Teški poraz Starmerovih ljevičara; trijumf engleskih nacionalista, kao i separatista u Škotskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj
Kao da europskim političkim elitama ionako nije bilo dosta straha zbog očekivanog dolaska na vlast u Francuskoj krajnje desnice na izborima iduće godine, daljnjeg jačanja Alternative za Njemačku koja je upravo još više povećala prednost nad vladajućim CDU-om kancelara Merza, uz ionako u Italiji već otprije na vlasti desničarsku stranku Braća Italije premijerke Meloni, euroskeptik je odnedavno i na čelu češke vlade (Babiš), a bugarski je parlament upravo za premijera potvrdio nedavnog pobjednika izbora, krajnje euroskeptičnog i Rusiji sklonog Rudeva. U Engleskoj, nakon jučerašnje velike pobjede Reform UK počelo je skidanje ukrajinskih zastava s lokalnih upravnih zgrada
Završili su lokalni izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kako se i predviđalo, Laburistička stranka/ljevičari, aktualnog premijera Keira Starmera, doživjela je teški poraz.
Ali gubitnici su i oporbeni Torijevci/konzervativci, dok je uvjerljivi pobjednik izbora brzorastuća stranka bivšeg idejnog tvoraca i zagovornika britanskog izlaska iz Europske unije (Brexit) Nigela Faragea – Reformska stranka (Reform UK), koju vladajuće strukture i srednjostrujaški mediji nazivaju „desničarskom“ i „populističkom“. Prema potpuno istom obrascu kako se to čini i u Europskoj uniji: sve što nije blisko političkom centrizmu – zapravo simbiozi lažne ljevice i lažne desnice (koje se još samo neznatno razlikuju u pojedinim ideološkim pitanjima ali i tu sve manje) – proglašava se populizmom, desničarstvom, rjeđe ljevičarstvom, nerijetko i ekstremizmom.
Kako god bilo, ono što se već od sada zna – s tradicionalnim britanskim parlamentarnim dvostranačjem definitivno je gotovo. Naime, potpuno je jasno nakon jučerašnjih izbornih rezultata kako će na idućim parlamentarnim izborima, koji se moraju održati najkasnije početkom 2029. godine, parlament Ujedinjenog Kraljevstva postati stranački šarolik.
Novi referendumi za neovisnost od Engleske?
Osim gore navedenoga, važno je konstatirati kako su pobjede na lokalnim izborima u Škotskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj ostvarile nacionalističke i separatizmu od UK sklone političke snage, što gorčinu poraza vladajuće stranke (ali i one konzervativne) čini još većom.
Nacionalistička Škotska nacionalna stranka (SNP), koja se zalaže za odvajanje Škotske od Velike Britanije, pobijedila je na škotskim izborima., osvojivši čak 58 mjesta., dok je za većinu bilo potrebno 65 mjesta. Međutim, mogla bi ići u koaliciju sa škotskim Zelenima koji su osvojili 15 mjesta.
Evo ostalih rezultata lokalnih izbora u Škotskoj, objavljenih na stranici škotskog parlamenta (slika ispod):
Reform UK i Škotska laburistička stranka osvojili su isti broj mjesta u parlamentu – po 17. Škotska konzervativna i unionistička stranka osvojila je 12, a škotski liberalni demokrati osvojili su 10 mjesta.
Rezultati izbora ponovno su potaknuli razgovore o škotskoj neovisnosti. Ove osjećaje potiče i rastuća popularnost engleske krajnje desne stranke Reform UK , koja je na engleskim lokalnim izborima osvojila više od 300 mjesta. Naime, škotski nacionalisti i Nigel Farage imaju vrlo napet odnos.
Kako god bilo, britanski građani očito su zasićeni nerješavanjem gorućih gospodarskih, socijalnih i sigurnosnih problema u zemlji, ali ne manje i primarnim bavljenjem vlade vanjskopolitičkim temama – od Trumpa i Irana do ukrajinskog rata. Posebno ovog drugog, gdje je, kako to 8. svibnja piše Euronews, „Starmer odigrao ključnu ulogu u okupljanju takozvane koalicije voljnih iza Ukrajine, …“
Ta je tema zapravo preokupirala i Starmera i političku elitu zemlje i bila izrazito dominantna, a ne sve veći problemi i teški položaj radnika (tradicionalnih birača Laburističke stranke), poljoprivrednika, običnih građana koji s čuđenjem i nevjericom promatraju u što se to pretvorilo britansko društvo u svega posljednjih desetljeće-dva.
