– Moskva i Teheran imaju svoje razloge za sastanke ovakve vrste iako njihovi interesi nisu posve kompatibilni. Još su manje kompatibilni s Trumpovim – barem zasad. Evo što se u ovom trenutku nudi
Sastanak dviju delegacija, koji je održan u Predsjedničkoj knjižnici Borisa Jeljcina, trajao je oko dva sata. Rusku stranu predstavljali su ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, pomoćnik ruskog predsjednika Jurij Ušakov i načelnik Glavne obavještajne uprave Glavnog stožera ruske vojske – zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Igor Kostjukov. Iransku stranu predstavljali su iranski veleposlanik u Rusiji Kazem Jalali i zamjenik ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi.
Sastanak koincidira s najnovijim iranskim prijedlogom Sjedinjenim Državama koji se odnosi na otvaranje Hormuškog tjesnaca i odgodu rasprava o nuklearnom programu za kasnije vrijeme.
“Hrabra borba”
Od protokolarnih izjava, o kojima su izvijestili mediji, nas, naravno, puno više zanima sadržaj dvosatnih razgovora jer se on sigurno nije svodio na ugodno časkanje uz čaj i kavu, razmjenu lijepih riječi, te kasniji turistički obilazak prelijepe ruske „sjeverne prijestolnice“ – kako Rusi često nazivaju Sankt Peterburg sjećajući se vremena kada je jedno vrijeme bio središte političke i društvene moći velikog Ruskog carstva.
Naime, svima je jasno kako je šef iranske diplomacije u Sankt Peterburg stigao s konkretnim ciljem i da se on nedvojbeno odnosi na pronalazak načina završetka rata kojeg su protiv te zemlje 28. veljače zajednički pokrenuli SAD i Izrael. Jer nakon jednomjesečnih borbi odnosno međusobnog granatiranja, u kojima je Iran nedvojbeno izvukao deblji kraj, trenutačno je na snazi razdoblje ni rata ni mira s obzirom kako je ranije postignuto dvotjedno primirje završilo još prošloga tjedna a da službeno nije produljeno. Ipak, između dvije strane vlada svojevrsni neformalni „zavjet“ da se borbe ne nastavljaju, već prednost da diplomaciji.
Ali ipak, reda radi – evo najprije protokolarnih izjava tijekom spomenutog sastanka, a nakon toga pokušajmo dokučiti što se na njemu konkretno događalo.
Putin je Araghchija najprije izvijestio kako je prošli tjedan primio poruku od iranskog vrhovnog vođe Mojtabe Hameneija te je zamolio svog sugovornika da potonjem prenese njegove “riječi zahvalnosti za ovu poruku i najbolje želje za zdravlje i blagostanje”. Ruski čelnik je naglasio kako se iranski narod “junački” bori za svoj suverenitet, kao i to, da se Rusija nada kako će iranski narod prebroditi “ovo teško razdoblje kušnji i da će doći mir”. Putin je dodao kako je Moskva spremna učiniti sve kako bi osigurala da se mir na Bliskom istoku “postigne što je prije moguće” i naglasio kako Rusija “namjerava nastaviti” svoje strateške odnose s Iranom.
S druge strane, Araghchi je rekao da mu je vrlo drago što se sastao s Putinom u Sankt Peterburgu, i da su Mojtaba Hamenei i predsjednik Masoud Pezeshkian prenijeli Putinu svoje “najbolje želje”. Naglasio je da je iranski narod, zahvaljujući svojoj hrabrosti, uspio odoljeti američkoj agresiji i da će “nastaviti ustrajavati”.
Trumpov obračun s Iranom je noćna mora za Europu: nepopularni dužnosnici pod udarom populista
Rusija se davno prije rata nudila SAD-u i Iranu kao posrednik
Još mjesecima prije rata s Iranom Putin je američkom čelniku Donaldu Trumpu nudio posredničke usluge prema Teheranu s ciljem rješavanja svih opterećujućih pitanja dviju strana putom dogovora. Isto je učinio i tijekom Trumpovog telefonskog poziva tijekom samoga rata, gdje je, prema pisanju pojedinih američkih medija (Axios) – Trump odbio ponovni Putinov prijedlog za zbrinjavanje iranskog urana na ruskom teritoriju.
