da se Amerika opet uključi u „europski tim“ i u „ukrajinski tim“. (Ako je suditi po uvodnoj Macronovoj izjavi – od toga nema ništa.)
Još je dalje otišla predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas koja je u petak pred novinarima, između ostalog rekla nešto što vjerojatno predmnijeva kako je u Europi sve bilo dobro do trenutka dok Rusija nije napala Ukrajinu. Iako je i to samo po sebi, objektivno rečeno, vrlo plitko geopolitičko razmišljanje, Kallas je istodobno otišla još i dalje, rekavši kako danas imamo samo žrtvu i agresora, pri čemu Rusiju nitko nikada nije napadao a Rusija druge je!
Izjave ove vrste, kao i one iz Moskve – znače samo jedno. Nikakvog sjedenja za zajednički pregovarački stol Europe još neće biti, barem neko vrijeme.
U međuvremenu se u Kini za manje od tjedan dana održava trojni summit između kineskog vođe Xi Jinpinga, američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog čelnika Vladimira Putina, a pripremne za njega su u punom jeku.
U petak je iz Moskve javljeno kako će se, osim toga, tamo održati i još jedan summit ali bilateralnog karaktera – onaj između Trumpa i Putina. Tema razgovora nije objavljena ali se ne isključuje mogućnost da će razgovarati o Ukrajini i Iranu.
Geopolitička analiza Zorana Metera: Odnos EU-Rusija u kontekstu Ukrajine: dogovor ili fatalni scenarij
Prosudba
Fundamentalna razlika između Europe i Rusije u shvaćanju zajedničkih pregovora je slijedeća: Europa želi najprije sjesti za pregovarački stol o ukrajinskom ratu, a kad se postigne primirje (Moskva ne želi primirje već čvrsti mirovni sporazum) onda bi se tek moglo razgovarati o paneuropskoj sigurnosnoj arhitekturi, jer je potrebno vidjeti rusku dobru volju.
Rusija polazi od stava da Europa do sada, za razliku od SAD-a – nije podnijela baš nijednu mirovnu inicijativu za završetak rata i da tvrdokorno ustrajava na svojim nerealnim zahtjevima čime bi samo opstruirala prije tri dana obnovljene pregovore u Abu Dhabiju pa joj za pregovaračkim stolom nema mjesta dok ne promijeni ponašanje. Pritom Moskva ne samo što pozitivno vidi, već i smatra nužnim sudjelovanje Europe za pregovaračkim stolom po pitanju zajedničke strateške sigurnosti, koju pak želi dogovoriti prije ili paralelno s rješenjem ukrajinskog rata.
Za sada su te suprotstavljene pozicije čvrsto ukorijenjene, bez naznaka skore promjene odnosno popustljivosti.
Dakle, imamo slijedeću logičku situaciju koja je u svojoj geopolitičkoj ali i geosigurnosnoj biti krajnje nepovoljna po Europu:
SAD i Rusija razgovaraju međusobno; SAD i Rusija razgovaraju s Ukrajinom; SAD i Rusija razgovaraju s Kinom; EU ne razgovara s Rusijom; EU ne razgovara s Kinom (izvan okvira koji joj nameće SAD po pitanju trgovinske suradnje s Pekingom); EU ne sjedi za zajedničkim stolom po pitanju rješavanja ukrajinskog rata koji se odvija u njenom susjedstvu.
Pritom se europske vođe još i mjesecima međusobno glođu oko toga tko bi na sastancima velikih globalnih igrača trebao govoriti u njihovo ime.
Pored toga Zelenski im, postojano – “kano klisurina” – daje smjernice kako se trebaju ponašati, pa je tako jučer u Dublinu ponovo neočekivano oštro napao Trumpa i njegove kalkulacije s trgovanjem ukrajinskim teritorijem (iako je ukrajinska pregovaračka delegacija u Abu Dhabiju od ranije znala za taj Trumpov prijedlog kao i svi drugi – pa je ipak na sastanak došla uz “amen” Zelenskog), što je, vidi se iz ovog teksta, od jakih europskih igrača shvaćeno vrlo ozbiljno (Merzov kopernikanski obrat u 24 sata od optimista i miru sklonog državnika, do ponovnog tvrdokornog i ratobornog političara) i prihvaćeno kao zadana norma. Pritom Zelenski i dalje pred njima hoda ispruženom rukom i prosi (čitaj zahtjeva) dodatni i dodatni novac ne samo za ukrajinski proračun, već i nastavak rata. I to su mu europski lideri također obećali dati.
EU odbacuje ruski zahtjev za ograničavanje članstva Ukrajine u NATO-u i EU
Možda vi u svemu ovome ipak vidite neki optimizam ili barem određeni logični smisao koji bi ga eventualno mogao potaknuti? Ja ga pak ne dijelim ma sa čije strane dolazio.
