Kako je Hrvatskom nedavno odjeknula vijest o mega projektu gradnje podatkovnog centra Pantheon u Topuskom, sve veća priča zakotrljala se oko tih građevina koje pohranjuju praktički sve što znamo. Nedavno je zato održana i prva naša konferencija posvećena data centrima na kojoj su stručnjaci pokrili mnoga područja.
Predsjednik Hrvatske udruge data centara Goran Đoreski kaže kako u svijetu koji se brzo mijenja, Hrvatska kao tržište ima poziciju koju treba iskoristiti. U prvom redu to je mir za koji vidimo da u nekim drugim dijelovima svijeta nije zagarantiran, a tu je i Europska unija gdje su, kaže, porezne i trgovinske barijere maknute, dok je u eurozoni plaćanje olakšano, a u prilog svemu ide i Schengen koji briše granice.
Kako ih financirati?
“Dobra strana je i što smo geografski sjajno pozicionirani u odnosu na jugoistočnu Europu, a to je tržište od 70 milijun ljudi. Svi servisi koje danas koristimo za poslovne i privatne svrhe pružaju se iz zapadne Europe, a Hrvatska se nalazi se na putu optike od Milana do Istanbula te Frankfurta do Atene. To je dobro raskrižje.” Dodaje i kako u zapadnoj Europi danas ima manje raspoložive energije, dok je u nekim razvijenim gradovima već sada teško graditi podatkovne centre i to nam sve daje priliku.
Đoreski poručuje kako se ne smijemo zatvarati u vlastite granice i kako moramo biti dio budućnosti u kojoj su i AI podatkovni centri.
“Za nekoliko godina neće biti onog što neće uključivati neku AI značajku, a oni koji neće biti u tome, neće biti relevantni. Cilj je biti dio svega ovoga i pronaći svoje mjesto u ekosustavu AI-ja što bi garantiralo održivost za godine koje dolaze.”
No, odakle krenuti, kako ih isplatiti, izgraditi i napajati podatkovni centar, to je već puno veći proces od dobre pozicije na karti.
Predsjednica Uprave Zagrebačke burze Ivana Gažić, osvrnula se stoga na mogućnosti financiranja pa za početak tu istaknula projekt Pantheon, inače vrijedan više od 50 milijardi eura. Kaže da je ta svota ekvivalentna onoj za 100 peljeških mostova i radi usporedbe istaknula podatak kako je tržišna kapitalizacija svih dionica na ZSE-u 30 milijardi eura.
“Očito je da izvori financiranja za ovakvu investiciju ne mogu doći iz Hrvatske, već će to biti složena konstrukcija”, kaže pa te iste izvore financiranja stavlja u nekoliko mogućih faza. U jednu ruku tu su javna sredstva (potpora države bitna je zbog dozvola), preferencijski dioničari (daju novac u ranoj fazi, očekuju veliki povrat), a tek kada imate neki novac onda se uključuju banke (mogućnosti bakarskih kredita), dok je tu i privatni kapital… No, kada su banke u pitanju, potrebne su razne procedure pa je ona ovako pojasnila “čarobna vrata” do bankarskih kredita:
“Da biste bili bankabilni, fizički centar mora postojati. Osim toga važna je izglednost ugovora. Bit ćete bankabilni kada korisnici potpišu stvarne ugovore, a za kraj je važna standardizacija operacija, odnosno morate dokazati da ćete biti u stanju operirati centrom na isti način svaki dan. To uključuje dokaze o sigurnosti, protokolima, alternativnim rješenjima u slučaju ispada”, kaže pa dodaje da je važno odvagati koristit banaka i tržišta kapitala jer banka nije dizajnirana da prihvaća rizike u poduzetničkim pothvatima u relativno novim tehnologijama. Iza projekta Pantheon konkretno stoji konzorcij američkih institucionalnih ulagača i fondova. S hrvatske strane projekt vodi i sufinancira poduzetnik Jako Andabak. On je pak o njemu govorio i na konferenciji Green Energy Expo u Zagrebu. Pojasnio je tada i zašto će se ovaj gigant od gigavata snage graditi baš u Topuskom.
“Lokacije je savršena. Područje je vrlo interesantna po svim segmentima, od hlađenja do snabdijevanja energijom. Lokacija je najbolja moguća u Hrvatskoj jer se nalazi u težištu države i može biti povezana sa svim većim trafostanicama na 400 kilometara”, kaže pa dodaje kako će budući centar imati četiri dalekovoda od kojih svaki ima za “30, 40 posto veći kapacitet transporta energije nego što nama treba. To puno znači kada je riječ o sigurnosti napajanja”, kaže i da je predviđen veliki baterijski sustav, koji bi trebao biti kapaciteta od osam gigavatsati.
Kada smo kod biranja lokacije Predrag Tutić, partner i regionalni menadžer u tvrtki CBS, izlistao je najbolje kriterije po kojima se inače bira lokacija za izgradnju podatkovnog centra. Za početak kaže kako se mogu koristiti već postojeće građevine u vidu starih, ugašenih tvornica koje se mogu prenamijeniti te dodaje kako posljednjih godina fokus nije na zemljištu, nego na tome kako osigurati operatorima fazno širenje.
Kada je riječ o čimbenicima odabira, navodi pouzdan pristup energiji, komunalnu infrastrukturu, nizak rizik od poplava, požara, potresa, dostupnost vode za hlađenje…
“Prioritet se ne daje samo količini ili gustoći optičkih mreža i samoj kvaliteti veze. Energija je glavni prioritet za operatore data centara kad odabiru novu lokaciju.” Naravno, važna je i stabilna i dostupna opskrba vodom zbog održavanja rada centara jer se koristi u sustavima hlađenja, a tu navodi i neke nove trendove koji se vide u rješenjima iz obnovljivih izvora energije, usvajanju strategije napajanja na licu mjesta, istraživanju malih modularnih reaktora, korištenju turbina na prirodni plin ili pak ponovnom pokretanju starih elektrana.
