Obično se govori kako je u 21., stoljeću došlo do brojnih i temeljitih promjena u svijetu. Svijet više nije bipolaran kao u drugoj polovici 20. stoljeća, pa ni jedinstven u smislu dominacije jedne gospodarske i političke sile kao na početku 21. stoljeća. Kaže se kako je svijet već postao multi-polaran u smislu da gospodarska i politička dominacija jedne sile de facto više ne postoji. Uz to, centar tržišne i industrijske dominacije pomaknuo se od zapadne polutke Zemlje prema istočnoj.
Koje su glavne i bitne promjene u globalnoj energetici i korištenju energije u svijetu u 21. stoljeću koje su utjecale na promjene u gospodarstvu?
Promjene u potrošnji energije u svijetu u 21. stoljeću
U proteklih 25 godina mnogo toga se promijenilo u energetici u svijetu, premda to na prvi pogled ne izgleda tako. Promijenila količina godišnje potrošnje i geografski raspored potrošnje u energije u svijetu, dok je struktura globalne potrošnje ostala vrlo slična onoj na početku stoljeća. Najviše od svega promijenio se geografski raspored globalnog utroška energije što je dakako utjecalo ili čak odredilo pravce ekonomskih te posebno promjene količine i rasporeda industrije.
Kao prvo, znatno je poraslo korištenje energije. Ukupna potrošnja primarne energije u svijetu porasla je s oko 9 milijardi tona ekvivalentne nafte u 1999. godini (ili nešto više od 372 Eksa Joula, u energetskim jedinicama) na oko 15 milijardi ten ili 620 EJ. To znači povećanje utroška energije u svijetu u četvrt stoljeća za preko 2/3.
Struktura potrošnje energije u svijetu 1999. g. i 2023. godine prikazana je na slikama 1 i 2, dok je geografski raspored u istom razdoblju prikazan na slikama 3 i 4.
Slika 1. Struktura potrošnje energije u svijetu 1999. g. po izvorima energije
(Izvor: BP Statistical Review of World Energy Full report 2007: http://bp.com/statisticalreview/)
Slika 2. Struktura potrošnje energije u svijetu 2023. g. po izvorima energije
(Izvor: EI: Statistical Review of World Energy 2024: https://www.energyinst.org/statistical-review)
Slika 3. Geografski raspored potrošnje energije u svijetu 1999. g.
(Izvor: BP Statistical Review of World Energy Full report 2007: http://bp.com/statisticalreview/)
Slika 4. Geografski raspored potrošnje energije u svijetu 2023. g.
(Izvor: EI: Statistical Review of World Energy 2024: https://www.energyinst.org/statistical-review)
Pod pojmom Europa i Euroazija na slikama 3 i 4 prikazuje se potrošnja energije u dijelu Europe izvan Europske unije, Aziji i Australiji. Ti dijelovi svijeta najviše su povećali potrošnju energije, tako da danas Azija i Oceanija, odnosno područje Pacifika troši oko 2/3 od ukupne potrošnje primarne energije u svijetu. Sama Kina troši više energije nego Europska unija i cijela Sjeverna Amerika zajedno, ili oko 30% od ukupne primarne energije potrošene u svijetu. Indija, Indonezija, Malezija, Tajland i Vijetnam zajedno troše više energije nego Europska uniju.
Zemlje OECD-a ili nekadašnjeg razvijenog dijela svijeta od 2008. godine troše manje od polovice od ukupne potrošnje energije iz primarnih izvora u svijetu. Danas zemlje OECD-a troše oko 37%, dok zemlje izvan OECD-a troše 63% od ukupne svjetske potrošnje primarne energije.
Prema tome, struktura utrošene energije po izvorima nije se bitno promijenila ali se značajno promijenio geografski raspored korištenja i utroška energije. Na temelju potrošnje energije jasno se vidi kako se težište svjetske proizvodne aktivnosti preselilo u proteklih četvrt stoljeća iz Europe i Sjeverne Amerike u Aziju.
