Lani je gotovo svako osmo dijete (12,6 posto) dobilo odgodu upisa u školu. Prije pet godina taj je broj bio oko osam posto. Riječ je o rastućem trendu koji već desetljeće pokazuje istu sliku: djeca nisu spremna za školu jer više ne žive zdravo i prirodno djetinjstvo – ono u kojem se skače, boji, šara, trči, penje, viče, mašta i razgovara.
Glavni uzroci alarmantnih podataka? Promijenjeni stilovi života, manjak igre i još veći manjak razgovora.
“Mi smo odrasli na ulici, u dvorištu, uz igre s vršnjacima. Danas su djeca u četiri zida, s uređajem u ruci. Roditelji su prezaposleni i često prepuštaju djecu ekranima”, upozorava dr. sc. Željka Karin, ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, prenosi Dalmatinski portal.
Kod gotovo 30 posto djece koja su dobila odgodu škole, kao dijagnoza je upisana nedovoljna fiziološka zrelost, što uključuje slabu motoriku, grafomotoriku i općenitu razvojnu nezrelost.
“Dijete koje stalno gleda u ekran prima stalne i brze podražaje. Nema međusobne komunikacije, ne razvija maštu, ne razvija neurološke putove važne za intelektualni i motorički razvoj. Ne razmišlja, nego samo prima gotove poruke”, pojašnjava Karin.
Više od 20 posto djece s odgođenim upisom ima simptome poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, a kod 14 posto djece koja su upisana prisutne su govorno-jezične teškoće – od blagih do težih oblika.
“Problem su upravo vanjski čimbenici svakodnevice, kao što je način života, komunikacije i odgoja. I, što otvoreno kažem, zaboravili smo na stare i klasične dječje igre”, ističe Karin.
Istraživanje povezanosti mobitela s poremećajima pažnje
Županijski Zavod za javno zdravstvo proveo je istraživanje koje jasno povezuje uporabu mobitela s poremećajem pažnje i koncentracije. Djeca koja su koristila mobitel dulje – tijekom nastave ili nakon nje – imala su znatno veće smetnje u pažnji i koncentraciji u odnosu na one koja su ga koristila manje.
U jednom su eksperimentu usporedili dvije škole: u jednoj je bilo zabranjeno unošenje mobitela, u drugoj samo korištenje.
Zaključak je nedvosmislen – djeca iz škole bez mobitela pokazivala su bolju komunikaciju, više se družila s vršnjacima i nastavnicima, dok su kod druge grupe i dalje bile prisutne smetnje pažnje i simptomi ovisnosti o ekranima.
“To su stručni i dokazani podaci. Moramo ih kao društvo shvatiti ozbiljno. A prije svega” roditelji moraju prepoznati vlastitu odgovornost – kaže Karin.
