• About
  • Advertise
Vijesti Hrvatska
  • Home
  • Hrvatska
    • Geopolitika
    • Braniteljski
    • Dalmacija
    • Istra i Kvarner
    • Slavonija
    • Morski
    • Nacional
    • Zagreb
  • Hercegovina
  • Poslovni
  • Tehnologija
    • Video Igre
  • Auto Klub
  • Vjera
  • Svijet
    • Showbiz (žutilo)
  • Sportske
    • Euro 2024
    • HNL
    • Sport Strani
    • Košarka
    • Strani Sport
No Result
View All Result
  • Home
  • Hrvatska
    • Geopolitika
    • Braniteljski
    • Dalmacija
    • Istra i Kvarner
    • Slavonija
    • Morski
    • Nacional
    • Zagreb
  • Hercegovina
  • Poslovni
  • Tehnologija
    • Video Igre
  • Auto Klub
  • Vjera
  • Svijet
    • Showbiz (žutilo)
  • Sportske
    • Euro 2024
    • HNL
    • Sport Strani
    • Košarka
    • Strani Sport
No Result
View All Result
Vijesti Hrvatska
No Result
View All Result
Home Geopolitika

Blic analiza Zorana Metera: Što znači trojni summit u Kini za svijet, Europu, Ukrajinu: spas ili propast?

CV by CV
November 20, 2026
in Geopolitika
0
Blic analiza Zorana Metera: Što znači trojni summit u Kini za svijet, Europu, Ukrajinu: spas ili propast?
13
SHARES
30
VIEWS
Share on FacebookShare on Twitter


  • Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, opisujući složene geopolitičke prilike u svijetu početkom 90-ih godina, jednom prigodom lijepo je i točno rekao – parafraziram, „živimo u tom i takvom svijetu, on nije savršen i na njega ne možemo utjecati već mu se moramo prilagoditi jer drugog i ljepšeg nemamo…“
  • Žalosno je bio pratiti američke i europske srednjostrujaške medije i društvene mreže u danima prije Trumpovog odlaska u Kinu. Prema njihovim izjavama, ali i izjavama mnogih političara – logički se da zaključiti kako dijalog može početi samo onda kada su suprotstavljene strane istomišljenici tj. kada postoji (vanjsko)političko jednoumlje! To je pak potpuni apsurd.
  • Da stvar bude još gora, diplomatske aktivnosti već su dugo svedene su nulu, stvarnog ili plodonosnog dijaloga među sukobljenim i konkurentskim zemljama nema pa budućnost izgleda vrlo mračno.
  • Teško je vjerovati kako Berlin, Pariz, London i Kijev nisu mogli znati da će razorni ukrajinski napadi na Krimski most prouzročiti posve suprotan efekt od onog kojeg oni formalno priželjkuju: da primoraju Putina sjesti na pregovarački stol – i to pod njihovim uvjetima. Pravo je pitanje, zašto je onda taj napad odobren?
  • Pravo se često tumači na različite načine, a nerijetko ga snažne zemlje zaobilaze u punom luku kada je to u njihovom interesu. Na kraju se, prije ili kasnije, u situacijama kakva se  sada stvorila i u Europi sve svodi na argument sile. Tko je u boljoj poziciji kada je riječ o vojnoj sili između Europe i Rusije prosudite sami. Ali da se NATO ne boji ruskog nuklearnog pariteta sa Sjedinjenim Državama već bi se davno neposredno angažirao u Ukrajini s obzirom na svoju mnogo veću konvencionalnu snagu od one ruske.
  • Ako sve ovo što se događa nije dovoljno jasan, ne više signal već upozorenje kako je stanje na našem kontinentu dovedeno do usijanja i da je pokretanje dijaloga između Europe i Rusije bez postavljanja ikakvih preduvjeta istinska nužnost – onda s onima koji misle suprotno stvarno nešto nije u redu.
  • Vrijedi li krenuti u ozbiljni dijalog između Europe i Rusije – nedvojbeno dugotrajan proces, prepun vjerojatno i bolnih kompromisa s obje strane – ili treba nastaviti dosadašnjim putom koji vodi u nikuda tj. u ništavilo, odakle smo ionako svi došli ne svojom, već Božjom voljom?

