Tražili ste, gledajte!
Na to se može svesti sve ovo što se upravo događa na relaciji Zapad-Rusija. Naravno, s Ukrajinom, kao središnjom točkom neviđene geopolitičke igre koja je već odavno igrom prestala biti, a pretvorila se u ljuti boj u kojem se ubrzano ruše sva donedavno važeća pravila ratovanja. Kako po pitanju primjene novih oružja, tako i shvaćanja samog pojma žrtva. Ono što bi se do jučer smatralo klasičnim terorizmom (napadi na civilne objekte) danas se, u sklopu sve masovnije primjene borbenih dronova (vrijedi i za Bliski istok) u Ukrajini i Rusiji događa na dnevnoj razini. O tome više nitko i ne vodi računa. Jer riječ je o razvoju i testiranju novih tehnologija i umjetne inteligencije u stvarnim ratnim uvjetima, pa je onda valjda sve i dozvoljeno, ili se sve „samo“ jednostavno trpa pod onu čuvenu – „kolateralne štete“.
Još je nešto zanimljivo u ukrajinskom ratu. Amplitude ukrajinskih uspjeha odnosno neuspjeha i njihovo prikazivanje u zapadnim medijima – događaju se gotovo u ritmičkim ciklusima.
Tako smo na početku ruske invazije u veljači 2022. g. najprije (i posve logično i ispravno) imali medijsku sliku Ukrajine kao žrtvu koja se herojski, gotovo goloruka (iako to, normalno, nije bilo tako, jer je ona već 25 godina prije rata bila samostalna država) brani od višestruko jačeg neprijatelja, kojoj je potrebna žurna pomoć u naoružanju, vojnoj opremi i td.
Potom je uslijedilo razdoblje prikazivanja Ukrajine kao one koja će uspješno prelomiti stanje na bojišnicama i primorati Rusiju na priznanje poraza i povratak na granice iz 1991. To je bila čuvena i više od pola godine politički i medijski najavljivana (ogromne isporuke zapadnog oružja, tenkova, topništva, raketnih sustava) velika ukrajinska ljetna protuofenziva u zaporiškoj regiji 2023. godine s ciljem izbijanja na Azovsko more i presijecanja kopnene veze poluotoka Krima s matičnom Rusijom.
Nakon potpunog fijaska ofenzive, vjerojatno i zbog paralelnog trošenja ključnih ukrajinskih snaga u borbama za već gotovo izgubljeni grad Bahmut u Donjeckoj regiji (Zelenski ga je pod svaku cijenu želio obraniti jer je u međuvremenu, zbog dugih i krvavih uličnih borbi postao snažni simbol ukrajinskog otpora) uslijedile su uspješne (iako spore) ruske ofenzivne akcije (Avdiivka, Časiv Jar), te je Ukrajina ponovno medijski počela biti prikazivana kao zemlja u kojoj je krajnje teško stanje i kojoj je nužna nova velika pomoć zapada (objektivno ona nikad nije niti prestajala stizati).
Pomak na bolje i novi medijski optimizam (nova amplituda) pojavio se s ukrajinskom iznenadnim prodorom u rusku pograničnu regiju Kursk početkom kolovoza 2024. Opet se počelo govoriti o slabosti ruske vojske i mogućoj ukrajinskoj pobjedi ako zapad nastavi pružati svekoliku pomoć Kijevu, što se naravno i dogodilo.
Potom na red dolazi nova amplituda pada Ukrajine u očaj zbog razornih ruskih zračnih napada na energetsku infrastrukturu zemlje – prije svega Kijeva – i to u zimskim mjesecima s 2024/25. godinu. Slijedi razdoblje permanentne ruske vojne inicijative na bojišnicama, iako s krajnje sporim napredovanjem (posebno je to bio slučaj u borbama za Pokrovsk koji je na kraju isto pao).
Novi optimizam u pogledu ukrajinskih mogućnosti počeo se medijski naglašavati nedugo nakon početka američko-izraelskog napada na Iran 28. veljače ove godine, U ožujku je ukrajinska vojska intenzivirala napade dronovima na rusku energetsku infrastrukturu – najprije u regijama bliže međusobnoj državnoj granici – da bi potom napadi postajali sve dublji pa su čak zahvatili i samu Moskvu i njenu veliku rafineriju, kao i Sankt Peterburg. Nije dugo trebalo, a kako su dobiveni dronovi postajali sve ubojitiji i dalekometniji, Ukrajina je počela nanositi udare po čitavom teritoriju Rusije, napadajući osim energetskih i ključne trgovačke logističke centre. Danas više nema niti jedne ruske regije koja bi od takvih napada bila sigurna. To je bio i vrhunac novog medijskog predstavljanja Ukrajine kao zemlje koja Rusiji može nanijeti strateški poraz i(li) koja Vladimira Putina može primorati sjesti za pregovarački stol da završi rat (naravno po zapadnim uvjetima) što bi također bio strateški poraz makar ne na bojnom polju ali s vrlo sličnim posljedicama.