I još jedan znakoviti kuriozitet, iako je trend počeo već ranije. Kako piše britanski Independent, Reform UK, kao uvjerljivi pobjednik engleskih izbora, odlučio je ukloniti ukrajinske zastave s javnih zgrada diljem zemlje.Tako je vladajuće vijeće okruga Darbyshire u središnjoj Engleskoj, gdje je stranka Reform UK osvojila većinu nakon izbora u četvrtak, potvrdilo novinarima da se žuto-plava zastava više neće vijoriti na općinskim zgradama.
Ne želi se predati
Nakon teškog poraza, premijer Sir Keir Starmer priprema obnovljeni zahvat za bliže veze s Europskom unijom – ali Bruxelles je zabrinut da bi njegova politička slabost mogla zaustaviti ili poremetiti svaku smislenu ponovnu uspostavu odnosa nakon Brexita – konstatira medij Euronews. „Neću odustati i gurnuti zemlju u kaos“, rekao je u petak Starmer nakon što su rezultati lokalnih izbora pokazali da su milijuni birača napustili njegovu Laburističku stranku.
Navedeni je medij tu sigurno u pravu. Jer Starmer je sada politički mrtvac pa je pravo pitanje, ne hoće li zemlju opet vratiti u zagrljaj EU-a (što je sada vrlo teško ostvarivo, jer ni Bruxelles ne može voditi ozbiljne pregovore s nekim tko možda za godinu dana više i neće biti premijer), već hoće li uopće uspjeti zadržati i premijersku poziciju.
Za one koji ne znaju, britanski politički ustroj omogućuje vladajućoj stranci (pobjednici na prethodnim parlamentarnim izborima) promjenu premijera bez raspisivanja novih izbora, za razliku od kontinentalnih demokracija gdje pad premijera automatski podrazumijeva provedbu izvanrednih (prijevremenih) izbora. Dakle, na laburistima će biti odluka je li im pametno nastaviti dalje s izborno teško poraženim premijerom i stranačkim vođom, ili im je uputnije tražiti nova kadrovska rješenja.
Osim toga, što se tiče novog jačanja britanskih veza s Europskom unijom što itekako želi i potonja (zbog ispravne percepcije svoje bespomoćnosti kao globalne geopolitičke „šepave patke“), problem je i slijedeći.
Naime, najveći pobjednici, reformisti, odnosno njihovo biračko tijelo izrazito je euroskeptično i antimigrantski nastrojeno, ali i anti-establišmentsko, jednako kao i pobjedničke nacionalističke stranke, koje uz to imaju i više ili manje izražen otpor prema Londonu kao središtu državne moći.
Zato ne bih isključio u idućim godinama i nove prijedloge referenduma za državna osamostaljenja – poput već ranijeg pokušaja u Škotskoj. Poglavito ako britansko društvo nastavi tonuti u multikulturalno carstvo – potpuno gubeći svoj tradicionalni povijesni konzervativizam i ponos iz još ne tako davno egzistirajućeg velikog Britanskog carstva na kojeg su sjećanja u zemlji još itekako živa. Ni Škoti ni Irci takvom preustroju svojih društava – gdje se u potpunosti gubi nacionalni identitet – nisu nimalo skloni.
Politička patologija: Stavovi osoba postaju stavovi država
Prijeteći domino efekt
Sve su to krajnje neugodne činjenice i za vladajuću britansku političku elitu, a usudio bih se reći – još više za onu europsku koja strahuje od domino efekta.
Kao da europskim političkim elitama ionako nije bilo dosta straha zbog očekivanog dolaska na vlast u Francuskoj krajnje desnice pod patronatom Marine Le Pen na izborima iduće godine, daljnjeg jačanja Alternative za Njemačku (AfD) koja je upravo još više povećala svoju prednost nad vladajućim (u koaliciji s SPD-om) Kršćanskim demokratima (CDU) kancelara Friedricha Merza, uz ionako u Italiji već otprije vladajuću desničarsku stranku Braća Italije premijerke Giorgie Meloni. Euroskeptik je odnedavno i na čelu češke vlade (Babiš), a bugarski je parlament upravo za premijera potvrdio nedavnog pobjednika izbora, krajnje euroskeptičnog i Rusiji sklonog Rudeva (za kojeg u europskim kuloarima govore da je „gori“ i od Orbana).
Jučer je pak Financial Times objavio kako se Europska unija priprema za moguće pregovore s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
I konačno, jučer je Donald Trump javio o trodnevnom primirju između Rusije i Ukrajine za koje se nada kako će biti početak kraja rata koji je već ušao u svoju petu godinu. Prihvatile su ga obje strane.
Blic analiza Zorana Metera: Što znači Trumpovo proglašenje ‘kraja rata’ s Iranom? Opasnost tek dolazi
Nešto se ozbiljno događa s Europom. Jesu li konačno na vidiku velike političke promjene koje ovoga puta generiraju sami građani, a koje bi ju mogle izbaviti iz ponora pakla prema kojem se ubrzano kreće?