 

Jučerašnji trojni summit u kineskom Šenženu (Shenzhen) znači aktiviranje onog o čemu sam davno govorio da će se prije ili kasnije morati dogoditi.

Dakle, ključni globalni geopolitički trokut SAD-Rusija-Kina odlučio je uzeti stvari u svoje ruke, jer je stanje u svijetu uistinu dovedeno na rub kaosa (između ostalog i njihovim djelovanjem, ali i ne samo njihovim) koji onda može krajnje negativno pa i katastrofično utjecati i na njihove nacionalne interese. Uostalom, te tri države – glavne nuklearne sile, imaju i najveću odgovornost za sigurnost svijeta – i to je činjenica od koje ne možemo pobjeći iako bismo to vjerojatno željeli imajući u vidu mnogo toga lošeg što se u svijetu događalo od 20. stoljeća na ovamo pod njihovim dirigentskim palicama.

Ono što sada tri sile ovoga vremena pokušavaju učiniti – i što je sukus jučerašnjeg sastanka trojice lidera Donalda Trumpa, Vladimira Putina i domaćina Xi Jinpinga – je pronaći određene oblike suradnje, prije svega u sferi globalne strateške sigurnosti, a sve to kako bi spriječile, prije svega izbijanje međusobnog rata koji bi vrlo brzo i nezaustavljivo  prerastao u nuklearni, a čije se katastrofične posljedice ne bi zadržale samo u okvirima njihovih teritorija.

Da se odmah razumijemo. Nema unutar tog trokuta nikakve međusobne ljubavi (ako se želi spriječiti međusobni rat o ljubavi tu i ne može biti riječi), ali ni niti želje za nekim zajedničkim upravljanjem našim planetom. Za tako nešto, uostalom, više i postoje uvjeti u nikad više fragmentiranom svijetu, s mnoštvom novih i dovoljno snažnih država koje traže svoje buduće mjesto pod suncem. Dakle, riječ je o konačnoj spoznaji nužnosti (možda je ta spoznaja zakasnila, vidjet ćemo na kraju) poduzimanja nečeg ozbiljnog jer svijet ne ide u dobrom smjeru. I to već odavno nije trend, već proces, koji sa svakim novim danom samo dodatno dobiva na brzini. U međuvremenu, da stvar bude još gora, diplomatske aktivnosti svedene su nulu, stvarnog ili plodonosnog dijaloga među sukobljenim i konkurentskim zemljama nema pa budućnost izgleda vrlo mračno.

Drugim riječima, trojac koji predvodi navedeni ključni geopolitički trokut nama se ne mora sviđati. Ali naši subjektivni osjećaji nisu važni jer ne utječu na ništa. Kako je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, opisujući složene geopolitičke prilike u svijetu početkom 90-ih godina jednom prigodom lijepo i točno rekao – parafraziram, „živimo u tom i takvom svijetu, on nije savršen i na njega ne možemo utjecati već mu se moramo prilagoditi jer drugog i ljepšeg nemamo…“

„Razumije se, vodeći takvu jednu politiku koja je usmjerena na dobrobit hrvatskog čovjeka, hrvatskog naroda, moramo isto tako voditi računa da smo sastavni dio tog i takvog svijeta kakav jest, da mi ne možemo svijet mijenjati, ali isto tako da možemo pridonijeti da taj svijet bude takav da vodi računa i o nacionalnim interesima pojedinih naroda, a ne samo o nekom slobodnom društvu, što znači uvijek u interesu nekih koji imaju idejne ili političke imperijalističke prohtjeve.“ – rekao je Tuđman, koji je jako dobro znao o čemu govori. I, zapravo, ništa se od tada i nije promijenilo. Štoviše! Samo je potvrdilo punu istinitost njegovih riječi.

O analizi samog summita opširno ću izvijestiti u redovitoj tjednoj analizi idućega tjedna, a sada samo o onome što je najvažnije u smislu njegovih  posljedica.

Ruski projektili Kh-101 pogodili teritorij Poljske blizu vojnih vježbi Koalicije voljnih

Francuska, Njemačka i Velika Britanija razgovaraju o mogućnosti sastanka s Rusijom

Američki Bloomberg jučer je izvijestio, pozivajući se na svoje izvore, kako tri ključne zapadne europske države – Francuska, Njemačka i Velika Britanija, međusobno razgovaraju o mogućnosti održavanja sastanka s Rusijom u Moskvi.