Promjene u korištenju energije te u gospodarstvu u 21. stoljeću
Usporedno s promjenama u energetici odnosno neposredno poslije njih mijenjala se i gospodarska slika svijeta. S promjenama količine utrošene energija mijenjala se gospodarska snaga te industrijska konkurentnost pojedinih zemalja i kontinenata u svijetu. U posljednja dva desetljeća 20. stoljeća gospodarska te politička dominacija bila je u rukama razvijenih zemalja Zapada s globalnim kapitalizmom kao društveno-ekonomskom podlogom te neospornim globalnim geopolitičkim vodstvom Sjedinjenih Američkih Država.
U prva dva i pol desetljeća 21. stoljeća težište gospodarske aktivnosti, industrijske konkurentnosti te općenito gospodarskog značaja pomaknulo se sa zapada – s euro-američkog prostora na istok – u Aziju. Pomaci u težištu korištenja i potrošnje energije nagovijestili su i prouzročili i gospodarske pomake.
Kao glavni pokazatelj gospodarskog stanja i ekonomske snage, bruto domaći proizvod (BDP), jasno pokazuje temeljne gospodarske promjene koje su se dogodile u proteklih četvrt stoljeća. U tom razdoblju bruto domaći proizvod zemalja Europske unije, izražen u tekućim dolarima, povećao se za oko 2 puta, zemalja Sjeverne Amerike za oko 3 puta do se u zemljama Azije i područja Pacifika povećao za oko 4 puta. Pritom je BDP Kine u 25 godina porastao za oko 16 puta, BDP Indije za oko 8 puta, Indonezije za oko 10 puta i tako redom. (Izvor: Internetski portal World Bank Data: dostupno na: https://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.MKTP.CD )
Na temelju porasta ekonomske aktivnosti ekspanzivno je porasla industrijska proizvodnja te tržišna konkurentska pozicija industrija azijskih zemalja u međunarodnoj gospodarskoj razmjeni.
Uz proizvodnju naoružanja i vojne opreme kao jedna od tipičnih proizvodnih industrija koja je značajan pokazatelj industrijske i tržišne dominacije je automobilska industrija. Uz to ona znatno ovisi o tehnološkoj sposobnosti i razvijenosti te o proizvodnji energije i općenito o energetici.
Prema podacima Međunarodne organizacije proizvođača motornih vozila (OICA) u svijetu je pod konac 20. stoljeća proizvedeno ukupno 56,3 milijuna motornih vozila, što uključuje osobna vozila kao i sve vrste komercijalnih motornih vozila. Ukupna svjetska proizvodnja u prošloj, 2024. godini iznosila je 92,5 milijuna vozila, ili za 65% više nego četvrt stoljeća prije.
U ukupno proizvedeni 56,3 milijuna osobnih i komercijalnih motornih vozila u svijetu u 1999. godini SAD je proizveo 13 milijuna vozila, Japan blizu 10 milijuna, dok su tri najveća europska proizvođača, Njemačka, Francuska i Italija proizvele nešto preko 10,5 milijuna vozila. Uz Južnu Koreju koja je te 1999. proizvela blizu 3 milijuna vozila, među azijskim zemljama Kina je proizvela 1,8 milijuna vozila, a sve ostale azijske zemlje imale su manju proizvodnju motornih vozila od nekoliko desetaka ili koju stotinu vozila godišnje. (Izvor podataka: Internetski portal OICA – Production Statistics; dostupno na: https://www.oica.net/category/production-statistics/2023-statistics/ )
Tijekom proteklih četvrt stoljeća promijenilo se težište gospodarskog te industrijskog značaja svjetskih makro regija odnosno kontinenata. Gospodarsko a osobito industrijske se težište posve pomaknulo sa zapadne na istočnu polutku Zemlje. Preciznije govoreći, težište industrijske aktivnosti te industrijske proizvodnje, trgovine i prometa preselilo se s euro-američkog prostora na prostor Azije.
