Ovoga tjedna završio je rok od 40 dana koliko je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski najavio trajanje napada dronovima u dubinu ruskog teritorija s ciljem primoravanja ruskog čelnika Vladimira Putina da sjedne za pregovarački stol, naravno – tada već omekšanih stavova za zaključenje mira.
Ti su napadi na rusku energetsku infrastrukturu uključujući i naftne tankere, a sve češće i na velike trgovačke logističke centre, u ovih 40 dana uistinu ruskom državnom vodstvu zadali velike glavobolje. Trebalo je poduzimati izvanredne mjere za obnovu oštećenih rafinerija i normalizaciju poremećene opskrbe gorivom stanovništva, dok će obnova zapaljenih golemih logističkih centara za internetsku trgovinu biti znatno duža, a sanacija šteta i gubitaka trgovcima puno skuplja od obnove oštećenih postrojenja na rafinerijama. O nanesenoj šteti po ruski ugled u zemlji i svijetu, kao i Putinov osobno – nije potrebno ni govoriti. Mnogi komentari na društvenim mrežama ili građana po kafićima, dok ispijaju kavu, govore kako si jedan SAD i Donald Trump tako nešto nikad ni u snu ne bi dozvolili da se čini prema Sjedinjenim Državama od bilo koga (američki rat protiv Irana i neugodni iranski vojni odgovori ipak su nešto posve drugo i neusporedivi su s ovim što se događa u Rusiji).
Međutim, iako nedvojbeno nanose znatnu štetu ruskom gospodarstvu i financijama – analitički znalci, posve sigurno i oni u Kijevu, od samog su početka znali kako ti napadi u sebi nose i dozu visokog rizika od ruskih osvetničkih, još intenzivnijih i masovnijih napada po ukrajinskim gospodarskim objektima nego je to bilo do tada. Međutim, službeni Kijev je pritom ipak polazio od posve logične pretpostavke s njegove točke gledišta – sve što se poruši jednom će biti obnovljeno, a važno je samo da ukrajinski proračun bude redovito financiran europskim, i financijskim sredstvima međunarodnih monetarnih institucija. Odnosno, da sustav može funkcionirati, redovito se isplaćivati plaće i mirovine i td. Polazio je od logične pretpostavke da će zapad morati pomagati Ukrajini i financijski i vojno koliko god to bude potrebno zbog svojih geopolitičkih interesa, jer je i sam u taj sukob već duboko involviran pa si i ne može dozvoliti ukrajinski poraz jer bi to bio i njegov poraz pred jednim od njegovih ključnih globalnih suparnika.
Dakle, sustavni, masovni i razorni ruski zračni napadi diljem Ukrajine, najčešće upravo po Kijevu – nisu smjeli i sigurno nisu bili iznenađenje. Uostalom, Moskva ih je, kao takve, i sama najavila još krajem svibnja, nakon ukrajinskog smrtonosnog noćnog napada dronom na studentski dom u Starobilsku, kada je poginulo više od 20, uglavnom studentica – što je izazvalo ogorčenje u Rusiji. Iznenađenje u tom smislu mogla je biti jedino količina balističkih, krstarećih i hiperzvučnih raketa koje je Rusija pritom koristila, naravno – uz nezaobilazne dronove.
Ogroman stup dima iznad ruskog grada nakon što je Ukrajina pogodila dvije rafinerije
Pomorska blokada
Međutim, vjerojatno nitko nije mislio da će Moskva, osim toga, de facto uvesti pomorsku blokadu Ukrajine iako to formalno nije tako, niti ruske vlasti nastalu situaciju takvom nazivaju. Ali po posljedicama koje proizvode ruski raketni i napadi dronovima na ukrajinske crnomorske i dunavske luke, kao i na trgovačke brodove koji prema njima plove ili iz njih isplovljavaju to sigurno je. Dovoljno je podsjetiti kako je, ne tako davno, drugi po veličini svjetski brodski prijevoznik – danski Maersk, zbog nastale situacije zaustavio uplovljavanje svojih brodova u ukrajinske luke, a one koji su u njihovu blizinu prije te odluke već bili stigli, preusmjerio je u rumunjsku luku Konstantu.
Preciznije, strani brodovi u ukrajinske luke ne mogu uplovljavati još od 22. srpnja – dakle, već 17 dana! Jučer je, kako je izvijestio Bild, njemački teretni brod “EMIL” više puta bio meta ruskih dronova u Crnom moru – 21 nautičku milju jugoistočno od Odese. Na brodu je izbio požar, zbog čega nije mogao manevrirati. Ozlijeđenih članova posade na sreću nema. Ali to je samo jedan u nizu. Napadani su i drugi trgovački brodovi – od turskih do ukrajinskih – pod zastavama različitih egzotičnih zemalja.