Nedavno je savjetnik za nacionalnu sigurnost jedne od tih zemalja razgovarao s pomoćnikom Vladimira Putina za vanjsku politiku, Jurijem Ušakovom, s ciljem dogovora sastanka. Ušakov je predložio održavanje sastanka u ruskoj prijestolnici – Moskvi.

Tijekom medijske konferencije nakon trojnog summita na marginama summita Azijsko-pacifičke ekonomske suradnje (APEC), ruski predsjednik rekao je kako je Moskva diplomatskim kanalima pozvala Europljane da dođu u Rusiju i iznesu svoje stavove o sigurnosti u regiji.

„Moramo razumjeti što će Europa donijeti u ove pregovore. Zato smo pozvali Europljane, diplomatskim kanalima, da dođu u Moskvu kako bi utvrdili svoje stavove“, rekao je ruski vođa.

Rekao bih slijedeće: određeni dijalog se vjerojatno pokreće jer je očito „voda svima došla do grla“. Čime će rezultirati drugo je pitanje.

Međutim, žalosno je bio pratiti američke i europske srednjostrujaške medije u danima prije Trumpovog odlaska u Kinu. Prema njima, ali i mnogim političarima čije stavove i interese u stvari nekritički promiču (zaboravite na famu o neovisnim medijima ako su veliki i utjecajni), kao i brojnim komentarima na društvenim mrežama – logično se da zaključiti kako dijalog može početi samo onda kada su suprotstavljene strane istomišljenici tj. kada postoji (vanjsko)političko jednoumlje! To je apsurd i potpuno bezumlje, koje nije viđeno ni u vrijeme kada su svijetom još vladala drevna carstva i kraljevstva ma koliki antagonisti međusobno bili.

Zato se i stvorila situacija na koju sam davno prije u svojim analizama ukazivao: da će, ako Europa ne pristane na dijalog s Rusijom – čelnici njenih država na kraju razgovarati sami sa sobom, dok će „veliki dečki“ – daleko izvan domene njihovog utjecaja voditi igru i određivati okvire budućih sporazuma.

Veliki raketni napad na mostove u Kijevu

Razaranje Krimskog mosta i posljedice

Razaranje Krimskog mosta (ne potpuno ali s velikim oštećenjem konstrukcije njegovog cestovnog dijela dok je onaj željeznički već idući dan stavljen u funkciju) bio je čin kojeg je ukrajinska vojska izvršila s ciljem miniranja trojnog summita u Kini i poniženja  Putina pred očima dvojice vođa najmoćnijih država svijeta. Ovo nisu moje riječi već su iu tom kontekstu izrečene od ukrajinskog državnog vrha. Istodobno je  Volodimir Zelenski rekao kako su udari na Krimski most izvedeni kao odgovor na ruske udare na ukrajinske mostove, prije svega one u Kijevu.

Podsjećam, prethodno su i Ukrajina i Europa često iznosile zahtjeve za prekidom vatre, prije svega one koja se odnosi na energetski sektor i pomorski promet na Crnom moru.

Svi napadi u dubinu Rusije izvode se s ciljem kako bi se Putina primoralo sjesti za pregovarački stol – kako se to neprestano ponavlja i tumači iz ključnih europskih metropola i samog Kijeva.

Međutim, teško je vjerovati kako Berlin, Pariz, London i Kijev nisu mogli znati da će razorni napadi na Krimski most (koji je istodobno i ruski simbol i ključni strateški objekt, kao i ponos samog Putina jer predstavlja vrhunac njegovog trijumfa nakon što je poluotok Krim, kako to vole naglašavati u Moskvi – i konačno vratio u rusku luku)  prouzročiti posve suprotan efekt. Da će razgnjeviti i Putina i obične Ruse koji ionako već dugo traže još snažnije i odlučnije napade na Ukrajinu ali i ne samo nju, već i one koji je najviše podržavaju – i vojno i financijski.