Primjerice, kod automobilske industrije stanje se poslije četvrt stoljeća korjenito primijenilo. Današnji daleko najveći svjetski proizvođač cestovnih motornih vozila je Kina, koja je s 32,3 milijuna vozila proizvedenih u 2024. godini nadmašila trećinu ukupne proizvodnje automobilskih motornih vozila u svijetu. SAD proizvodi nešto preko 10,5 milijuna vozila, Japan nešto preko 8 i Južna Koreja oko 4 milijuna motornih vozila. Tri najveća europska proizvođača i tradicionalni stupovi automobilske industrije, Njemačka, Francuska i Italija u 2024. proizveli su ukupno oko 5,5 milijuna vozila. Uz Kinu i ostale azijske zemlje jako su povećale proizvodnju automobilskih motornih vozila. Indija proizvodi oko 6 milijuna vozila, dok su Indija, Indonezija, Malezija i Tajland proizveli zajedno oko 9,5 milijuna vozila ili skoro dvostruko više od triju tradicionalnih perjanica europske automobilske industrije – Njemačke, Francuske i Italije. (Izvor podataka: Internetski portal OICA – Production Statistics; dostupno na: https://www.oica.net/category/production-statistics/2023-statistics/ )
Ovih nekoliko odabranih podataka dobro ilustriraju temeljnu gospodarsku, industrijsku i globalnu konkurentsku promjenu u 21. stoljeću, kojoj je prethodila te koju je odredila promjena težišta u korištenju i potrošnji energije u svijetu.
Tko zapravo nadzire globalnu energetsku tranziciju i provedbu Pariškog sporazuma?
S obzirom na sve što je izrečenu u ovoj analizi prezentiranih činjenica i podataka, sad se postavlja i pitanje tko upravlja ključnim procesima i korporativnim te javnim politikama suprotstavljanja nepovoljnim klimatskim promjenama?
Oni koji su razvili te organizirali suvremenu industrijsku civilizaciju na temelju industrijske proizvodnje, tržišta i kapitala kao temeljnog društvenog odnosa, ili oni koji su se ubrzano razvili na istim temeljima, ali sebe još uvijek ne smatraju odgovornim za veći dio onečišćenja ili emisija nepovoljnih stakleničkih plinova, koje su u međuvremenu postigli dostignutom industrijskom ekspanzijom?
Tako se pomalo ali ubrzano stvara još jedan od globalnih paradoksa suvremene energetike. Pariški sporazum o klimatskim promjenama sročen je i dogovoren na gospodarskim, industrijskim, geopolitičkim i društvenim okolnostima u razdoblju prije njegova zaključivanja. U međuvremenu su se stvarne okolnosti i djelatni mehanizmi za borbu protiv klimatskih promjena, gospodarske težišne osnove te utjecaj na onečišćenje i emisije pogubnih stakleničkih plinova, korjenito promijenili.
Stoga sada i u budućnosti djelatni nadzor nad provedbom Pariškog sporazuma nemaju oni koji su ga osmislili već oni koji su trebali biti glavni korisnici dogovorenih i projiciranih sredstava. Sada bi oni trebali postati i glavni financijeri mehanizama za provedbu, a to kako izgleda prema trendovima korištenja i potrošnje energije te praktične provedbe Pariškog sporazuma, oni još nisu spremni prihvatiti.
Zaključno
Težišne pomake u gospodarstvu, ekonomskoj moći i konkurentskom položaju pojedinih zemalja u međunarodnoj trgovini te političkim odnosima redovito prate promjene geopolitičkog utjecaja i političke moći.
Prema prikazanim činjenicama i trendovima u potrošnji energije u proteklih četvrt stoljeća te gospodarskim i industrijskim pokazateljima koji su iz toga proizišli, postaje jasno kako se globalno težište gospodarskog utjecaja pomaknulo s Euro-Atlantskog prostora prema Aziji. Hoće li i kojom dinamikom taj pomak pratiti i promjena geopolitičkih utjecaja te globalne političke moći, pokazat će budućnost.
Zbog svega toga, nije nemoguće kako su aktualna kolebanja u trgovinskoj i carinskoj politici nove američke administracije posljedica suočavanja ranijih izbornih ciljeva s naknadnim analizama dubinskih globalnih energetsko-geopolitičkih odnosa…
Dr. sc. Igor Dekanić: Energetska podloga suvremene geopolitičke slagalice
Izvori:
