- Putin je uhvaćen u zamku ukrajinskog rata iz koje može izići samo na način ili da zamoli one koji su ga u nju uhvatili da ga iz nje oslobode (što znači kapitulacija), ili da iz nje iziđe tako da ju uništi golom silom, što je uvijek bolno (da riskira eskalacijom rata). Odluka je, kao i uvijek – samo na njemu. Ali vremena za nju ima sve manje.
- Zelenski svojom retorikom, i još više potezima, riskira eskalacijom rata po Ukrajini i Europi, a Putin svojim “strateškim strpljenjem” eskalacijom unutar Rusije tj. pobunom naroda.
Jučer je na plenarnoj sjednici Međunarodnog gospodarskog foruma u Sankt Peterburgu – SPIEF, ruski predsjednik Vladimir Putin prokomentirao uistinu po sebe ponižavajuće pismo koje mu je dan ranije uputio ukrajinski čelnik Volodimir Zelenski.
U njemu je, podsjećam, Zelenski ukazao na nužnost konačnog početka pregovora o kraju rata. Ali poanta je bila u slijedećem: u istom pismu Zelenski je istodobno iznio toliko neugodnih elemenata na Putinov račun, da je odmah bilo jasno kako njegova intencija i nije bila spremnost na mir, već novo Putinovo poniženje u očima domaće i inozemne javnosti.
Jer da pod ovako sročenim pismom Putin pristane na razgovor sa Zelenskim to bi de facto značilo rusku kapitulaciju sa svim posljedicama koje bi iz toga proizišle za rusko društvo i zemlju u cjelini. Spomenut ću samo neke od tih elemenata u pismu, poput onih da je stiglo vrijeme da Putin shvati kako je izgubio rat, da ga mora zaustaviti jer ruski građani sve teže preživljavaju zbog visokih cijena, prekida Interneta, da nepotrebno trpe posljedice sve jačih ukrajinskih napada (koji mogu samo jačati) poput nestašica goriva i td., i td.
Pismo je – podsjećam – poslano dan nakon što su ukrajinski dronovi zasuli Lenjingradsku oblast na sam dan otvaranja navedenog trodnevnog Foruma (3-6. lipnja) na koji je Putin stigao samouvjereno zbog činjenice da su u St. Peterburg stigle delegacije iz više od 140 zemalja svijeta i td. Tada su pogođeni i pojedini važni vojni objekti, poput onog na otoku Kronštadtu, pogođena je i ruska državna strateška rafinerija svega 17 kilometara od grada) – zbog čega su prispjeli inozemni visoki gosti, umjesto uživanja u istinskim ljepotama Sankt Peterburga – iz središta grada nad njime mogli gledali crni gusti dim.
Dakle, vratimo se na početak. Putin je jučer pred prepunom kongresnom dvoranom i stranim uzvanicima, u svom stilu – s visoka i s dozom uvijek prisutnog humora, Zelenskom poručio – ne doslovno tim riječima ali s tim značenjem – da je on predsjednik bez mandata jer se boji provesti izbore u svojoj zemlji na što je ustavom i zakonima bio obvezan, da će Rusija ostvariti sve svoje prvotno zacrtane ciljeve u ratu, koji uključuju i zauzimanje svih anektiranih teritorija i denacifikaciju Ukrajine, i da će to učiniti bilo dogovorom bilo vojnom silom, i kako je Moskva jedina adresa na koju Zelenski mora doći radi potpisivanja mira – isključivo po ruskim uvjetima tj. onima koji su s Donaldom Trumpom okvirno usuglašeni na sastanku na Aljasci 15. kolovoza prošle godine.
Ali slava trenutka kratko je trajala.
Ukrajina ponovo zasula Sankt Peterburg dronovima
Nedugo nakon jučerašnieg središnejg programa na SPIEF-u, koji se danas službeno zatvara, Ukrajina je sinoć ponovo dronovima zasula rusku „sjevernu prijestolnicu“ (kako Sankt Peterburg od milja nazivaju Rusi sjećajući se kraćeg razdoblja kada je grad bio političko središte velikog Ruskog carstva).
Guverner Lenjingradske oblasti Alexander Drozdenko izvijestio je da su snage ruske protuzračne obrane već oborile 141 dron (što je, podsjećam, gotovo dvostruko veći broj ispaljenih dronova od strane Kijeva od prethodnog- gore spomenutog napada). Dodao je kako napad još uvijek traje.
Zbog napada su prometne veze sa spomenutim Kronstadtom prekinute, javljaju ruske središnje novinske agencije. Ruske oporbene javne skupine nagađaju da su u gradu napadnuti kadetski korpus i vojni istraživački institut – kako danas prenosi ukrajinski medij Strana, koji pritom dodaje kako zasad nema potvrde navedene informacije.
U međuvremenu, u rafineriji nafte Antipinsky, na drugom kraju Rusije, u gradu Tjumenu, središtu istoimene oblasti u Uralskom saveznom okrugu – izbio je požar u jednoj od jedinica sustava za pročišćavanje. Iako lokalne vlasti govore kako je uzrok tehničke prirode i da nije prijavljen napad dronom, malo tko u to više vjeruje. Nije nevažno naglasiti kako se rafinerija nafte Antipinsky nalazi oko 2000 kilometara od granice s Ukrajinom.