Još jučer, na medijskoj konferenciji u Šenženu, Putin je obećao “velike i bolne” napade na Ukrajinu kao odgovor na napad na Krimski most. Štoviše“ Rekao je kako je s ruskim Vijećem sigurnosti razgovarao o mogućem prekidu vatre “u nizu područja” (između ostalog i onih koje su tražile Europa i Ukrajina u sferi energetike i plovodbe Crnim morem), tražeći od njegovih članova da razmotre takvu mogućnost. Međutim, nakon napada na Krimski most, Rusija više neće pregovarati o prekidu vatre – rekao je Putin, već će ti napadi biti još samo veći.

To se upravo sinoć i jutros i dogodilo. Rusija je pokrenula rijetko viđene zračne napade balističkim raketama i dronovima na glavni grad Kijev, uključujući i na tri mosta preko Dnjepra koji povezuje dvije obale grada, ali i na brojne važne ciljeve na teritoriju čitave Ukrajine.

Dakle, Putin je iskoristio napade na Krimski most kao argument zašto Rusija sada definitivno neće pristati na takav prekid vatre.

Stoga se može postaviti pitanje, koja je bila stvarna svrha napada na Krimski most koji sigurno nije izveden bez ne samo znanja već i odobrenja ključnih europskih sila koje podržavaju Ukrajinu? Tim više što se u ruskom medijskom prostoru već dva dana eksploatira vijest kako je u napadu sudjelovala i nova nizozemska krstareća raketa RUTA koja je britanskim navigacijskim sustavom navođena do cilja. Pojedini analitičari bliski Kremlju pritom govore kako je riječ o neposrednom napadu NATO saveza na Rusiju neovisno o tome što je napad izvršila ukrajinska vojska.

Zapadni političari imaju drukčije mišljenje o ukrajinskim napadima u dubinu Rusije, pa tako i ovom. Oni priznaju da isporučuju Kijevu svoje rakete i dronove, uz konstataciju da sada rakete i dronovi koji se koriste sve više dolaze iz proizvodnih pogona u Ukrajini, a da europske zemlje pomažu pokretanje te proizvodnje. Drugim riječima smatraju kako pritom ne krše bilo kakva prava, što bi Moskva onda mogla iskoristiti za optužbe da neposredno sudjeluju u ratu protiv Rusije i protiv njihovih zemalja poduzme vojne protumjere. Samo pomažemo suverenoj državi koja je izložena brutalnoj invaziji od strane druge – puno veće i snažnije države – i to ćemo nastaviti činiti koliko god bude potrebno – omiljena je sintagma europskih dužnosnika u zadnjih nekoliko godina.

Međutim, pravo je pravo. Često se tumači na različite načine, a nerijetko ga, posebno snažne zemlje zaobilaze u punom luku kada je to u njihovom interesu. Na kraju se, prije ili kasnije, u takvim situacijama kakva se i sada u Europi slaže sve svodi na argument sile.

Tko je u boljoj poziciji kada je riječ o vojnoj sili između Europe i Rusije prosudite sami. Ali da se NATO ne boji ruskog nuklearnog pariteta sa Sjedinjenim Državama, i to svi dobro znaju – već bi se davno neposredno angažirao u Ukrajini s obzirom na svoju nesumnjivu veću konvencionalnu vojnu snagu od ruske.

Rusija sada traži objašnjenje od Nizozemske oko oružja koje je gađalo Krimski most

Druge Putinove izjave

Putin je jučer rekao da Rusija neće popustiti u svojim teritorijalnim zahtjevima. Rusija je, rekao je dalje, već bila pristala na Trumpove prijedloge u Anchorageu, a sada isto mora učiniti i Ukrajina. Ti prijedlozi pozivaju na povlačenje ukrajinskih trupa iz Donbasa i, nakon toga, potpuno primirje.

Također je izjavio da će, ako Ukrajina pristane na “uvjete iz Anchoragea”, borbe prestati.

Putin je izjavio da Amerikanci inzistiraju na sudjelovanju Europe u pregovorima, a predložili su i uključivanje sigurnosnih jamstava za Ukrajinu u širi kontekst ukupne europske sigurnosti nakon rata.

Rekao je kako se slaže s tim stavom, budući da je o sigurnosti u Europi potrebno razgovarati prije svega s Europljanima. Međutim, prema Putinovim riječima, iz Europe ne dolaze nikakvi novi prijedlozi osim onih koji su očito neprihvatljivi Rusiji (poput razmještaja zapadnih vojnih snaga u Ukrajinu nakon postizanja primirja i(či) prijem Ukrajine u NATO).