I konačno – zadnja amplituda medijske slike Ukrajine (možda ne i posljednja, tko će više znati) je ponovo crna. Umjesto da Putina primora na pregovore (Zelenski je početkom srpnja za to javno postavio rok od 40 dana kroz intenzivne udare po Rusiji najvećim dijelom dronovima), od Putina je uslijedio dosad nezabilježeni vojni protu odgovor od samog početka rata kroz sustavnu i intenzivnu primjenu balističkih i drugih raketa i dronova po ukrajinskoj vojnoj i trgovačkoj infrastrukturi, a poglavito po onoj lučkoj, u crnomorskim i dunavskim lukama. To je izazvalo de facto pomorsku blokadu zemlje i velike probleme u izvozu ukrajinskih proizvoda kao i u dostavi oružja, ali u opskrbi stanovništva nužnim svakodnevnim proizvodima u supermarketima.
Tako je medijski narativ ovih dana, nakon tjedna prikazivanja ukrajinskih udara po Rusiji kao onih koji će izazvati gospodarski kolaps zemlje i građanski gnjev, u gotovo svim zapadnim srednjostrujaškim medijima opet postao izrazito mračan po Ukrajinu.
Tjedna analiza Zorana Metera: Rubikon još nije prijeđen ali se tome ubrzano teži. Ludilo u Europi
Dva nova momenta, dosad skrivena
Pritom se lako može primijetiti dvije važne stvari:
Prvo, sada u prvi plan izbijaju tekstovi, ali i slike i snimci koji upozoravaju na dramatično stanje u Ukrajini koju Rusi devastiraju svojim svakodnevnim, poglavito noćnim napadima (u Kijevu je stanje frustrirajuće jer su Rusi, kako navode ukrajinski mediji) počeli koristiti tzv. rojeve dronova čiji napadi zapravo traju gotovo kontinuirano i iz svih smjerova, pa oglašene uzbune od zračne opasnosti traju i po više od deset sati zbog čega se ljudi u skloništima ili stanicama metroa ne usuđuju izlaziti dok zračna opasnost službeno ne prođe);
I drugo, u zapadnim medijima počelo se intenzivno govoriti o naglom i opasnom pogoršanju odnosa između Rusije i Europe – poglavito Velike Britanije. Iako je Rusija na to već odavno upozoravala, ta su se upozorenja u pravilu politički i medijski ignorirala. Međutim, sada ih odašilju osobno najviši dužnosnici ruske vlasti (ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, ministar obrane Andrej Belousov, pa i sam Putin – većinom kroz usta svog glasnogovornika Dmitrija Peskova).
I dok europski dužnosnici uglavnom ovih dana jedinstveno (a i kako bi drukčije) odašilju poruke o svojoj uvjerenosti da Rusija nema nikakvih planova za napasti NATO savez (Moskva to postojano tvrdi već godinama), Moskva odnedavno govori kako nije isto napasti tj. pokušati zauzeti neku državu NATO saveza, i izvršiti zračni ili drugi udar na vojnu infrastrukturu u kojima se proizvode ili se preko njih dostavljaju oružja Ukrajini za napade na Rusiju.
Da je stanje postalo krajnje opasno svjedoči i iznenadni dolazak ravnatelja CIA- Johna Ratcliffea u Moskvu prošloga tjedna.
Međutim, ako se Rusiju mislilo time uplašiti (zapravo ne zna nitko detalje samih razgovora obavještajnih struktura dviju nuklearnih velesila, već samo postoje različita nagađanja i interpretacije u političke svrhe) teško da se u tome uspjelo. Moskva je svega tri dana kasnije izvršila uspješno testiranje svoje interkontinentalne balističke rakete na kruto gorivo s poligona kosmodroma Pleseck u Arhangelskoj oblasti.
Rusko MO objavilo pripreme za masovne napade na ukrajinski energetski sustav
Iako je do zime još dovoljno daleko, jesen je na vratima, a s njom i početak sezone grijanja. I dok su prošle godine Rusi devastirali ukrajinska energetska postrojenja (elektrane i toplane, kao i visokonaponsku dalekovodnu mrežu) u uvjetima ciče zime (u Kijevu i mnogim regijama su se temperature spuštale i ispod -25°C), čini se kako Moskva sada želi djelovati ranije – vjerojatno i razornije.
