Prenosimo ga u cijelosti:
U Dubrovnik se ovih dana osjeća posebno uzbuđenje. Grad se priprema za veliki teniski događaj, WTA 125 Dubrovnik. Tereni se uređuju, organizacija je na visokoj razini, a sve mora biti savršeno, baš onako kako priliči gradu s takvom tradicijom, ugledom i velikim teniskim talentima kao što su naši Ana, Tomo, Lucija……
Ali ova priča nije o turniru, ona je o čovjeku bez kojeg teniski tereni u Lapadu jednostavno ne bi bili isti.
U TK Lapad već više od pola stoljeća postoji jedna mala kućica i masline ispred nje. Skromna, ali uvijek puna života. Mjesto gdje se tenisači, osobito rekreativci, okupljaju nakon meča, razmjenjuju škerce, komentiraju poene i nazdravljaju dobrom kapljicom. To je možda najtoplije i najveselije središte kluba.
U toj kućici, pa i ispod masline ispred nalazi se i jedna stolica, naizgled obična, ali ona ima svoju priču. To je Vladova stolica. Vlado ima 75 godina, a uz tenis je gotovo cijeli život. Njegova kuća nalazi se tik uz terene TK Lapad, kao da je sudbina odavno odlučila gdje pripada. U klub je došao davne 1973. godine. Tada je radio kao kuhar u jednom lokalnom restoranu, ali ljubav prema sportu odvela ga je među teniske terene. Prijatelji su ga doveli, a tenis ga je kako sam kaže osvojio. I više ga nikada nije pustio.
Od tada pa do danas, Vlado je svakodnevno na terenima. Polijeva zemlju, čisti linije, uređuje mreže, svlačionice…… Brine da sve bude spremno za sljedeći meč ili trening djece i đuturuma kao ja. Generacije djece prošle su kroz klub. Neka su postala ozbiljni igrači, neka su tenis zadržala kao ljubav za cijeli život i dana danas su tamo. Ali uz sve njih uvijek je bio dundo Vlado.
Nikada nije bio profesionalni tenisač. Igrao je rekreativno, iz čiste ljubavi. Čak i danas s osmijehom prepričava kako je naučio igrati tenis u samo mjesec dana, udarajući lopticu o obližnji zid uz terene.
Kad ga pitate što mu je najdraža uspomena iz svih tih desetljeća, očekivali biste priču o nekom velikom meču ili susretu sa poznatim igračem. Ali Vlado je skroman čovjek, razmisli na trenutak, pa s knedlom u glasu kaže “Kad sam sam uredio teren broj jedan, od početka do kraja.“ U tome je sav Vlado.
Nema u klubu, a ni šire u dubrovačkom tenisu gotovo nikoga tko ga ne voli. Malen rastom, pomalo umoran od godina i rada, s vječnim brčićima i kapicom na glavi, Vlado je postao dio identiteta kluba jednako kao i sami tereni i masline uz njih!
I dok se WTA 125 Dubrovnik sprema donijeti reflektore, publiku i veliku tenisku priču u Dubrovnik, postoji jedna druga, topla priča koja traje već više od pedeset godina.
Jer proći će turnir, otići će igrači, ugasiti će se reflektori, a kada se sve smiri i kada se tereni ponovno vrate svakodnevnom životu, postoji velika vjerojatnost da ćete na njima pronaći Vlada. Kako polijeva zemlju, popravlja liniju….
I sjedi na svojoj stolici u maloj kućici ili ispod masline. Baš kao što to radi već od 1973. godine.
Denis Pavela
