Kada je azerbajdžanska državna novinska agencija APA 6. listopada objavila istraživački članak o teretnim brodovima koji plove iz Turske u Izrael, pogodila je osjetljivu geopolitičku točku. Tekst pod naslovom 456 plovidbi iz Turske u Izrael: nevidljiva strana ‘nulte trgovine’ izravno je osporio tvrdnju Ankare da je trgovina s Izraelom potpuno obustavljena.
Na temelju podataka automatskog identifikacijskog sustava (AIS), APA je prikazala nastavak pomorskog prometa kroz istočni Mediteran.
Prema izvještaju riječ je o šest kontejnerskih brodova pod stranim zastavama, povezanih s turskim operaterima: Medkon Ltf, Medkon Canakkale, Medkon Mersin, Admiral Mars, Aadmiral Star i Anita A. Oni su odradili 11 pristajanja u izraelskim lukama Ašdod i Haifa između 17. i 30. rujna.
Ukupno je, prema APA-i, od siječnja do rujna 2025. ostvareno 456 izravnih plovidbi iz turskih u izraelske luke. Brodovi su plovili pod panamskim i liberijskim zastavama pogodnosti, no podaci iz korporativnih registara su njihove upravitelje povezali s turskim pomorskim kompanijama.
Članak brzo nestao
Nekoliko sati nakon objave članak je nestao s azerbajdžanske, engleske i ruske stranice APA-e, bez povlačenja ili objašnjenja. Čitatelji su preusmjeravani na naslovnicu agencije.
Iako je bio kratko dostupan, izvještaj je otvorio pitanje mogućih napetosti između Turske i Azerbajdžana, dviju država povezanih načelom “Jedna nacija, dvije države”. Turska vlada taj slogan koristi i u službenim publikacijama te dokumentima. Azerbajdžan je prilično ovisan o Turskoj, iako odnos nije baš potpuno jednosmjeran glede utjecaja. Riječ je i o državama koje su jezično, etnički i kulturno vrlo srodne. Stoga malo čudi odluka državne agencije da uopće provede i objavi istraživanje koje se žestoko kosi s interesima Turske. No, iza toga bi mogao biti jedan zaokret:
‘Svatko neka zna svoje mjesto’
Objava APA-e uslijedila je samo četiri dana nakon što je azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev 2. listopada održao oštar govor na 8. kongresu vladajuće stranke Novi Azerbajdžan.
Ne imenujući strane države, Alijev je poručio: “Svatko treba znati svoje mjesto, kloniti se naših poslova, prestati zabadati nos u naš način života i suzdržati se od dociranja”.
Naglasio je neovisnost azerbajdžanske vanjske politike i podsjetio na pobjedu nad Armencima 2020. u ratu za teritorij Nagorno-Karabaha. “Sve što smo postigli, kupili smo vlastitim novcem”, rekao je, ističući da je vojna oprema korištena u sukobu nabavljena po tržišnim cijenama.
U Ankari su njegove izjave protumačene kao neizravno odbacivanje tvrdnji turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana o presudnoj turskoj vojnoj potpori Azerbajdžanu tijekom rata. Alijevo spominjanje “našeg načina života” protumačeno je i kao odgovor turskim konzervativnim krugovima koji su kritizirali sekularna pravila odijevanja u azerbajdžanskim školama.
APA-in izvještaj o pomorskom prometu predstavljen je i kao odgovor na ono što je agencija nazvala “crnom propagandom” iz Turske usmjerenom protiv bliskih strateških i energetskih veza Azerbajdžana s Izraelom. Istraga je imala za cilj ukazati na licemjerje službene Ankare.
🇦🇿🇹🇷 Azerbaijan’s president Aliyev said today that nobody helped him win, but Turkey might want a word.
“We needed no one’s help or patronage. Everything we obtained, we bought at world-market prices, down to the last bullet.”
He says 1M refugees got nothing from anyone, and no seller ever cut him a manat or dollar.
What he skips is Turkey.
In 2020, Erdogan openly backed him. Aliyev thanked him during the war, while Turkish drones played a major role in the fighting.
His line then was: equipment, yes; soldiers, no.
Hard to call that “no help” when the ally backing you was also supplying the weapons that shaped the war.
Writer: Lucas
https://t.co/1O0E2Zqd6B— Mario Nawfal (@MarioNawfal) October 2, 2026
Izrael, Iran i Alijev položaj u Azerbjadžanu
Azerbajdžan je važan dobavljač nafte Izraelu. Velik dio te nafte dolazi iz azerbajdžanskih nalazišta na Kaspijskom moru, a do svjetskih tržišta transportira se naftovodom Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC), koji prolazi kroz Azerbajdžan, Gruziju i Tursku. U Izraelu je azerbajdžanska nafta 2025. činila čak 46,4 % ukupnog uvoza sirove nafte, prema podacima Kplera koje je prenio The Jerusalem Post.
No, u tom “kolaču” ima prste i Turska. Njena državna kompanija BOTAŞ International upravlja turskim dijelom naftovoda. Za tu uslugu postoje ugovorni i operativni aranžmani, uzima se i tranzitna naknada
Azerbajdžan i Izrael također održavaju blisku i dugogodišnju vojnu suradnju, a Izrael je jedan od ključnih dobavljača azerbajdžanskog oružja. Izrael je Azerbajdžanu isporučivao borbene dronove, lutajuće streljivo (“kamikaza-dronove”), raketne sustave i opremu za nadzor. Prema podacima koje je prenio AP, Izrael je činio čak 70 % azerbajdžanskog uvoza glavnog naoružanja u razdoblju 2016.–2020. Suradnja je aktivna i danas.
Politička je razlika u tome što Azerbajdžan svoje energetske veze s Izraelom održava otvoreno, dok Turska službeno tvrdi da je prekinula trgovinu s Izraelom i poriče da dopušta izravne isporuke nafte Izraelu iz Ceyhana. Dapače, Erdogan je jedan od najglasnijih i najčešćih kritičara Izraela i poziva se na muslimansko jedinstvo kod osude zločina u Gazi.
No, otvorena suradnja s Izraelom nije bez rizika za Baku. Azerbajdžanci su jedna od malobrojnih zemalja s većini šijitskim muslimanima, baš kao i Iran. S druge strane, azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev održava bliske odnose s Izraelom i nastoji spriječiti da Iran stekne prevelik politički i vjerski utjecaj u Azerbajdžanu. To je osjetljivo pitanje i zato što u sjevernom Iranu živi velik broj etničkih Azera, pa bi zaoštravanje odnosa s Teheranom moglo imati šire regionalne posljedice. No, Alijev bi mogao biti politički ranjiv ako dio azerbajdžanske javnosti počne propitivati zašto surađuje s Izraelom umjesto da iskazuje solidarnost sa šijitskim vjernicima u Iranu.
U znanstvenom radu Ansgara Jödickea (2017.), “Šijitske skupine i iranski vjerski utjecaj u Azerbajdžanu“, autor zaključuje da je transgranično religijsko zajedništvo Irana i Azerbajdžana vrlo složeno i ambivalentno. Iransko vanjsko vjersko djelovanje potaknulo razvoj izraženijeg šijitskog identiteta među manjim, ali rastućim dijelom šijitskih skupina u Azerbajdžanu. Istodobno, strah azerbajdžanske vlasti od iranskog utjecaja pridonio je učvršćivanju sekularnog nacionalnog identiteta i promjenama u odnosu države prema religiji.
Izrael je sklopio gotovo nezamislivo strateško partnerstvo sa samo jednim ciljem