Naime, jučer je rusko Ministarstvo obrane objavilo kako je ruska vojska počela pripreme za masovne napade na ukrajinska energetska postrojenja, i da će to biti odgovor na ukrajinske napade na rusku infrastrukturu.
„U skladu s primljenim uputama, Oružane snage Ruske Federacije započele su pripreme za pokretanje masovnih napada na ukrajinske energetske objekte kao odgovor na kontinuirane napade kijevskog režima na rusku civilnu infrastrukturu i gorivni i energetski kompleks“, navodi se u priopćenju ministarstva.
S obzirom na to kako je Moskva prethodno najavljivala kako ruske snage neće pojačavati zračne napade sve dok napreduju na crtama bojišnica – očito je riječ o promjeni uzrokovanoj razornim ukrajinskim napadima na ruska energetska postrojenje – prije svega rafinerije.
Međutim, nisam pretjerano uvjeren, ne u mogućnosti i(li) razornu moć tih ruskih napada, već da će oni bilo što promijeniti u percepciji Kijeva po pitanju vođenja rata. Da je to tako, svjedoče i nedavne riječi Volodimira Zelenskog kako će Ukrajina uskoro Rusiju moći gađati s tisuću dalekometnih dronova svakodnevno. Uopće ne sumnjam da će to tako i biti. London posve otvoreno govori o isporukama svojih najnovijih dronova Ukrajini za napade u dubinu Rusije, čak i o pomaganju u njihovom navođenju do ciljeva. Čak i o davanju nužne dokumentacije Kijevu za proizvodnju britansko-francuske krstareće rakete Storm Shadow/Scalp.
Rusija “obvezna upotrijebiti” nuklearno oružje
Rusija je “obvezna upotrijebiti” nuklearno oružje kako bi Ukrajina “shvatila da se mora predati”. Nisu to riječi nekog običnog građanina Moskve, radikalno usmjerenog aktivista, ili, eventualno, niže pozicioniranog političara. To je jučer izjavio ni manje ni više nego prvi zamjenik predsjednika Odbora za obranu ruske Državne dume (donji dom parlamenta), zastupnik LDPR-a Aleksej Žuravljev.
Prema njegovim riječima, trenutačni udari na Ukrajinu su učinkoviti, ali nedovoljni. „U tijeku su rasprave o tome možemo li koristiti taktičko nuklearno oružje. Takva rasprava ne bi trebala ni postojati; ako je potrebno, dužni smo ga upotrijebiti“, izjavio je Žuravljev.
Kao primjer naveo američko bacanje nuklearnih bomba na Japana, napominjući da japanski premijer sada polaže cvijeće na grob pilota koji je izveo bombardiranje. Stoga, rekao je, ne bi trebalo biti sumnje u nužnost takvog udara.
Četiri Europske zemlje o putovanjima u Ukrajinu
Nekoliko zapadnoeuropskih zemalja ažuriralo je svoja upozorenja za putovanja u Ukrajinu do kraja kolovoza (info: ukrajinski medij Strana, 31. kolovoza). Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Italija i Njemačka savjetuju da se ne putuje u Ukrajinu i upozoravaju na oštru zimu s potencijalom za dugotrajne nestanke struje, vode i grijanja.
Britansko Ministarstvo vanjskih poslova i Commonwealtha upozorava na ukidanje putnog osiguranja za one koji putuju u područja visokog rizika suprotno njegovim preporukama. Ta područja uključuju cijelu Ukrajinu osim Zakarpatske, Ivano-Frankivske, Ternopiljske, Lavovske i Černivičke regije.
„Ruski napadi na elektroenergetsku mrežu mogu rezultirati neplaniranim prekidima struje ili hitnim isključenjima bez prethodne najave. U nekim područjima mogu biti potrebni planirani prekidi struje. Nestanci struje mogu utjecati i na centralno grijanje i opskrbu vodom. Imajte na umu da temperature mogu pasti ispod -20 °C usred zime“, napomenulo je Ministarstvo vanjskih poslova.
Talijansko ministarstvo vanjskih poslova upozorilo je na povećanu prijetnju ruskih zračnih napada na Ukrajinu, koji se izvode diljem zemlje. Talijanskim građanima se “kategorički savjetuje da ne putuju u Ukrajinu ni iz kojeg razloga”.
Na web stranici nizozemskog Ministarstva vanjskih poslova cijeli teritorij Ukrajine nalazi se u crvenoj zoni opasnosti.
