Obilježavanje godišnjice bitke za Hasin vrh kod Bihaća pretvorilo se u događaj koji je daleko nadmašio okvire običnog ratnog sjećanja. Umjesto dostojanstvenog prisjećanja na poginule, javnost je svjedočila prizorima pucnjave u zrak i uzvikivanja vjersko-ratnih pokliča, što je kod mnogih izazvalo nelagodu i ozbiljnu zabrinutost.
Na snimkama koje su se ubrzo proširile društvenim mrežama vidi se mnoštvo okupljenih kako uglas uzvikuje „Tekbir“ i „Allahu ekber“, dok se u pozadini čuju rafali. Riječ je o porukama i simbolima koji su tijekom rata u BiH bili povezani s radikalnim elementima i ratnim zločinima, osobito nad hrvatskim civilnim stanovništvom.
Takva ikonografija i retorika dodatno problematiziraju dugogodišnji pokušaj bošnjačke politike da Armiju BiH prikaže isključivo kao multietničku i časnu vojsku, lišenu vjerskog ili ideološkog ekstremizma. Upravo suprotno, ovakvi prizori otvaraju pitanje što se danas zapravo slavi i kakva se poruka šalje u ionako duboko podijeljenom društvu.
Posebno zabrinjava činjenica da su ratni pokliči praćeni oružjem i pucnjavom ponovno postali dio javnog prostora, i to u zemlji koja se formalno poziva na europske vrijednosti i pomirenje. Mnogi se s pravom pitaju jesu li ovakvi skupovi samo izolirani incidenti ili simptom dubljeg problema koji se godinama ignorira.
‘Cjelokupna retorika politike u BiH ne doprinosi stabilnosti’
Sigurnosni stručnjaci, čije su ocjene objavili na RTV Herceg-Bosne, upozoravaju da ovakvi ispadi ne bi smjeli ostati izolirani događaji bez pažnje nadležnih institucija. Prema njihovim riječima, uzvikivanje ratnih i vjerskih poruka u javnosti, osobito kada se kombinira s oružanim zvukovima, može biti indikator dubljih društvenih i sigurnosnih problema.
„Prije nego što se pojavi bolest, imamo simptome. Nedavno smo u Bugojnu imali ljude pod vjersko-ekstremističkim oznakama koji su uvježbavali ubijanje ljudi i to na onim kotama gdje su džihadisti uistinu tijekom 90-ih ubijali kršćane“, rekao je za RTV Herceg-Bosne dr. sc. Robert Kolobara, stručnjak za sigurnosne i informacijske znanosti.
Kolobara je dalje istaknuo kako se slični elementi mogu primijetiti i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, uključujući skupove na kojima se podržavaju akcije stranih skupina poput Hamasa, uz antisemitske i slične poruke. „To nisu slučajnosti, to su signali koji se ne smiju ignorirati“, ocijenio je.
Dr. sc. Gordan Radić, drugi sugovornik iz područja sigurnosti, kazao je da takvi događaji nisu odvojeni od šire društvene slike u BiH. „Bh. društvo je duboko podijeljeno i to vidimo u različitim manifestacijama u kojima se izriču različiti pokliči koji ne doprinose sigurnosnom okružju. Cjelokupna retorika politike u BiH ne doprinosi stabilnosti, bilo da se radi o događajima na Hasinom vrhu ili nekim drugim mjestima“, rekao je Radić.
‘Uzvici, simboli i poruke koje prizivaju ratnu retoriku’
Sugovornici smatraju da se ovakvi događaji, u kombinaciji s političkim i društvenim trendovima, mogu percipirati kao dio zabrinjavajućih pojava radikalizacije. „Danas imamo skup u Bihaću gdje pojedinci ističu vjersko-ratne pokliče. Svatko tko podržava te pokliče je lice tihog džihada“, zaključio je Kolobara.
Stručnjaci poručuju da je pažljivo praćenje takvih pojava ključno za očuvanje društvene kohezije i sigurnosti, te da institucije moraju reagirati na simbole koji odjekuju daleko izvan formalnih obljetnica i oblika sjećanja.
Iako se u javnosti često pokušava umanjiti značaj ovakvih događaja, sigurnosni stručnjaci upozoravaju da ignoriranje poruka koje se šalju s javnih okupljanja dugoročno nosi ozbiljne posljedice. Uzvici, simboli i poruke koje prizivaju ratnu retoriku ne ostaju samo na razini incidenta, već oblikuju društvenu klimu i produbljuju nepovjerenje među narodima u Bosni i Hercegovini.
Upravo zato, poručuju sugovornici, odgovornost ne leži samo na institucijama, nego i na političkim akterima koji svojim šutnjama ili relativizacijom šalju pogrešne signale. Svaki izostanak jasne osude otvara prostor normalizaciji poruka koje su već jednom ovu zemlju odvele u sukob.