Rekao je kako je diplomatskim kanalima uputio poziv Europljanima da pošalju svoje predstavnike u Moskvu kako bi razgovarali o mogućim putovima mirnog rješenja i da na temelju rezultata tog razgovora donesu odluku o daljnjem sudjelovanju Europe u pregovorima o završetku rata u Ukrajini.

Putin je oštro opovrgnuo nedavna izvješća zapadnih medija da Moskva zahtijeva od NATO-a da povuče svoje trupe iz istočnoeuropskih zemalja, što je bilo u njegovim traženjima uoči invazije na Ukrajini. Rekao je da se globalna situacija promijenila, da treba poći od novih realnosti i da neki od tadašnjih zahtjeva više nisu relevantni.

Moskva je dan prije izjavila kako želi dobiti pismena jamstva NATO-a da Moldavija i Ukrajina neće biti primljene u Savez.

Rusija se protivi američkoj ideji o ‘kvazi-NATO’ sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu

Zaključak

Ako sve ovo gore navedeno nije dovoljno jasan, ne više signal već upozorenje kako je stanje na našem kontinentu dovedeno do usijanja i da je pokretanje dijaloga između Europe i Rusije bez postavljanja ikakvih preduvjeta istinska nužnost – onda s onima koji misle suprotno stvarno nešto nije u redu.

Prema takvima, kako sam gore sam već rekao, dijalog može početi samo onda kada su suprotstavljene strane istomišljenici tj. kada postoji (vanjsko)političko jednoumlje.

Ali pritom upozoravam i na još nešto. U SAD-u itekako postoje i struje koje ne bi imale ništa protiv da u Europi nastane ratni kaos, naravno – pod uvjetom da se ne proširi na Sjedinjene Države. Na neke od tih struja sam već ranije ukazivao koristeći se riječima osnivača američkog analitičkog centra Statfor Georgea Friedmana. On je još 2015. g., u vrijeme Obamine administracije, javno, na sigurnosnom forumu u Chichagu, najavljivao nužnost prolijevanja europske krvi i američkog pokretanja „ratova nižeg intenziteta“ na europskom tlu, kako bi SAD ostale jedini jamac europske sigurnosti(!) i očuvale svoju globalnu dominaciju! Rekao je kako ti ratovi neće imati 100 milijuna žrtava ali će ih nedvojbeno biti diljem Europe. Podsjećam, to je izrekao u vrijeme kada je u Europi naglo jačala politička eskalacija s Rusijom nakon ukrajinske revolucije 2014. i posljedičnih ruskih poteza poput aneksije Krima i pomaganja proruskim separatistima u Donbasu.

Ne ostvaruje li se upravo pred našim očima ovaj scenarij?

Geopolitička analiza Zorana Metera: Odnos EU-Rusija u kontekstu Ukrajine: dogovor ili fatalni scenarij

Ako potvrdno odgovarate na ovo pitanje postavite si odmah i ono drugo:

Vrijedi li krenuti u ozbiljni dijalog između Europe i Rusije – nedvojbeno dugotrajan proces, prepun vjerojatno i bolnih kompromisa s obje strane – ili treba nastaviti dosadašnjim putom koji vodi u nikuda tj. u ništavilo, odakle smo ionako svi došli ne svojom, već Božjom voljom?





Izvor: Geopolitika

CV

CV

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Login
Notify of
guest

guest

0 Comments
Oldest
Newest Most Voted

POPULAR NEWS

Plugin Install : Popular Post Widget need JNews - View Counter to be installed
  • About
  • Advertise

© 2026 JNews - Premium WordPress news & magazine theme by Jegtheme.

No Result
View All Result
  • Home
  • Hrvatska
    • Braniteljski
    • Dalmacija
    • Istra i Kvarner
    • Nacional
    • Morski
    • Slavonija
    • Zagreb
  • Hercegovina
  • Svijet
  • Geopolitika
  • Sportske
    • Euro 2024
    • HNL
    • Košarka
    • Sport Strani
    • Strani Sport
  • Vjera
  • Poslovni
  • Tehnologija
  • Auto Klub

© 2026 JNews - Premium WordPress news & magazine theme by Jegtheme.

wpDiscuz
0
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x
| Reply