Riječ je o obogaćenom uranu čija se količina procjenjuje na oko 470 kilograma i koji je Teheran tijekom prošlogodišnjeg 12-dnevnog izraelsko-iranskog rata i američkog završnog noćnog bombardiranja iranskih nuklearnih postrojenja sakrio na tajnoj lokaciji.
Upravo je to ključno pitanje i glavna točka prijepora između Washingtona i Teherana. Rusija sada nudi zbrinjavanje istog, više ne samo na verbalnoj razini, već je objema stranama ponudila konkretna tehnička rješenja za prijenos urana što može biti izvršeno odmah.
Međutim, Trump još uvijek nije zainteresiran za tu rusku uslugu, ali, mora se reći ni Teheran koji ustrajava na zadržavanju obogaćenog urana na svom teritoriju iako ta početna pozicija slabi suočena s realnošću. Ukoliko ga se bude morao odreći (a morat će, što prije to bolje za sve), to će sigurno željeti masno naplatiti kompenzacijama s američke stane poput ukidanja embarga na izvoz nafte ili gotovo polustoljetnih sankcija VS UN-a općenito. Trenutačno se vode zakulisni američko-iranski pregovori gdje se govori o vremenskom roku za zabranu razvoja iranskog nuklearnog programa: Amerikanci navodno traže rok od 20 godina (pojedini izvori smatraju da bi mogli popustiti na 10 godina, dok Teheran nudi 5 godina (eventualno +5 dodatnih).
Riječ je bila i ostala najviše vezano uz problem s iranskim obogaćenim uranom čija se količina procjenjuje na oko 470 kilograma.
Mega-jahta ruskog milijardera prošla kroz Hormuz; u Iranu brzi rast nezaposlenosti i siromaštva
Što traži Iran od Rusije?
Britanski medij The Tekegraph jučer je objavio kako Iran vidi Rusiju kao pouzdanu platformu za raspravu o američkim ustupcima tj. da Rusija Teheranu pruža siguran prostor za raspravu o mogućim ustupcima radi okončanja rata bez straha od curenja informacija na društvene mreže.
Ne znam na što britanski medij time točno implicira, ali pretpostavljam kako u tom smislu Teheran nema potpuno povjerenje u Islamabad kao posrednika. Ne toliko u smislu da “drži američku stranu” (što nije točno), već u smislu da nema dovoljan autoritet za utjecaj na sam tijek pregovora.
Isti medij navodi kako je „sastanak u Sankt Peterburgu bio jedan od najznačajnijih od objave primirja između Sjedinjenih Država i Irana 8. Travnja“ i da Teheran ne traži samo vojnu opremu već i savjetodavnu podršku. The Telegraph smatra kako je Iranu potreban siguran, zatvoreni forum za raspravu o potencijalnim ustupcima bez rizika od curenja informacija na društvene mreže. Iran zaobilazi posrednike, dostavljajući poruke izravno vođi koji ima utjecaj i u Teheranu i u Washingtonu.
Čak je i njemački kancelar Friedrich Merz jučer priznao da je iransko vodstvo “vrlo vješto u pregovorima” i da je nadmudrilo Amerikance koji još uvijek nemaju jasnu strategiju izlaska iz rata, iako Trump tvrdi suprotno tj. da se radi o taktici odugovlačenja, gdje on “ima svo vrijeme ovoga svijeta”.
Iran od Rusije traži brzu isporuku dugo očekivanog sustava protuzračne obrane S-400. Glavna vrijednost sastanka je, međutim, u tome što Araghchi može Putinu reći stvari koje ne može otvoreno reći pakistanskim posrednicima, iranskim državnim medijima ili tvrdolinijašima u Teheranu.
