Stručnjaci upozoravaju da novi mirovni plan između SAD-a i Irana može uspjeti samo ako Sjedinjene Države prevladaju tri velika izazova. Iran bi morao pristati na strože međunarodne inspekcije, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) morala bi riješiti svoje financijske probleme, a Bijela kuća trebala bi se osloniti na stvarne nuklearne stručnjake umjesto na investitore u nekretnine povezane s predsjednikom Donaldom Trumpom, piše američki Defense One koji je konzultirao nekoliko stručnjaka o ovoj temi.
Dok su se američki i iranski diplomati u ponedjeljak sastajali u Švicarskoj, činilo se da se nisu mogli složiti ni oko toga postoji li dogovor o inspekcijama. Američki potpredsjednik J.D.Vance izjavio je da su Iranci pristali omogućiti povratak inspektora IAEA-e kako bi nadzirali nuklearni materijal i istraživačke aktivnosti. Iranski dužnosnici odbacili su takve tvrdnje i poručili da ništa slično nije dogovoreno.
Pauza i rupa u nadzoru
Stručnjaci smatraju da IAEA ima dovoljno tehničkog znanja da ponovno uspostavi učinkovit sustav inspekcija ako Iran na njih pristane, ali samo pod uvjetom da u proces budu uključeni i američki stručnjaci za nuklearnu sigurnost.
Takav bi zadatak danas bio znatno složeniji nego 2015. godine, kada je Teheran u okviru sporazuma JCPOA, koji su sklopili administracija Baracka Obame i međunarodni partneri, prihvatio širi međunarodni nadzor i stroga ograničenja razvoja nuklearnog programa. Nakon što se Trumpova administracija naglo i jednostrano povukla iz sporazuma, Iran je postupno počeo ograničavati pristup inspektora podacima i postrojenjima.
Zbog takvog prekida u nadzoru, inspektori bi danas morali krenuti bez jasne slike o količini nuklearnog materijala kojim Iran raspolaže te bez pouzdanih podataka o broju centrifuga i druge opreme za obogaćivanje uranija.
“Postoji stvarna opasnost da je Iran premjestio centrifuge na neprijavljenu lokaciju te da IAEA ne zna gdje se ti uređaji nalaze”, rekla je novinarima Kelsey Davenport, direktorica za politiku neširenja nuklearnog oružja u Udruženju za kontrolu naoružanja. “Ako pogledamo iranske proizvodne kapacitete, vidimo da su mogli proizvesti i vjerojatno jesu proizveli više centrifuga nego što ih je bilo instalirano u Natanzu i Fordowu”, dvama snažno utvrđenim postrojenjima za obogaćivanje uranija koja su SAD bombardirale prošlog ljeta. “Jedan od ključnih zadataka IAEA-e bit će suradnja s Iranom kako bi se utvrdilo gdje se ti uređaji nalaze.”
Slično tvrdi i Matthew Sharp, viši suradnik MIT-ova Centra za politiku nuklearne sigurnosti, koji je upozorio da će agenciji biti vrlo teško pružiti bilo kakvo jamstvo da Iran ne raspolaže neprijavljenim kapacitetima za obogaćivanje uranija izvan postrojenja koja su bila meta prošlogodišnjih napada. “Ako postoje razlike između količine materijala koju Iran sada prijavljuje i onoga što je IAEA posljednji put evidentirala prije više od godinu dana, primjerice ako je dio materijala zakopan ili na neki drugi način nedostupan, bit će vrlo teško utvrditi što se dogodilo”, rekao je Sharp.
Eric Brewer, zamjenik potpredsjednika Programa sigurnosti nuklearnih materijala organizacije NTI, istaknuo je da IAEA raspolaže takozvanim Dodatnim protokolom, koji joj omogućuje traženje materijala i opreme koji su možda uništeni tijekom napada ili skriveni od međunarodnog nadzora. No upozorio je da taj protokol mora biti sastavni dio svakog budućeg sporazuma ako se želi osigurati učinkovit sustav inspekcija.
Prema mišljenju stručnjaka, današnji inspektori mogu se osloniti na napredne satelitske snimke, obavještajne podatke iz otvorenih izvora i alate umjetne inteligencije, ali ništa ne može zamijeniti izravne inspekcije na terenu.
Nedovoljno financirana agencija IAEA
Dodatni problem predstavlja financijsko stanje Međunarodne agencije za atomsku energiju. Glavni direktor IAEA-e Rafael Mariano Grossi ranije je ovog mjeseca upozorio upravni odbor da agenciji nedostaje 250 milijuna eura zaostalih obveznih doprinosa. Također je upozorio da, ako sredstva ne budu uplaćena do sredine kolovoza, agencija neće moći isplaćivati niti plaće, a kamoli financirati ključne operacije.
Sharp je takav scenarij opisao kao “katastrofu koju su Sjedinjene Države same prouzročile”.
IAEA je dosad uglavnom bila pošteđena kritika i prijetnji kakve je predsjednik Trump upućivao drugim međunarodnim institucijama, uključujući i Ujedinjene narode, pod čijim okriljem djeluje. Sharp smatra da je to ohrabrujuća okolnost. “Predsjednik Trump nije uvrstio IAEA-u među 66 multilateralnih organizacija iz kojih su se Sjedinjene Države povukle prošle godine. Osim toga, glavni direktor Grossi očito je bio uključen u pregovore između SAD-a i Irana [iako indirektno jer ih Iranci nisu htjeli u dvorani], što upućuje na određenu razinu povjerenja u IAEA-u i razumijevanje njezine uloge”, rekao je.
Ipak, dodao je da razumijevanje nije isto što i stvarna politička i financijska podrška. Još u ožujku State Department vršio je pritisak na IAEA-u da preispita troškove povezane s inspektorima i drugim zaposlenicima te da dodatno smanji rashode. “Grossi nije nikoga izravno prozvao, ali čini mi se vrlo vjerojatnim da su upravo Sjedinjene Države glavni razlog nastalog manjka te da snose najveći dio odgovornosti”, rekao je Sharp.
Prema njegovu mišljenju, Bijela kuća nema razloga predstavljati aktualni razvoj događaja kao vlastiti uspjeh. “Svaka tvrdnja da je iranski ‘poziv’ IAEA-i da se vrati u njegove objekte neka vrsta pobjede potpuno je promašena. Iran već više od pedeset godina ima zakonsku obvezu omogućiti inspekcije u svim svojim nuklearnim postrojenjima na temelju sporazuma o zaštitnim mjerama s IAEA-om”.
Trump šalje investitore u nekretnine da pregovaraju o nuklearnim inspekcijama
Za Davenport najveće je pitanje hoće li Bijela kuća doista poslušati američke stručnjake i stručnjake IAEA-e ako njihovi zaključci ili preporuke budu politički neugodni za Trumpa i njegove saveznike.
Posebno je izdvojila posebnog izaslanika Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera, koji su sudjelovali u pregovorima, a istodobno bili uključeni i u niz vlastitih poslovnih projekata. Naime obojica su poslovnjaci i nemaju previše iskustva u diplomaciji ili politici, a pogotovo nemaju znanje u vezi nuklearne energije ili nuklearnog naoružanja. “Kushner i Witkoff moraju se osloniti na nuklearne stručnjake i slušati njihove procjene jer je njihovo nepoznavanje tehničkih pitanja u prošlosti dovelo do toga da Sjedinjene Države propuste važne diplomatske prilike”, zaključila je Davenport.
Različite procjene razmjera štete na iranskim nuklearnim centrifugama
