Dubrovnik bez turizma bio bi grad potpuno drukčijeg identiteta — i demografskog, i gospodarskog, i urbanog.
Evo kratke analize:
Kad bismo zamislili Dubrovnik bez mora i bez turizma, govorimo o gradu koji bi izgubio glavni oslonac svog identiteta i gospodarstva. Povijesno, Dubrovnik je bio centar pomorstva i trgovine, a kasnije – s padom industrije i zatvaranjem radnih mjesta izvan turističkog sektora – gotovo isključivo turistička destinacija. U odsustvu mora, luka i turističke atrakcije, grad bi morao izgraditi alternativni ekonomski model.
Gospodarstvo:
Bez turizma, Dubrovnik bi vjerojatno bio manji grad usmjeren na javne službe, obrazovanje, manje obrte i eventualno administraciju. Moguće bi postao regionalni centar, ali bez značajnog rasta. Industrijalizacija bi bila ograničena zbog reljefa i prometne izoliranosti.
Demografija:
Bez priljeva novca od turizma, Dubrovnik bi imao manju populaciju, s izraženijim iseljavanjem, osobito mladih. Mogućnosti zapošljavanja bile bi ograničene, a cijene nekretnina znatno niže.
Urbanizam:
Stari grad bi izgledao drugačije – manje obnovljen, manje uređen, možda čak i djelomično napušten. Bez pritiska turističkih smještaja, gradsko tkivo bi bilo više usmjereno na lokalno stanovništvo.
Kultura i društvo:
Bez potrebe za „prodajom“ kulture turistima, kulturni život bio bi skromniji, ali autentičniji. Društveni život bi se više temeljio na lokalnim zajednicama, a manje na sezonskim ciklusima.
Pitali smo Chat Gpt za dodatno pojašnjenje o alternativnom ekonomskoj rješenju Dubrovnika koji nije na moru i nije ovisan o turizmu:
Ako zamislimo Dubrovnik bez mora, njegov položaj postaje geografski izazovan — brdovit, relativno izoliran i bez značajnih prometnih pravaca. U tom slučaju, bilo bi teško razviti konkurentnu industriju ili prometno čvorište. No, grad bi svejedno mogao razviti alternativni ekonomski model, i to u nekoliko smjerova:
1. Administrativno-obrazovni centar
Zbog svoje povijesne važnosti i kulturnog nasljeđa, Dubrovnik bi mogao postati regionalni administrativni i obrazovni centar, s fokusom na:
Visoko obrazovanje i istraživačke institucije, osobito u humanističkim i društvenim znanostima.
Razvoj kulturnih i povijesnih instituta (arhivistike, baštine, jezika, pravne povijesti).
Državne službe i javna administracija.
2. IT i kreativne industrije
Zbog ograničenja fizičke povezanosti, ali relativno dobrog obrazovnog potencijala, Dubrovnik bi mogao postati tehnološki hub, kao što su to postali neki kontinentalni gradovi:
Start-up zajednica s potporom države i EU fondova.
Outsourcing IT usluga i rad na daljinu za globalna tržišta.
Videoigre, dizajn, digitalna umjetnost, povezani s kulturnim identitetom.
3. Specijalizirana poljoprivreda i prerada hrane
Unutrašnjost oko Dubrovnika nudi teren za ograničenu, ali kvalitetnu poljoprivredu:
Ekološka i tradicionalna proizvodnja hrane (med, bilje, vino, suhomesnati proizvodi).
Brendiranje lokalnih proizvoda kroz kvalitetu, a ne količinu.
Razvoj malih zadruga i obrta, možda i uz poticaje države.
4. Kulturna industrija i baština (bez masovnog turizma)
Dubrovnik bi i dalje imao svoju povijest i zidine — i bez turista. Time bi mogao razviti:
Rezidencijalne umjetničke programe, radionice i kulturne manifestacije usmjerene na domaće i stručne publike.
Filmska industrija i produkcija – Dubrovnik kao kulisa za povijesne filmove i serije.
Centar za obnovu i restauraciju spomenika kulture, koji bi pružao usluge i drugim gradovima.
