Pisati o hrani iliti spizi u današnje vrijeme kada je kako kažu, to IN, nije baš jednostavno. Gdje god klikneš eto i spize, eto i šefova, eto i kuvara i kuvarica, eto i žirija, eto i nagrade, i tuge i radosti. Eto mnogih novih lijepih recepata, ali, brate, ima i onih koje ni mačka ne bi okusila – ponjušila bi, okrenula guzicu, mahnula repom i otišla.
Ali šta ćemo, davno je rečeno “O tempora, o mores“. A sve je u biti tako jednostavno. Namirnice koje imamo tu negdje, blizu, u našem slučaju u moru ili pored mora. Naravno, svaki kraj ima svoje. Jela su to koja su generacije othranila. I tu je naravski uvijek bilo razlike. Onih koji su mogli uživati u rapsodijama okusa u skupljim bokunima, a više onih koji su tek s vremena na vrijeme sebi mogli priuštiti koji bolji bokun, zadovoljavajući se onim dostupnim. No, nećemo o tome, to je za neku drugu priču.
Dakle, ajmo malo frigane ribe s prilozima. I to ovaj put za dvije osobe za par eurića.
Trilja, trlja ili barbun
Ne ona skupa velika koju možeš naći samo po gostionama. Ovo je ona narodna. Kad je friška izvrsna je.
Ne trebam vam govorit kako se friga. Jedino je različito šta sam ih frigao u pirovom brašnu. Odmah nakon friganja posolih ih i to s visine od 53 cm da se sol dobro rasporedi. Uz to sam skuhao i kaula, polio ga lipim uljem i limunom. Dodao sam i šaku maslina
Osim toga, naribao mrkve i repe, začinio kako mi je po guštu. I eto ga, lipa lagana večerica. Bez kruha, vrime je od dijete. I znate onu staru dobru za trilje, kako ih mi u Šibeniku zovemo – “La testa di barbon no magna gatto e paron.” Oliti po naski glavu od trilje ne ide mačka nego gospodar.
Željko Krnčević
