U posljednjih nekoliko mjeseci sve je glasnije pitanje koje se postavlja u političkoj javnosti: gdje je nestao Zoran Milanović? Predsjednik Republike čini se relativno nevidljiv u raspravama o ključnim pitanjima koja potresaju Hrvatsku i regiju, što izaziva pažnju medija i političkih analitičara. Milanović je početkom 2025. godine osvojio drugi predsjednički mandat s uvjerljivih više od 74 % glasova, što je najveće povjerenje dobiveno na izborima za predsjednika u povijesti moderne Hrvatske.
Iako formalno ima mandat i ovlasti koje proizlaze iz izravnog izbora građana, njegova prisutnost u javnosti u posljednje vrijeme je selektivna. Politički analitičar i komunikacijski stručnjak Zoran Pucarić za naš portal objašnjava: “Blagdani su, treba slaviti i odmarati. On više nema izbore pred sobom, ne mora ništa raditi. Tu i tamo da neku izjavu samo da se pokaže da je tu. On trenutno obnaša funkciju koja je idealna za njega… On jedini i dalje je izabran izravnim biranjem građana i ima njihov mandat, a on to ne koristi. Nije poanta da se sukobljava s ovim s drugog brda i nazivaj se gojencima i plamenim jazavcima, nego ima ovlast obrane ustava i funkcioniranja. Dapače, on ima zadaću raditi sve ono što mu Ustav ne zabranjuje. A on to ne radi dok mu ne odgovara.”
Pucarić dodaje kako Milanović, s obzirom na godine, može razmišljati o umirovljenju, dok političke ambicije poput premijerskog mjesta izgledaju zahtjevne: “On s jedne strane ulazi u dob kada može otići u mirovinu, imat će pristojnu mirovinu. Predsjednik više ne može biti, hoće li ići za premijera nisam baš siguran. Ovo je preintenzivno za njega. Bio je premijer, no bio je mlađi i čitao je krive knjige za samopomoć. Mislio je da može uzeti djecu s fakulteta i dati im ministarske pozicije. Tako da jednostavno, on je karijerni diplomat.”
Nešto se kuha?
Službene aktivnosti Milanovića, prema Pucariću, također su ograničene: “Kad pogledamo njegove najave sa službene stranice: imate najave za 19. prosinac da će promaknuti zaslužene na vojnom sveučilištu i to je to. A danas je 29. prosinac. To sve govori o njegovim aktivnostima.” Izvor blizak samom predsjedniku daje dodatni uvid u njegovu selektivnu javnu prisutnost i strateško ponašanje:
“Milanović ne želi davati izjave oko ovih ideoloških podjela, zato što zna da nemali broj njegovih birača podupire takav način razmišljanja. Isto tako ne želi se petljati oko Thompsona, jer zna da od tih 500.000 ljudi, koji su bili na tim koncertima, dobar dio glasa i za njega. Zbog toga ima nastup s kojim pokušava balansirati. Kupio je to biračko tijelo dodjelom priznanja brigadama Hrvatske vojske, a sada se uvukao u neku špilju iz koje promatra i čeka kako će se stvari odigrati.”
Izvor, ipak priznaje i ovo: “Nažalost, ako pogledamo tko mu je savjetnik za ekonomiju i gospodarstvo dobit ćemo ekstra lijevu poziciju. S druge strane, ambivalentnim zauzimanjem stava oko ‘zds’ on se približava i tom desnim biračkom tijelu. A s obzirom na njegovu povijest oko HOS a i ZDS on uvijek može reći ja sam svoje rekao”.
Prema istom izvoru, Milanović namjerno odgađa reakcije na domaće političke izazove: “Tako da Milanović sebi gradi publiku za neke sljedeće izbore, parlamentarne izbore, na kojima bi mogao sudjelovati. Sad se neće očitovati na bilo kakva ideološka ludila da ne bi zastranio i izgubio birače. Govorit će samo onome što njemu paše, odnosno što njegovi birači vole čuti.”

Novi izbori?
Dalje je detaljnije otkrio: “Mislim da se sada već kreće s pripremama za parlamentarne izbore. Po svemu sudeći, a ja mislim da će tako i biti, mogli bismo ići na izbore ranije nego što se planiralo, možda već krajem rujna ili listopada 2027., umjesto 2028.
Očekuju se nove milijarde i dok se sve ne posloži, kad počnu stizati sredstva, bit će već jesen 2026. godine. Do kraja godine proračuni i državni i lokalni, bit će posloženi, što znači da će biti dovoljno novca. Izbori bi mogli biti ili ubrzo nakon toga, ili tek nakon ljeta, kad sezona prođe”, smatra izvor.
Analitičari i izvori bliski predsjedniku slažu se da se Milanović nije povukao iz politike u potpunosti, već vodi selektivnu strategiju nastupa, balansirajući između ideoloških pitanja i interesa svojih birača. Dok jedni vide mudru strategiju dugoročnog planiranja, drugi to interpretiraju kao povlačenje iz rasprava koje zahtijevaju jasne i argumentirane odgovore. U zemlji koja već dugo traži jasan politički govor i vodstvo, ovakva taktika ne prolazi nezapaženo.
Milanović i dalje ima formalne ovlasti koje mu omogućuju utjecaj na ključne odluke, uključujući vojne i civilne imenovanja, te obranu ustavnog poretka. No, njegovi selektivni nastupi i odabir trenutaka za javne izjave izazivaju pitanja o tome što se zapravo kuha u Pantovčaku. Dok se čeka njegovo iduće pojavljivanje i reakcije na aktualne teme, javnost ostaje podijeljena: je li riječ o mudroj strategiji dugoročnog planiranja ili o povlačenju iz javnih rasprava koje zahtijevaju jasne odgovore?