„Ni pod kojim okolnostima nemojte ići tamo. Preopasno je. Nizozemsko veleposlanstvo vam neće moći pomoći ako se nađete u nevolji. Jeste li u Ukrajini? Napustite zemlju ako je sigurno“, navodi se u rubrici s preporukama.
Njemačko ministarstvo vanjskih poslova ažuriralo je svoje upozorenje uoči Dana neovisnosti, upozoravajući da bi Rusija mogla pojačati zračne napade. Upozorenje ostaje na snazi, a putovanje u Ukrajinu se ne preporučuje.
Dana 29. kolovoza američki State Department pozvao je Amerikance da ne putuju u Ukrajinu zbog rata i prijetnje zračnih napada. Ukrajina je na 4. – najvećem stupnju upozorenja za putovanja. Amerikancima koji su već u Ukrajini savjetuje se da budu spremni odmah otići, da imaju vlastiti plan evakuacije i prate sigurnosna ažuriranja. Građanima se također savjetuje da se ne oslanjaju na pomoć pri evakuaciji od američke vlade. State Department tvrdi da bi ruski raketni napadi i napadi dronova mogli ugroziti cijelu Ukrajinu, uključujući područja daleko od prvih linija fronta.
Istodobno, pooštreni su putni propisi za američke diplomate: za putovanje izvan Kijeva sada je potrebna posebna dozvola, a članovima obitelji američkih vladinih zaposlenika zabranjen je ulazak u Ukrajinu.
Zanimljivo je kako je SAD također upozorio na povećanu prijetnju od nemira u Ukrajini, ali nije precizirao što konkretno misli u tom kontekstu.
Tjedna analiza Zorana Metera: Ekstremni rast opasnosti za EU čija se strategija oslanja na ‘Putinov strah’
Zaključak
Ukrajinski rat je onaj u kojem se odlučuje o izgledu budućeg svijeta, ili bolje reći – o njegovoj sudbini, i to je sada već svima jasno.
Ono što je također sve jasnije, u ruskim strukturama vlasti američki predsjednik Donald Trump izgubio je ulogu onog koji je ovaj rat mogao završiti na temelju političkog dogovora svih zainteresiranih strana. Drugim riječima izgubio je povjerenje Moskve. Ono što ona pritom ipak neće činiti je ne dolijevati ulje na vatru ionako potpuno porušenih odnosa Rusije i SAD-a kako Trumpa ne bio otvoreno svrstala na stranu Ukrajine iako je Amerika upravo to od samog početka i još uvijek (što Moskva također zna).
Trump će, sada je to već posve sigurno doživjeti teški poraz kroz isto takav poraz njegove Republikanske stranke na predizborima za Kongres početkom studenog. Potpuno je siguran gubitak Zastupničkog doma, a i zadržavanje Senata nije posve sigurno za republikance. Čak i u samo ovoj prvoj varijanti (gubitak ZD) Trumpa očekuje početak mučnog razdoblja pokretanja različitih istraga i saslušanja, možda i opoziva (impeachment) makar oni bez vladanja demokrata s oba doma Kongresa ne mogu dati rezultat ostavke ili smjene ali Trumpu itekako mogu zagorčati život). Drugim riječima Trumpu neće biti ni do Ukrajine ni do Rusije.
Time će se u prvi plan isturiti Europa. Nisam zbog toga uopće sretan. Europa i Rusija sada se mrze javno i nezamisliv mi je bilo kakav važniji kontakt njihovih predstavnika koji bi išao u smjeru smanjenja ratoborne retorike i poteza s obiju strana.
Kuda sve to vodi europski kontinent sada neću nagađati, kao i o onima kojima bi mračni scenariji moguće išao u prilog. Uostalom, na to sam sve ionako već upozoravao u prijašnjim analizama.
Zato bih za sam kraj rekao sljedeće:
sada je već posve nebitno tko je i zbog čega počeo „igru“ oko Ukrajine, a najvažnije bi bilo žurno pokrenuti ozbiljne napore za početak bezuvjetnog političkog odnosno diplomatskog dijaloga, bez bilo kakvog zveckanja oružjem u smislu međusobnih prijetnji tipa ako ti ovo ….
Blic analiza Zorana Metera: Bez kompromisa s Rusijom slijedi veliki europski rat; evo što je Poljska učinila
Samo se na taj može spriječiti nadolazeća kataklizma koja prijeti europskom kontinentu, ali i ne samo njemu. Jer ako (ili kada) Europu zahvati ratni oganj, u pravilu se vrlo brzo proširi i na ostatak svijeta (primjer su oba svjetska rata).
Ako me pitate jesam li optimist odgovorit ću kratko – nisam.
