- U tom kontekstu treba promatrati i najavljeni dolazak idućega tjedna u Moskvu Trumpovih izaslanika Witkoffa i Kushnera. Nisam siguran što oni novo mogu reći Putinu a da ovaj to već ne zna, ali sam siguran da Putin njima može reći štošta, što će, ili otrijezniti američke glave ili će ih potaknuti na odluku „idemo do kraja pa što bude“.
Američkom predsjedniku Donaldu Trumpu rat s Iranom i pronalazak načina na koji ga privesti kraju a da se barem donekle može sačuvati njegov i američki obraz sigurno je problem broj jedan.
Međutim, paralelno, ukrajinski rat mu je i dalje teško breme zbog velikih pritisaka od strane jastrebova unutar njegove Republikanske kao i Demokratske stranke koji inzistiraju na jačanju pomoći Ukrajini, kao i od strane ključnih europskih saveznika u NATO-u.
Pa iako o Americi de facto ovisi sudbina Ukrajine, SAD je jednostavno previše duboko uvučen u taj rat i financijski interesno (uložena su golema sredstva u „projekt Ukrajina“ još davno prije početka samog rata) , i geopolitički, da bi ga mogao tek tako ostaviti po strani i reći „dečki ako nas ne želite slušati izvolite se sami snalaziti – bez Amerike“. To i u europskim prijestolnicama i u Kijevu dobro znaju – pa se ova složena igra među saveznicima nastavlja vrtjeti u krug.
Blic analiza Zorana Metera: Spora smrt ‘Koalicije voljnih’; europski bunt i Trump u problemu
„Velika prekretnica“ krajnje upitna
Iako su zapadni mediji nakon nedavnog sastanka u Washingtonu između Trumpa i ukrajinskog čelnika Volodimira Zelenskog izvješćivali kao o novoj velikoj prekretnici u stavu američkog predsjednika prema Ukrajini i Zelenskom osobno, i o “velikom uspjehu” postignutom tom prigodom, kasniji događaji nisu, barem ne potpuno, potvrdili takve zaključke.
Oni su se pak temeljili na Trumpvim izjavama i nakon summita NATO-a u Ankari 8. srpnja o mogućem davanju Ukrajini licence za proizvodnju raketa za američki PRO sustav Patritot, ili pak nakon washingtonskog sastanka o isporukama 300 presretača za te sustave što je tražio Zelenski za obranu zemlje od ruskih projektila tijekom zime, ili pak korištenja Starlinka Elona Muska za napade na ruske raketne položaje na teritoriju Rusije.
I ne samo to! U zapadnim medijima u tijeku je PR kampanja o pojavi “čudotvornog oružja” – ERAM projektilima, sposobnim pogoditi ruske lansere balističkih projektila, a navodno se za to čeka još samo Trumpova dozvola i Muskov pristanak.
Međutim, činjenica je kako Washington još nije donio nikakve odluke po tim pitanjima, najvažnije o onom prvom – davanju licence.
Štoviše, Trumo je rekao kako mu je glavni prioritet završetak rata u Ukrajini, a ne transfer novih raketa. Preciznije, rekao je slijedeće: „Jednostavno rečeno, želimo da rat u Ukrajini s Rusijom završi. Ne tražim rakete. Tražimo mir.“
Osim toga, u praksi još i važnije, Trumpo je odbio zahjtjev Zelenskog o isporuci 300 raketa prersretača za sustave Patriot (info The Atlantic, koji je, pozivajući se na svoje izvore izvijestio i o traženju Zelenskog sastanak s Muskom kojeg je milijarder odbio).
Moskva: Rusija neće zamrznuti rat na frontu. Evo na čemu inzistira
Trump povukao obećanja za davanje licence
Trump je povukao obećanja da će Kijevu dopustiti izgradnju raketa Patriot usred zabrinutosti da bi vitalna tehnologija mogla pasti u ruske ruke. O tome piše britanski The Telegraph.
Medij podsjeća na Trumpovo spomenuto obećanje iz Ankare, navodeći kako je promijenio stav u roku od nekoliko tjedana zbog zabrinutosti da bi tehnologija mogla pasti u pogrešne ruke. Na sastanku kabineta u Camp Davidu, država Maryland, priznao je da je transfer takve tehnologije težak, ali i rekao slijedeće:
„Teško je dati ovakvu tehnologiju… Ljudi kojima dajete ovu tehnologiju mogli bi se jednog dana okrenuti protiv vas.“
Promjena stava dogodila se usred interne rasprave unutar administracije o tome treba li prenijeti tehnologiju koja bi, prema riječima pomoćnika i stručnjaka, mogla završiti u rukama Rusije.
Philip Breedlove, bivši zapovjednik američkog Europskog zapovjedništva, potvrdio je za The Telegraph da je ova prijetnja uistinu briga za dužnosnike Trumpove administracije.
Ključni radar
Prema britanskom mediju, Patriot sustav temelji se na malom Boeingovom radaru za navođenje PAC-3 Ka-Band Active Radar Seeker. Smješten je u nosu rakete Patriot i detektira neprijateljsku metu u posljednjim sekundama leta te usmjerava raketu presretač na izravan kurs sudara s njom.
Radar proizvodi Boeing u svojoj tvornici u Alabami, a komponenta je toliko napredna da Bijela kuća ograničava njezin izvoz čak i nekim od svojih najbližih saveznika.
Uređaj je poznat kao aktivni radarski tragač PAC-3 Ka-pojasa. Služi kao oči i uši presretača, detektira nadolazeću raketu u posljednjim trenucima leta i navodi Patriot prema izravnom pogotku.
