Bez ikakve potrebe za nadopunom goriva godinama, ovaj tihi div mogao bi preoblikovati globalnu trgovinu i energetsku dominaciju.
Kina je predstavila koncept onoga što bi mogao postati najnapredniji svjetski teretni brod na nuklearni pogon — brod kapaciteta 14.000 kontejnera koji ne koristi uranij, nego torij, radioaktivni metal koji se dugo smatra čišćom i sigurnijom nuklearnom alternativom. Reaktor u njegovoj jezgri sustav je rastaljene soli koji radi na toplinskoj snazi od 200 megavata, jednakoj onoj koju koriste nuklearne podmornice klase Seawolf američke ratne mornarice.
Pogonski sustav broda, koji je detaljno predstavio Hu Keyi, glavni inženjer tvrtke Jiangnan Shipbuilding Group, odražava širu strategiju preskakanja zapadne brodarske i energetske infrastrukture ulaganjem u nuklearne tehnologije temeljene na toriju. Ti se napori podudaraju s agresivnim kineskim nastojanjima za energetskom neovisnošću i pomorskom dominacijom, prenosi N1.
Torij čini razliku
Teretni brod na torij nije samo znanstveno dostignuće — on je i strateški signal. Ako bude realiziran, mogao bi drastično smanjiti ugljični otisak pomorskog tereta, ukloniti potrebu za redovitom nadopunom goriva i omogućiti dugoročne autonomne operacije na oceanima. No inicijativa je također puna inženjerskih, financijskih i političkih izazova koji sežu daleko izvan brodogradilišta.
Torijski reaktor s rastaljenom soli (TMSR) snage 200 MW ne pokreće izravno pogon. Umjesto toga, napaja superkritični CO₂ generator (sCO₂) koji koristi Braytonov ciklus za pretvaranje toplinske energije u 50 megavata električne energije. Kako je Hu Keyi naveo u nekoliko službenih izjava i tehničkih objava, učinkovitost pretvorbe ovog ciklusa doseže 45–50 %, u usporedbi s 33 % učinkovitosti tipične za konvencionalne nuklearne sustave na bazi pare.
Ovaj modularni reaktor radi pri atmosferskom tlaku i ne zahtijeva vodu za hlađenje, čime se uklanja potreba za glomaznim sustavima potpore te znatno smanjuju akustični i toplinski potpisi. Njegov dizajn uključuje dva pasivna sustava za odvođenje topline i sigurnosnu komoru u kojoj se rastaljeno solno gorivo stvrdnjava u slučaju pregrijavanja, zadržavajući radioaktivni materijal bez ljudske intervencije.
Puno izazova
Reaktorski modul ima zatvoreni operativni vijek od deset godina. Kina razvija dodatne pomorske sustave na bazi torija, uključujući tanker za naftu klase Suezmax koji pokreće brzi olovno-bizmutni reaktor te plutajuću nuklearnu elektranu koja koristi visokotemperaturne plinom hlađene reaktore. Ti programi upućuju na dugoročan napor uspostave pomorskog ekosustava pogonjenog torijem.
Međunarodna pomorska organizacija (IMO) još uvijek nije usvojila standardizirani globalni okvir za komercijalne brodove na nuklearni pogon, a režimi nadzora država luka diljem Azije, Europe i Sjeverne Amerike ostaju oprezni. Uz to, ne postoji globalni protokol za transport i odlaganje torijskih reaktorskih modula, što otvara dugoročna ekološka i sigurnosna pitanja koja još nisu riješena.
Ideja nije nova
Ideja brodova na torij nije nova — iskušana je u SAD-u tijekom 1960-ih, ali je na kraju napuštena zbog tehničkih i financijskih problema. Danas kineski brod na torij možda predstavlja najozbiljniji pokušaj potpune primjene tog koncepta. Ako uspije, posljedice bi mogle biti transformativne: niže emisije, veća strateška autonomija na moru i održiv model sigurne, kompaktne nuklearne energije.
No ako program ne uspije, ponovno će potvrditi dugogodišnje sumnje u skalabilnost, pouzdanost i isplativost torija. Može li Kina stoga ovaj koncept pretvoriti u tehnologiju sposobnu za plovidbu u svakom smislu – tehničkom, ekonomskom i političkom i time redefinirati globalni pomorski poredak?
J.T.
