Brodogradnja na ovim prostorima zasigurno nikad neće zaboraviti slavnu 1975. godinu kada je iz pulskog brodogradilišta Uljanik porinut div visok 28 metara, dužine 335 metara i širine 52 metra. Za indijskog naručitelja ‘The Shipping Corporation Of India Ltd’ izgrađen je najveći brod u povijesti jugoslavenske brodogradnje. Bio je to tanker Kanchenjunga s upisanom nosivošću od 283.878 tona.
Prije 24 godine izrezan je ovaj gigantski tanker koji je sa svojom dužinom bio za čak 20-ak metara duži od brodova iz serije Berge, čije je ime povijest ipak bolje upamtila zbog kontroverznih nestanaka. I veći i teži “Kanchenjunga”, koji je ime dugovao himalajskom vrhu, odradio je pak dobrih 25 godina služeći indijskom brodovlasniku.
Godine 2000. promijenili su mu ime u “Kan”, za potrebe posljednje plovidbe do bangladeške luke Chittagong gdje je skončao u staro željezo. Još se na internetu mogu pronaći fotografije očerupane “Kanchenjunge” na pješčanoj plaži, groblju brodova, kako strši među metalnim “mališanima” iste nezahvalne sudbine.
Uspjesi pulskog Uljanika
Najveći brod ikada sagrađen u Jugoslaviji, ovog puta za norveškog brodovlasnika, bio je gigantski tanker Berge Istra. Mogao je prevoziti kako naftu, tako i željeznu rudu. Bio je to prethodnik Kanchenjunge koji je tri godine ranije uz obilje šampanjca u more ispratila Jovanka Broz, prva dama SFRJ.
“Poklanjam ti Berge Istria sa željom da ga nosiš na ponos svojim graditeljima na svim morima i oceanima kojima ćeš ploviti. Vašim mornarima i časnicima želim uvijek dobro more i sretnu plovidbu”, rekla je Jovanka na ispraćaju. Porinuće Berge Istre 1972. bilo je veliko događanje, uz prisustvo jugoslavenskog državnog, političkog i vojnog vrha, na čelu s Josipom Brozom Titom. Spektakl porinuća 314 metara dugačkog, 50 metara širokog i 26 metara visokog broda pratili su svi jugoslavenski mediji.
Međutim, ceremoniju je obilježio neugodan incident kad se brod zaglavio prilikom porinuća, zahtijevajući intervenciju Jugoslavenske ratne mornarice. Ali taj problem nije imao značaj do tragedije koja se dogodila četiri godine kasnije kada su ga mnogi označili kao loš znak.
Misteriozno potonuće
Krajem 1975., Berge Istra je isplovio iz Brazila prema Japanu s 32 člana posade. Berge Istra je tada vozio pod liberijskom zastavom. No, nestao je dok je plovio kroz Vražje more, dio Tihog oceana poznat kao Zmajev trokut, koji se nalazi u blizini Bermudskog trokuta te je svojevrsni pandan ovog mističnog mjesta. Brod se nikada nije pojavio u Japanu te je proglašen nestalim.
Nakon što potraga za Bergom Istrom nije dala nikakve rezultate i brzo je obustavljena, počela su široka nagađanja o njegovoj sudbini. Mnogi su vjerovali da su ga oteli pirati u svrhu otkupnine, dok su drugi tvrdili da je možda stradao od zaostale mine ili zalutalog torpeda. Bilo je čak i teorija koje su spominjale moguću ulogu vanzemaljaca u njegovom nestanku. Direktor Bergesena, Stageland, iznio je verziju da je brod stradao u erupciji podvodnog vulkana.
Britansko osiguravajuće društvo Lloyd’s proglasilo je Berga Istru nestalim, a vlasniku isplatilo najveću odštetu ikada plaćenu za nestali brod u to vrijeme. Prema izvještaju New York Timesa, nestanak Berga Istra osiguranje je koštao tadašnjih 27 milijuna dolara, što bi danas iznosilo više od 148 milijuna dolara, piše BBC.
Dvojica preživjelih
Dvadesetog siječnja 1976., japanski ribari su pronašli splav za spašavanje u moru s dvojicom izgladnjelih i žednih španjolskih mornara s Berge Istre. Imeldo Bareto Leon (41) i Epifanio Perdomo Lopez (39) bili su jedini preživjeli.
Svjedočili su da su prvo čuli snažnu, a zatim dvije slabije eksplozije koje su razbile brod, što ga je brzo poslalo na dno. Njih dvojica su se uspjela spasiti jer su u trenutku eksplozije radili na pramcu broda i našli su se na splavi. Tamo su proveli sljedećih 20 dana, dok su glasine o Perdomovoj prošlosti u zatvoru dodatno zakomplicirale situaciju. Bareto je, bojeći se da će Perdomo ubiti radi prisvajanja zaliha, bacio u more jedini ubojiti alat koji su imali – nož i škare.
U Jugoslaviji su se proširile glasine da je norveški vlasnik namjerno potopio brod radi osiguranja, budući da je Lloyd’s osiguranju isplaćena rekordna odšteta za Berga Istru. Međutim, to nije potvrđeno jer je brod bio izuzetno profitabilan. Ipak, Bergesenu se zamjera da nije omogućio pravu istragu i tako omogućio mogućnost da se slična tragedija ponovi, što se i dogodilo tri godine kasnije.
Nesreće poput ove doveli su do zabrane taljenja na tankerima i prestanka gradnje takvih kombiniranih brodova. Tragična sudbina Berge Istre ostala je tajnovita, ali je ostavila neizbrisiv trag u pomorskoj povijesti.