- Nosni dio rakete ima promjer od oko 25 centimetara.
- Sam radar ima promjer od otprilike 8 inča.
- Prema Boeingu, nije promašio niti jednu raketu tijekom američke invazije na Irak 2003. godine.
Patriot sustavi su u upotrebi u 20-ak zemalja, ali potpuna licencirana proizvodnja za njegove proturakete uspostavljena je samo u Njemačkoj i Japanu. Štoviše – Washington nije čak ni Japanu dao pravo samostalne proizvodnje PAC-3 Ka-Band radara.
Tjedna analiza Zorana Metera: Stvaraju se uvjeti za ‘savršenu geopolitičku oluju’, fatalnu za Europu
Prosudba
Trump dobro zna kako rat u Ukrajini ne može završiti ukrajinskom pobjedom i da se prije ili poslije mora postići dogovor s Rusijom koja pak ne bježi od razgovora ali i ne odustaje od svojih uvjeta. U međuvremenu su ga ključni stratezi uvjerili da je najbolje vršiti pritisak na Vladimira Putina (oko toga postoje podjele i među samim Trumpovim stratezima) pa je tako na summitu u Ankari Trump pozdravio ukrajinske napade dronovima u dubinu Rusije, rekavši da bi to moglo primorati Putina da shvati kako je najbolje sjesti za pregovarački stol i završiti rat. Drugim riječima, pozvao se na američku strategiju “eskalacijom do deeskalacije”.
Međutim, vidljivo je kako je željeni efekt za sada izostao. Štoviše! Sve je rezultiralo samo još intenzivnijim i razornijim ruskim zračnim napadima po Ukrajini – prije svega Kijevu i ukrajinskim crnomorskim lukama, što je de facto prouzročilo pomorsku blokadu te zemlje.
Pritom Moskva odašilje otvorene poruke kako neće pristati na zamrzavanje sukoba na crtama bojišnica, već traži čitav Donbas milom ili silom, a onda će početi pregovore koji moraju uključivati i rješavanje uzroka koji su do rata doveli, kako je to jučer rekao zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Galuzin.
Što dalje, sada je glavno pitanje? SAD može nastaviti podržavati ukrajinske napade u dubinu Rusije, i može usvojiti zakon o „sankcijama iz pakla“ protiv Rusije (sekundarne sankcije prema najvećim uvoznicima ruske nafte ako je nastave kupovati) koje je jučer usvojio Senat. Zastupnički dom ga je stavio na dnevni red ali o njemu se neće glasati prije sredine rujna zbog ljetne stanke.
Međutim, već sam ranije pisao o visokim rizicima njegovog usvajanja i po SAD, iako bi taj zakon nedvojbeno bio snažan udarac Rusiji – poglavito ako bi se Indija i Kina njemu podložile (što je malo vjerojatno ali se ne smije ni isključiti). O tome više možete saznati na poveznici ovdje.
Ali ono što je najvažnije – primjena tog zakona, ako se usvoji (u što vjerujem) i Trump ga potpiše (u što manje vjerujem), izbacio bi u potpunosti mogućnost SAD-a da posreduje u pregovorima o završetku ukrajinskog rata. Zakon, naime, nalaže i nužno uvođenje sankcija protiv Putina, pa je jasno kako bi dvije zemlje, iako i sada potpuno suprotstavljene ali s ipak uspostavljenim komunikacijskim vezama na najvišoj razini, zapravo postale otvoreni neprijatelji. Treba li SAD-u u sadašnjim geopolitičkim okolnostima i planovima za sukob s Kinom od Rusije stvoriti potpuno neprijateljsku zemlju – svima ostavljam na odgovor. Iscrpljene američke vojne zalihe u ratu sa državom srednje veličine kakva je Iran najbolje govore o složenoj situaciji.
Kina bajpasira krizna mora i pokreće ‘Ledeni put svile’ kroz ruski Arktik
Ono što vjerujem da Trump sada radi (pod utjecajem svojih ključnih savjetnika tj. duboke države, je vršenja pritiska na Putina u nadi da će se ovaj prestrašiti i da će sjesti za pregovarački stol i postići dogovor s Ukrajinom koji je u interesu SAD-a. U tom kontekstu treba promatrati i najavljeni dolazak idućeg tjedna u Moskvu, nakon prethodnog slijetanja u Kijev – Trumpovih poznatih izaslanika Steve Witkoffa i Jareda Kushnera.
Nisam siguran što oni novo mogu reći Putinu a da ovaj to već ne zna, ali sam siguran da Putin njima može reći štošta što će, ili otrijezniti američke glave ili će ih potaknuti na odluku „idemo do kraja pa što bude“.
Do tada će se Ukrajina i Rusija nastavljati međusobno razarati, a Europa sve to plaćati svojim novcem (kada je riječ o Ukrajini naravno). I u smislu kupnje oružja za Ukrajinu, i u smislu financiranja njenog proračuna svojim kreditnim zaduživanjem uz prozirnu priču da će troškove kredita platiti Rusija kroz reparacijske odštete nakon rata – u što, međutim, nitko u stvarnosti ne vjeruje.
Ukrajina i Srbija: ‘braća’ po nacionalnim interesima, najsnažnije ‘bratstvo’
Inače, ovih je dana finski ministar obrane javno rekao kako njegova zemlja više nema što izručiti kao pomoć Ukrajini po pitanju nužnih raketa, jer bi u suprotnom ugrozila svoju nacionalnu sigurnost. Slično je prije toga rekla i Poljska, a vjerujte mi – u takvom stavu ove zemlje nisu jedine u Europi.