Kako bi nuklearni rat NATO-a protiv Rusije mogao slučajno početi zbog Ukrajine
Prosudba
Zelenski, s gore navedenim pismom i nastavkom napada u dubinu Rusije sada već igra potpuno riskantno – na sve ili ništa. Boji se po Ukrajinu neugodnog sporazuma Trumpa i Putina koji uvijek lebdi kao opcija i nigdje nije iščeznuo – makar su šanse za njegovo realiziranje sada svedene na minimum (međutim, veliki igrači nemaju logiku djelovanja kao i oni mali, i skloni su trgovini kada stvari prijete izmicanju kontrole tj. ulaskom u ne upravljujuću i nepovratnu fazu). Rat Zelenski nastoji eskalirati i u njega uvući prije svega Europu u najvećoj mogućoj mjeri. Oduvijek je i želio da ovo ne bude samo ukrajinski rat i da samo ukrajinski narod bude onaj koji mora podnositi sve žrtve da bi Europa mogla dobiti na vremenu i osigurati svoje geopolitičke interese.
Kako Europa sama sigurno neće ulaziti u otvoreni rat s Rusijom bez da prethodno bude od nje napadnuta, Zelenski čini ovo što čini. Dobro je opskrbljen zapadnim dronovima i napadi na Rusiju će se vjerojatno nastaviti, što je – uostalom – jučer i najavio – kazavši kako je s obavještajnim strukturama zemlje već odredio nove ciljeve tih napada u dubinu Rusije za mjesec lipanj.
Europa sada itekako ima razloga za zabrinutost. Jer nije ona ta koja kontrolira ovaj rat. To su od početka činile Rusija i SAD, tako je i sada, uz dodatak Zelenskog. On pak ili solira, ili radi po nečijim vanjskim uputama – onih koji se za sudbinu EU-a možda previše i ne brinu.
Putin zato sada ima golemi problem. S jedne strane jučer slavodobitno govori o ruskom uspješnom prevladavanju svih zapadnih sankcija, najnižoj stopi nezaposlenosti u odnosu na sve razvijene zemlje – od Japana (koji je, kako je jučer rekao, po tom podatku odmah iza Rusije), Kine, Indije i SAD-a; o neslućenim razvojnim mogućnostima zemlje u sferi visokih tehnologija i umjetne inteligencije; o predstojećem snažnom zamahu inkorporacije te tehnologije u ruski obrambeni sektor, i td., i td. S druge strane, bolno otrežnjenje kroz ukrajinske zračne napade stiglo mu je a da još nije uspio ni promijeniti sako nakon jučerašnjih velikih govora i izrečenih riječi pred domaćim i međunarodnim uzvanicima.
Dok je to tako, malo će tko od potonjih u njegove riječi povjerovati, a još manje htjeti ulagati u Rusiju. Jer sigurnosna i politička stabilnost temelj su bilo kakvih velikih ulaganja i bilo gdje. Privatnici, koliko god bogati bili, i koliko im god tuđa bogatstva i ponuđeni projekti bili primamljivi – nikada neće bacati svoj novac u vjetar neizvjesnosti.
U svemu je ovome vrlo malo razloga za bilo čije veselje i radovanje. Prije svega u samoj Ukrajini (to se i vidi po medijskim reakcijama danas) kojoj preostaju samo dva izgledna scenarija, jer o onom trećem, o skorom kraju rata, sada je vrlo teško govoriti (iako se i to ne može odbaciti zbog spomenute logike velikih sila):
dugotrajni i iscrpljujući rat, kao prvi; ili potpuna ruska eskalacija s mogućom primjenom razornog oružja masovnog uništenja (što Putin uvijek izbjegava koristiti ne znajući točno moguću američku reakciju, a koju zapravo ne zna niti Europa dok je god na vlasti u Bijeloj kući Donald Trump).
Ali pri nastavku ovakvog razvoja događaja, gdje rusko gospodarstvo, prije svega energetski sektor, počinje snositi već ozbiljne posljedice i štete (štete na rafinerijama se popravljaju i one opet počinju rad ali to sve iziskuje novac i otežava opskrbu gorivom), a ubrzano raste gnjev ruskih građana (ne zbog traženja kraja rata kroz ponižavajuće pregovore, već eskalacijom s obzirom kako smatraju da Putin vodi rat „jednom zavezanom rukom“ vodeći više računa o ekonomiji i pregovorima s Trumpom nego o ratu i vojnicima na frontu) Putin neće još dugo moći kalkulirati.
Neće imati vremena balansirati između vođenja rata koliko to bude trebalo, računajući na ukrajinski zamor (taj zamor objektivno postoji ali ne treba zaboraviti da je Ukrajina pod potpunom zapadnom financijskom i vojnom „infuzijom“ i da se boriti u takvim uvjetima sigurno može, a da pritom nitko nije u stanju precizirati koliko će to dugo moći što je opet rizik i za Putina) – i nužnosti razvoja ruskog gospodarstva.
Odluku o tome što mu konačno postaje prioritet morat će donijeti vrlo brzo , jer ovako u nedogled više neće moći ići.
Putin je uhvaćen u zamku ukrajinskog rata iz koje može izići samo na način ili da zamoli one koji su ga u nju uhvatili da ga iz nje oslobode (što znači kapitulacija), ili da iz nje iziđe tako da ju uništi golom snagom što je uvijek bolno (da riskira eskalacijom rata).
Odluka je, kao i uvijek – samo na njemu. Pretpostavljam kako će još uvijek pokazivati svoje „strateško strpljenje“ jer smatra kako je ruski narod politički zreo i da zna što je sve u pozadini ove neviđene geopolitičke igre. Ali time i sam sve više riskira – obrnuto razmjerno Zelenskom. Potonji riskira eskaliranjem po Ukrajini i Europi, a Putin unutar Rusije – pobunom naroda.
Blic analiza Zorana Metera: Zelenski ponizio Putina samo dan nakon velikog napada na Kijev
Tko će imati više uspjeha? Zelenski je upravo pozvan u London, na žurni sastanak formata E3 (Velika Britanija, Francuska, Njemačka).
