„Imamo jednostavan izbor“, rekao je ozbiljno poljski premijer Donald Tusk dok je ulazio na jedan od najvažnijih summita Europske unije. „Ili novac danas ili krv sutra. I ne govorim samo o Ukrajini. Govorim o Europi.“ Tuskova poanta bila je da je sloboda samih Europljana na kocki u blatnim bojištima Ukrajine: zemlje EU-a mogu ili platiti da zaustave Vladimira Putina sada ili se boriti kada njegove trupe sljedeći put napadnu njih. Tuskova jednadžba – novac ili žrtve – otkriva sukob u srcu svih europskih rasprava o podršci Ukrajini. Koliko su članice bloka zapravo spremne dati da spase Ukrajinu, a time i same sebe?
Summit u Bruxellesu u četvrtak navečer ponudio je odgovor: idealno, novac drugih, piše Politico u analizi. U 2:56 ujutro, za kišne noći u Bruxellesu, čelnici EU-a postigli su dogovor o zaduživanju 90 milijardi eura na financijskim tržištima kako bi Ukrajinu održali na životu sljedeće dvije godine. „Obvezali smo se, ispunili smo“, pohvalio se predsjednik Europskog vijeća António Costa.
Iza spinova, obrazac je jasan. Podijeljene europske države mjesecima su u javnosti i privatno razgovarale tko bi trebao platiti račun, a pitanje vjerojatno još nije riješeno. Europa se za svoju obranu oslanjala na američku vojnu moć od Drugog svjetskog rata. Na američki novac za obranu Ukrajine računala je tri godine od veljače 2022. Nakon što je Donald Trump ove godine prekinuo američko financiranje, Europljani su povećali svoje doprinose, ali nedovoljno da pokriju prazninu. Tako su moćnici EU-a morali pronaći drugi izvor kako bi prikupili novac za Ukrajinu.
Belgijski premijer nije popustio, izrađen Plan B
Njemački kancelar Friedrich Merz i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen znali su kako žele doći do novca – korištenjem ruskih sredstava smještenih u belgijskoj banci. Dva su mjeseca pokušavali uvjeriti ostale čelnike da podrže njihov plan korištenja zamrznutih sredstava Moskve za veliki zajam Ukrajini. No belgijski premijer Bart De Wever odbio je, bojeći se pravnih postupaka i drugih posljedica od Putina ako bi se suverena imovina upotrijebila za pomoć Kijevu. Umjesto toga, plan B bio je tiho izrađen. Kada je De Wever ponovno odbio ideju o sredstvima, Merz je popustio, a rezervna opcija zajedničkog zaduživanja EU-a dobila je posljednju podršku za stolom summita.
Prema ovom planu, zajedničko zaduživanje EU-a bit će zajamčeno proračunom EU-a, koji financiraju države članice. S vremenom bi ruska sredstva mogla poslužiti za otplatu zajma, iako to još nije jasno. Nema sumnje da Kijev treba novac. Prema Međunarodnom monetarnom fondu, Ukrajina će sljedeće godine imati manjak financiranja od 72 milijarde eura. „Ne postoji važniji čin europske obrane od podrške obrani Ukrajine“, rekla je von der Leyen na dan summita. No, mnogi Europljani još uvijek ne prihvaćaju njen argument. Institut Kiel prati podršku Ukrajini od početka Putinove pune invazije 2022. Njihovo posljednje ažuriranje otkriva rupe koje europske zemlje ostavljaju u financijama Kijeva.
U izvješću početkom ovog mjeseca, analitičari iz Kiela rekli su da bi nove pomoći u 2025. mogle pasti na najnižu razinu od izbijanja rata 2022. i da su na putu da značajno zaostanu za potrebama koje je ostavilo povlačenje SAD-a. U isto vrijeme, razlika u doprinosima među europskim zemljama se povećala. Dok su Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo značajno povećali pomoć Ukrajini, nordijske zemlje poput Švedske, Norveške i Danske i dalje prednjače po udjelu BDP-a koji izdvajaju. Italija i Španjolska, međutim, „doprinosile su vrlo malo“, rekao je Institut Kiel. Ista dinamika bila je vidljiva i uoči summita.
Građani EU sve manje za slanje novca Ukrajini
Južne zemlje EU-a pridružile su se Belgiji u protivljenju planu zajma, dok su Njemačka i nordijske zemlje snažno pritiskale da plan prođe. Prema uvjetima konačnog dogovora summita, Mađarska, Češka i Slovačka neće uopće sudjelovati u financiranju Ukrajine. EU od 27 država pretvorio se u skupinu od 24. Možda nije trebalo biti tako komplicirano. Zemlje EU-a, barem na papiru, predstavljaju kolektivnu ekonomsku supersilu u odnosu na Rusiju. Ukupni BDP 27 članica EU-a iznosi 18 trilijuna eura, dok je ruski BDP 2 trilijuna.
Čak i bez uključivanja Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva, europski saveznici Ukrajine imaju resurse da pobijede Putina ako to stvarno žele. Možda najviše zabrinjava saveznike Ukrajine što birači u nekim od najvećih europskih gospodarstava mogu gubiti interes. POLITICO je proveo istraživanje na 10.000 ljudi u pet zapadnih zemalja koje je pokazalo da su ispitanici u Njemačkoj i Francuskoj još manje skloni financirati Ukrajinu nego ljudi u SAD-u.
U Njemačkoj je 45 % reklo da bi podržalo smanjenje financijske pomoći Kijevu, dok je samo 20 % željelo povećati pomoć. U Francuskoj je 37 % željelo dati manje, a 24 % više. Suočeni s podjelom između sjevernih zemalja koje su umorne od beskrajnih milijardi za Ukrajinu i drugih koje to nikada nisu činile, europski su čelnici ovog tjedna odabrali najlakše rješenje. I čak je ono bilo gotovo preteško.