U cijeloj priči porezne olakšice igraju vrlo važnu ulogu u privlačenju investicija pa tu navodi primjere tržišta Hong Konga ili Oregona gdje nemaju porez na promet ili porez na dodanu vrijednost, a važna je i politička stabilnost zemlje i pojedinog područja.
Tutić na ovu temu ističe London koji postaje najjače europsko tržište i prvi grad koji će doseći preko dva GW kapaciteta ako se realiziraju najavljeni projekti. Kada je riječ o Hrvatskoj, tu u priču ulaze i dva hrvatska grada. Dario Hrebak, gradonačelnik Bjelovara kaže kako njegov grad može ponuditi sve ili ništa. Navodi kako Bjelovar ima najmanji porez u državi, a posljednjih 10 godina je u top pet gradova za izdavanje građevinskih dozvola, najtransparentniji je u Hrvatskoj te ima najbržu administraciju, a pohvalio se i činjenicom da je šampion u korištenju sredstava Europske unije.
“Bjelovar ima veliki potencijal. Imamo zonu od 175 hektara kod brze ceste koja se gradi, pronašli smo bušotinu od 83 stupnja Celzijeva, dok u Cigleni postoji bušotina s više od 140 stupnjeva. U rujnu kreću radovi, gradi se 20 megavata solarne elektrane koja će biti gotova za godinu dana.”
Hrebak je istaknuo i kako grad ima Sveučilište na kojemu su smjerovi mehatronike i računarstva za koje smatra da bi se sjajno uklopili u priču oko data centara.
“U Hrvatskoj imate 10-ak gradova koji su spremni, 10 koji mogu i 10-ak koji nikada neće biti spremni za neke ovakve pothvate. Topusko je je idealno, tamo je ogromno zemljište, vruća voda, blizina Zagreba… ali sada je tu i prilika za nas. Ako se ukaže, zgrabili bismo je sigurno. Radimo tranziciju Bjelovara u grad moderne tehnologije”, zaključio je. Potencijalna prilika za gradnju centra nalazi se i u Ogulinu. Gradonačelnik Dalibor Domitrović kaže kako kao najveću prednost ima geografski položaj sjecišta željeznica i autoputa Split – Zagreb te Rijeka – Zagreb.
“Posjedujemo i 50 hektara zemljišta koje bi bilo pogodno za takvu izgradnju, a u završetku je i izgradnja pet megavata bio energane.”
No, ako krenemo korak dalje pa kada se lokacija za gradnju i odabere, tamo će niknuti neki od centara. Znamo svi da su to fizičke zgrade ili prostori u kojima se nalaze serveri i mrežna oprema za pohranu i obradu podataka, a znamo li koje sve vrste postoje? Kako se dijele, pojasnio je Krešimir Starčević, direktor tvrtke Ampacity Consulting.
“Korporativni (vlastiti) data centri su oni kojima je vlasnik jedna tvrtka ili organizacija, a služe samo za njihove unutarnje potrebe. Cloud (oblačni) centri su oni kojima je vlasnik veliki pružatelji usluga, računalni resursi i pohrana nude se korisnicima putem interneta (tzv. “u oblaku”)”, pojašnjava pa dodaje da postoje kolokacijski data centri čiji je vlasnik tvrtka koja iznajmljuje prostor, a “to je biznis koji je rasprostranjen u svijetu, to je u principu neko podstanarstvo.”
Nadalje opisuje edge data centre kojima su mrežni operateri ili pružatelji cloud usluga vlasnici, a oni manji su smješteni blizu korisnika ili izvora podataka. Za Hyperscale data centre kaže da su u vlasništvu gigantskih tehnoloških kompanija, a služe za veliku obradu cloud podataka, dok uz sve dodaje i AI data centre.
Istosmjerna budućnost
Koji god da se od ovih centara negdje izgradi, za sobom povlači vrlo važno pitanje – kako će se napajati i kako će se hladiti.
Vjekoslav Vorih, specijalist za marketing proizvoda za klaster Istočne Europe i Balkana kaže kako će najveći izazov u budućnosti biti imperativ povećanja snage te da možemo očekivati da će podatkovni centri dominantno biti projektirani oko istosmjerne distribucije.
“To je taj sljedeći korak razvoja – tržišna stabilnost napajanja. Svi novi data centri ići će na model istosmjernih mreža i to će iziskivati dodatne promjene. Cijela tehnologija i arhitektura će doživjeti kvantni pomak, prelazak na DC tehnologiju.”
Bio kako bilo, gradit će se zato što su potrebni i zato što pohranjuju podatke, a znamo da su podaci danas najvrednija roba. Sve to za sobom stoga povlači i niz regulativa te sigurnosnih standarda. Kada je Stari kontinent u pitanju, prema europskoj direktivi svi centri snage iznad pola megavata, morat će davati izvješća o godišnjoj energetskoj učinkovitosti sustava (PUE), korištenju vode te ugljičnom otisku. Jer ako želimo biti moderni i profitabilni, moramo biti i zeleni.
Da smo i u Hrvatskoj na pravom putu, posvjedočio je i ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan koji je rekao kako su podatkovni centri kamen temeljac modernog gospodarstva, ali i pitanje suvereniteta ne samo država, nego cijelog kontinenta.
“Ako ćemo gledati poziciju Hrvatske, recimo da imamo 70 data centara, a u najavi je šest novih projekata snage 14 megavata. Radi se intenzivno na digitalizaciji uprave i cilj je da do 2030. sve usluge građanima budu dostupne online.”
