Turistička i nautička sezona na Jadranu tek se zahuktavaju, a u idućim tjednima i mjesecima promet na našoj obali bit će sve gušći. S porastom broja plovila dramatično raste i rizik od nesreća, što je pokazao i nedavni ozbiljni pomorski incident u akvatoriju Splitskih vrata.
O točnim okolnostima ove strašne nesreće zasad nema službenih informacija, no o pravilima ponašanja na moru, kontroli prometa i procedurama istrage u središnjem Dnevniku HTV-a govorio je prof. dr. sc. Vlado Frančić s Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Tri ključna pravila: Tko koga mora izbjegavati?
Komentirajući sudar plovila kod Splita i pitanje tko je trebao izbjeći koga, Frančić je pojasnio da međunarodna konvencija o izbjegavanju sudara na moru (Collision Regulations) definira tri ključne situacije: protukurs, križanje kurseva i pretjecanje.
– Uvijek imamo brod s pravom puta, odnosno brod koji se ne mora micati, i brod koji ustupa put tom drugome. Brod koji ustupa put mora se pravovremeno maknuti. Ako govorimo o križanju kurseva, pravilo je slično onome u cestovnom prometu – brod s desne strane ima pravo puta. Onaj koji vidi drugi brod sa svoje desne strane mora skrenuti, i to najčešće udesno – pojašnjava Frančić.
Međutim, stručnjak upozorava na jednu veliku zabludu u koju nautičari često vjeruju – pravo puta nije apsolutno.
Zabluda koja vodi u tragediju: Obveza oba zapovjednika
Pravila jasno nalažu da odgovornost u kriznim trenucima prelazi na obje strane. Čak i ako zapovjednik plovila ima prvenstvo prolaza, on ne smije slijepo držati svoj pravac ako vidi da sudar postaje neizbježan.
“U pravilima se navodi da i brod koji ima pravo puta, ako uvidi da drugi brod ne poduzima radnju za izbjegavanje, mora poduzeti odgovarajuću radnju kako bi pokušao spriječiti sudar. Na neki način, u kritičnom trenutku oba broda moraju aktivno sudjelovati u izbjegavanju”, ističe profesor.
Svaka akcija na moru mora biti pravovremena i odlučna. Na pitanje koliko brzo moderni katamarani i jedrilice mogu reagirati, Frančić napominje da veliki katamarani (HSC – High Speed Craft) imaju izuzetne manevarske sposobnosti.
“Činjenica je da se takva plovila smanjivanjem brzine mogu zaustaviti u kratkom vremenu i na kratkoj duljini plovnog puta. Prema rezolucijama Međunarodne pomorske organizacije, maksimalni zaustavni put za brodove iznosi do 15 duljina broda, no kod specifičnih brzih katamarana to može biti i puno manje”, dodaje.
Kako se provodi istraga: Radari i VTS snimke otkrivaju istinu
Frančić, koji je ujedno bio i član Upravnog vijeća Agencije za istraživanje nesreća u pomorskom, stanbenom i željezničkom prometu, objasnio je što sada čeka istražitelje koji pokušavaju rasvijetliti splitsku nesreću. Pritom je povukao ključnu razliku između institucija koje izlaze na teren.
- Lučka kapetanija i Državno odvjetništvo (DORH): Provode istragu s ciljem utvrđivanja krivnje i zakonske odgovornosti.
- Agencija za istraživanje nesreća: Provodi isključivo sigurnosnu istragu. Njezin cilj nije kažnjavanje, već pronalazak uzroka i izdavanje sigurnosnih preporuka kako se takve tragedije ne bi ponovile.
“Istražitelji prvo moraju izuzeti materijalne dokaze o kretanju brodova. Danas imamo VTS snimke i radarske snimke iz kojih se može vrlo precizno rekonstruirati kretanje plovila u sekundu. Nakon toga slijede razgovori s članovima posade i očevicima. Cilj je pronaći neposredni uzrok, ali i sve popratne čimbenike. U svakoj se nesreći zapravo otkrije jako puno sitnih faktora koji su doprinijeli tragediji, a ne samo ono što je vidljivo na prvi pogled”, naglašava Frančić.
Crne točke Jadrana: Rizik opasno porastao nakon pandemije
Gustoća prometa na hrvatskoj obali raste iz godine u godinu, a ljetni mjeseci donose ekstremno visoke rizike, posebno na specifičnim geografskim lokacijama koje Frančić izdvaja kao kritične.
– Rizik je posebno visok na područjima kao što su morski kanali, Splitska vrata i druga mjesta gdje je velika gustoća plovila na malom prostoru. U zadnjih nekoliko godina, posebice nakon pandemije koronavirusa, bilježimo osjetan porast rizika od pomorskih nesreća – upozorava profesor.
Ipak, zaključuje kako oprez na moru ne smije popustiti ni u ostatku godine:
– Ne smijemo zaboraviti da rizik na moru postoji uvijek. Najveća pomorska nesreća na Jadranu dogodila se – u zimskim mjesecima.
D.G.