I dok se Kijev i drugi gradovi mogu obnoviti prije ili kasnije (ovisno o prioritetima (važnosti) devastiranih objekata), pomorska blokada guši gospodarstvo i prihode zemlje „u režimu“ sada. Blokira uvoz nužnih potrepština (tako i oružja), a sprječava izvoz – od poljoprivrednih proizvoda, do onih industrijskih – čime nanosi velike štete proizvođačima čije se zalihe na skladištima gomilaju pa su primorani smanjivati proizvodnju, a neki je čak privremeno i ugasiti.
U nastavku analize poslužit ću se podacima koje su posljednjih dana po navedenoj temi objavljivali ukrajinski mediji.
Zatvaranje rudarskih i prerađivačkih pogona, i “europska zamka”
Ukrajinski poljoprivredni proizvodi činili su 53,7% prometa lučkog tereta luka Velika Odesa (44,2 milijuna tona) u 2025. godini. Preostale količine uključivale su željeznu rudu (18,7 milijuna tona prošle godine), rasuti teret (biljna ulja i naftni derivati, od kojih je 7,5 milijuna tona prevezeno u 2025.) i crne metale (5 milijuna tona). Ukupno je prošle godine kroz luke Velike Odese prošlo otprilike 80 milijuna tona tereta. O tome piše medij Strana.
Za usporedbu, luke na Dunavu (Izmail, Reni i Ust-Dunajsk) prevezle su tek nešto više od 8 milijuna tona tereta. Ali ovdje bih napomenuo kako su sada i one meta ruskih napada, što nije bio slučaj tijekom prve i službene ruske pomorske blokade Ukrajine na samom početku rata.
Na jugu zemlje žetva je već u punom jeku, a poljoprivrednici su prisiljeni prodavati žito za sitne novce, iako su im se troškovi proizvodnje povećali.
Alternativne izvozne rute onim morskim (preko dunavskih luka, željeznice i ceste) još nisu u stanju podržati potrebne količine. Osim toga, troškovi prijevoza brzo rastu, a cijene željezničkog prijevoza uskoro bi mogle porasti za 30%, kako je upozorila Ukrzaliznytsia (ukrajinska željeznička tvrtka, analog našem HŽ-u).
Ali ne pati samo agrarni sektor zemlje i poljoprivrednici.
Nakon žitarica, ključni izvozni artikli su proizvodi rudarsko-metalurškog kompleksa, drugog najvećeg dobavljača deviznih prihoda Ukrajini. Prošle godine rudarski i metalurški sektor pridonio je 5,5% BDP-u Ukrajine i 15,2% (6,2 milijarde dolara) izvoznim prihodima zemlje.
Krajem srpnja Južni rudarsko-prerađivački kombinat djelomično je obustavio rad zbog ruskih napada na brodove. Tvrtka je izjavila da su obustavili proizvodnju i smanjili radno vrijeme. Okvirno je planirano da se proizvodnja nastavi u kolovozu, ali samo “ukoliko sigurnosna situacija dopusti”. Južni rudarsko-prerađivački kombinat također je dodao da metalurške tvrtke neće moći u potpunosti izvoziti svoje proizvode bez pristupa morskom koridoru.
Rudarska tvrtka Ferrexpo početkom kolovoza obustavila je proizvodnju željezne rude zbog ruskih napada na ukrajinske luke i brodove. Ferrexpo je krajem srpnja izvijestio o šteti na brodu koji je prevozio 55.000 tona željeznih peleta. U to vrijeme, skladišta su držala otprilike 90.000 tona sličnih proizvoda, vrijednih otprilike 20 milijuna dolara (uključujući troškove dostave).
Situaciju za ukrajinske proizvođače čelika pogoršavaju problemi na europskom tržištu (gdje je proizvode najlakše isporučiti). Prošle godine ukrajinske tvrtke isporučile su gotovo 80% ukupnog izvoznog obujma u EU. Ove godine u Europi je stupio na snagu novi zaštitni mehanizam (SVAM), a 1. srpnja pokrenut je ažurirani sustav carinskih kvota (TRQ) iz kojeg je Europska komisija odbila izuzeti ukrajinske proizvode.
Kao rezultat toga, kvote dodijeljene ukrajinskim tvrtkama u prosjeku su 60% niže od obujma isporuke u 2025., a carine na količine isporučene iznad kvota porasle su s 25% na 50%. Sve to, prema izračunima GMK-Centra, prijeti smanjenjem izvoza čelika za 1,3-1,5 milijuna tona, a deviznih prihoda za 850 milijuna dolara na milijardu dolara godišnje.
Primjerice, ArcelorMittal Krivyi Rih efektivno je zaustavio isporuke čelika u EU od početka ove godine. U međuvremenu, ukupni izvoz dugo valjanih proizvoda ukrajinskih tvrtki u Europu od siječnja do svibnja 2026. pao je za više od 44%.