Britanski medij s pravom tvrdi kako Putin iranskom vodstvu nudi zatvoreni kanal za raspravu o mogućim ustupcima koji bi mogli izazvati politički skandal ukoliko bi se otkrili prije nego što se predstave kao obostrani kompromisi.
Jedan je dužnosnik identificirao ključni razlog zašto je Iran odabrao ruskog vođu u odnosu na druge posrednike, rekavši: “Napadnuti smo usred pregovora, kada smo ih vodili s drugim posrednicima – ako možemo postići dogovor preko Putina, to će jamčiti provedbu.”
„Sastanak s Putinom i zahtjev za posredovanje bili su jedan od posljednjih koraka prije slanja odgovora američkoj strani“, dodao je.
Prema iranskom politologu Rahmanu Ghahremanpouru, Araghchi formulira “širok raspon prijedloga, uvjeta i crvenih linija” za novi krug pregovora.
Putin bi mogao Trumpu iznijeti ideje koje bi bile neprihvatljive ili opasne kada bi ih izravno iznio sam Teheran.
To uključuje ustupke u pogledu razine obogaćivanja urana, režima inspekcija i ponovnog otvaranja Hormuškog tjesnaca, što bi izazvalo trenutnu reakciju tvrdolinijaša da su objavljeni.
Putinovo priznanje [Mojtabe] Hamneija kao vrhovnog vođe ima implikacije na unutarnju političku borbu za vlast u Teheranu.
Tjedna analiza Zorana Metera: EU se mora ‘natoizirati’ po nalogu anglosasa. U suprotnom će ju rasturiti
Oglasio se Rubio
Sinoć je američki državni tajnik Marco Rubio za Fox News izjavio kako su nuklearno pitanje i želja Irana da proširi svoj utjecaj na Bliskom istoku glavna pitanja koja zabrinjavaju Washington.
„Nuklearno pitanje je razlog zašto se uopće bavimo ovim. Da je Iran jednostavno radikalna zemlja kojom upravljaju radikalni ljudi, to bi i dalje bio problem. … U biti, oni žele proširiti i izvesti svoju revoluciju… – zato su s Hezbollahom u Libanonu, zato su podržavali Hamas, zato su podržavali milicije u Iraku. Ne žele samo dominirati Iranom; žele dominirati regijom. … Zamislite da ti isti ljudi imaju pristup nuklearnom oružju. Držali bi cijelu regiju kao taoca.“
Prema Rubiu, Teheran želi učiniti svijetu nuklearnim oružjem ono što trenutno radi s naftom u Hormuškom tjesnacu. “Žele držati svijet kao taoca kako bi mogli raditi što god žele. To je neprihvatljivo”, naglasio je Rubio.
Međutim, barem što se ovog posljednjeg tiče, čini se da je Rubio ipak pomalo pomiješao uzroke i posljedice. Naime, Hormuški je tjesnac sve ovo vrijeme, godine i desetljeća (čak i nneposredno nakon iranske Islamske revolucije 1979. bio potpuno otvoren za prolaz brodova bilo kojih zemalja. Zatvoren je po prvi put tek nakon što je 28. veljače bio pokrenut rat protiv Irana.
Ali sada smo tu gdje jesmo. Najvažnije je ipak da se navedeni problemi riješe dogovorom, jer bi nastavak rata sigurno doveo do još pogubnijih posljedica i za regiju i svijet. Tko je i u čemu bio u pravu a tko u krivu neka se razmatra kasnije.
Merz: Kijev će morati dati teritorije Rusiji; brzi ulazak Ukrajine u EU nerealan; ništa od NATO-a
Ionako će, kako to redovito biva u nedovršenim sukobima, obje strane govoriti o svojim pobjedama nad onom drugom. Nešto slično se priprema i za ukrajinski rat, barem ako je suditi prema jučerašnjoj izjavi Friedricha Merza koju možete pročitati ovdje ili na poveznici iznad ovog pasusa.
