Ta priča o ljubavi, borbi, dostojanstvu i ljudskoj veličini počela je tiho, tek kao ideja u Jovaninu srcu.
„Tata i mama su meni i bratu poklonili svu pažnju i pružili sve u životu. Dugo sam razmišljala kako mogu pomoći i olakšati situaciju u kojoj smo se našli“, rekla je Jovana u izjavi za portal Hercegovina.info.
U želji da doprinese, rodila se ideja – pomfrit. Mjesto – bazen. Plan – osmijeh. I to ne jedan, već stotine njih.
„Uz pomoć prijateljice došla sam na ideju da prodajem pomfrit na Bregovačkom bazenu, gdje ima dosta kupača i mojih prijatelja. Tako mogu pomoći tati i mami, barem malo”, kazala je Jovana.
Obitelj i prijatelji odmah su stali iza nje, a uz dopuštenje dali su joj i vjetar u leđa.
„Tata, mama i neki prijatelji su mi pomogli da sve izgleda onako kako sam zamislila. To mi mnogo znači jer sam shvatila da nismo sami – da još uvijek ima dobrih ljudi koji žele pomoći”, izjavila je Jovana.
Roditelji su isprva bili zabrinuti jer je Jovana ipak još uvijek dijete, ali kad su vidjeli koliko ozbiljno pristupa cijeloj ideji, nisu krili ponos.
„Rekli su mi da su preponosni. Smatraju da sam zrela i odgovorna i vjeruju mi. A i prijatelji su me podržali, pohvalili i ponudili pomoć. Hvala im svima”, istaknula je Jovana.