Proizvođači čelika ne mogu preusmjeriti svoje opskrbe na druga tržišta, jer su im praktički nedostupna bez pomorskog koridora. Stoga proizvođači čelika sada pozivaju vlasti da s EU pregovaraju barem o ublažavanju carinskih kvota. No, hoće li to biti moguće, ostaje nejasno.
Možda je, kao na svojevrsni sukus novonastale složene situacije u Ukrajini, najbolje ukazati na riječi Andreya Tarasenka, stručnjaka informacijsko-analitičkog centra GMK.
„Kombinacija čimbenika znači da se 2026. pokazuje težom za industriju od prve, najakutnije godine rata velikih razmjera. Ne radi se o samom zatvaranju mora, već o onome što se promijenilo oko njega… Godine 2022., kada se more prvi put zatvorilo, Europska unija odgovorila je proširenjem pristupa svom tržištu: uvođenjem autonomnih trgovinskih mjera (ATM), koje su u kritičnom trenutku učinkovito ukinule carine i barijere za ukrajinski izvoz. Logika je bila jasna: tržište EU postalo je kompenzacijski mehanizam za izgubljenu pomorsku rutu. Godine 2026., suočena sa sličnim šokom, Europa djeluje u suprotnom smjeru. U srpnju je stupio na snagu režim uvoznih kvota, smanjujući izvoz čelika iz Ukrajine u europske zemlje za 60% u usporedbi s razinama iz 2025. Drugim riječima, u vrijeme kada se alternativne prodajne rute već sužavaju na kopnene rute do susjednih zemalja, jedino preostalo veliko tržište samo po sebi ograničava svoju sposobnost oslanjanja na njega“, napisao je ukrajinski analitičar.
Tjedna analiza Zorana Metera: Mračna sila zavladala Europom! Zašto ovo ne može dobro završiti
Prosudba: „Predsjedniče, što je ostalo?“
U ovoj analizi nisam spominjao ruske napade na druge važne Ukrajine i njihovu ključnu i stratešku infrastrukturu – od Harkiva, preko Dnjipra (Dnjepropetrovsk, rus.), Sumija, Poltave, pa do zapada zemlje – Ivano-Framkivska i Lavova.
Ovih je dana u Kijevu održan sastanak predstavnika vlade i čelnika velikih trgovačkih tvrtki čija se logistička skladišta nalaze nedaleko od Kijeva i koji su pretrpjeli velike štete u ruskim napadima. Trgovci su nezadovoljni, jer ih vlada ne tretira kao prioritete u obnovi jer je riječ o privatnim tvrtkama koje bi se, prema toj logici, same trebale brinuti za sanaciju šteta. Ali njihova je važnost golema za opskrbu trgovina u Kijevu tj. njegovih građana hranom i drugim proizvodima. Nema informacija da je ikakav dogovor koji bi trgovcima išao u prilog na sastanku i postignut. Ako doznamo objavit ćemo.
Drugim riječima, građani, ali i gospodarstvenici Ukrajine, nakon završetka 40 dana „ultimatuma Zelenskog Putinu da će Rusija biti razorena dronovima ako ne prihvati pregovore, vrlo bi lako Zelenskom mogli postaviti pitanje: „Predsjedniče, što je ostalo (ali ne od Rusije, već od Ukrajine)?“
Kako god na kraju bilo, za sada je jasno da ukrajinski napadi u dubinu Rusije nisu bili dostatni za prijelom rata u korist Kijeva. Oni će se sigurno nastaviti i dalje, ali nastavit će se i spomenuti ruski koji definitivno nanose veće štete Ukrajini jer koriste i balističke i druge rakete, kudikamo razornije od dronova. Dobro je po Kijev, sve dok sve ovo bude financirala Europa, ali, kako gore vidimo, i ona se već polako ograđuje i više brine za svoje brige koje su sve veće i složenije (SAD se već polako izmiče u stranu usprkos retorici, o čemu više nekom drugom prigodom).
Ti su ukrajinski napadi sada posljednje preostalo sredstvo na koje, prije svega Europa kao glavni financijski i vojni sponzor Kijeva – računa za primoravanje Moskve na pregovore o miru pod njihovim uvjetima (ako u tome ne uspije, ne znam što još može poduzeti a da ostane ne uključena izravno u sam rat?).
Na ukrajinsku vojnu pobjedu na terenu više nitko i ne računa, čak ni u samoj Ukrajini. Koplja se sada lome, zapravo, oko malog komadića Donbasa koji je još pod nadzorom ukrajinskih snaga.
Tjedna analiza Zorana Metera: Kako su se Rusija i zapad razišli i zašto se nisu slušala upozorenja iskusnih futurologa
Je li sve to vrijedno (borbe u Donbasu) ovoga što se sada događa u obje zaraćene zemlje i u Europi u cjelini, još više u kontekstu brzo rastuće vjerojatnosti početka rusko-europskog rata?
O tome više u novoj tjednoj analizi krajem idućega tjedna.
