Dr. sc. Igor Dekanić: Energetika je i dalje u zamci geopolitike

Ovaj autor pred dvije godine napisao je komentar: „Energetika u zamci geopolitike“, u kojem je globalnu energetsku situaciju prispodobio antičkoj Tukididovoj zaci, dok je pred 6 godina prijepore vodećih sila također usporedio s Tukididovom zamkom. Nalazi li se doista buduća energetska tranzicija u zamci geopolitike ili čak u još kompleksnijem položaju višestruke zamke, koje sva podsjećaju na klasičnu Tukididovu zamku iz Peloponeskih ratova?

Suvremeno tumačenje Tukididove zamke

Usporedba suvremenih situacija s povijesnim, pogotovo onima od prije dva i pol tisućljeća na prvi pogled djeluje neprikladno ili čak bizarno. Ali, kako geopolitika i borba za moć imaju trajne ciljeve i načine njihova ostvarivanja koji se mnogo ne mijenjaju kroz povijest, to nije nerazumno.

Tukididova zamka je pojam koji objašnjava pretvorbu sukoba u rat između vodeće političke i trgovačke sile (u antičkoj Grčkoj: Sparta i Peloponeski savez) te sile u usponu (Atena i saveznički gradovi-države), zbog želje vodeće sile da iskoristi svoj položaj prije negoli sila u usponu još više ojača.

U suvremenoj geopolitičkoj analitici, Henry Kissinger je pojmom „Tukididova zamka“ označio prijepor dominantne sile, Sjedinjenih Američkih Država i sile u usponu potkraj 20 te u početku 21. stoljeća, Narodne Republike Kine. Tezu je još podrobnije razradio njegov akademski nasljednik na Harvardskom sveučilištu, poznati politički analitičar te povremeni dužnosnik u različitim američkim administracijama, Graham Allison. Kissinger i Allison analizirali su opcije odnosa između SAD-a i Kine te zaključili kako su moguća oba ishoda, miran rasplet ali i ratni sukob. (1) (2) (3)

Kad vodeće sile dulje vrijeme raspolažu oružjem dovoljnim za potpuno uništenje druge strane te možda i cijele civilizacije, rizik rata postaje neprihvatljiv, kako je pokazalo iskustvo Hladnog rata i sukoba SAD-a i Sovjetskog Saveza u 20. stoljeću. Da li će tako biti i u budućnosti teško je nešto pouzdano ustvrditi.

Energetika, održivost i energetska tranzicija

Tijekom dosadašnjeg tijeka 21. stoljeća u ekonomskoj teoriji i gospodarskoj praksi zavladao je globalistički kapitalizam i tehnološki optimizam, prouzročen uz ostalo i povijesnim krahom socijalizma potkraj 20. stoljeća te globalnom pobjedom kapitalizma kao društveno-ekonomskog ustroja suvremene civilizacije.

Uz ovakvu globalnu gospodarsku orijentaciju te dominaciju tržišta, kapitala i globalističkog kapitalizma, znanost je sve više upozoravala i na globalne negativne posljedice industrijske civilizacije, od onečišćenja okoliša, eksploatacije prirodnih izvora do pogubnih i nepredvidivih učinaka klimatskih promjena.

S potpisivanjem Pariškog sporazuma o klimi 2015. g. činilo se kao da svijet postaje svjestan opasnosti koje donosi nekontrolirani porast eksploatacije prirodnih izvora sirovina i fosilne energije te organizira plan suprotstavljanja tome. Sporazum je označio globalnu suglasnost o energetskoj tranziciji prema održivoj energetici i povećanju korištenja obnovljivih izvora energije. Ali njime nisu konkretizirana potrebna ulaganja kao ni dinamika promjene. (4)

To se trebalo učiniti nizom konferencija, koje su se održavale svake slijedeće godine, poslije zaključivanja Sporazuma. Trebala se osnovati međunarodna banka koja je trebala ulagati u energetsku tranziciju barem 100 milijardi dolara godišnje, prikupljenih od razvijenih zemalja.

Naposljetku, s vremenom je trebalo konkretizirati dinamiku napuštanja i prestanak korištenja pojedinih od fosilnih izvora energije. No, svaka od kasnijih konferencija, premda su redovito održavane, osim konferencije COP 26, koja je zbog epidemije virusa Covid-19, odgođena s 2020. na 2021. godinu, uglavnom je završila bez konkretnijih rezultata.

U sadašnjim gospodarskim i društveno-ekonomskim prilikama, na svim tržištima pa i u energetici djeluje tzv. “nevidljiva ruka” Adama Smitha ili zakonitosti tržišta, ponude i potražnje. Opskrba energijom ne zavisi o dobrim namjerama političkih lidera te o općenitim ciljevima energetske tranzicije već o potrebama za dobiti i održavanju tvrtki te upravljačkih struktura na tržišnim pozicijama i vlastitim položajima. (5)

Zbog toga, kad se raščlane osnovni trendovi korištenja energije u svijetu tijekom proteklih desetak godine, Pariški sporazum o klimi iz 2015. g. danas kao da je dalje od realizacije nego što je bio kad je zaključen. To najbolje pokazuju podaci o potrošnji energije, prije i poslije Sporazuma, prikazani na tablici 1.

Tablica 1. Potrošnja primarne energije u svijetu; EJ (10¹⁸ J)

Izvor podataka: BP Statistical Review of World Energy 2021 / 70^th edition; dostupno na: https://www.bp.com/content/dam/bp/business-sites/en/global/corporate/pdfs/energy-economics/statistical-review/bp-stats-review-2021-full-report.pdf (9.07.2021.), za 2010. i 2020. g. i The Energy Institute (EI): Statistical Review of World Energy 2026 / 75^th edition; dostupno na: https://www.energyinst.org/statistical-review (3.07.2026.) za 2020. i 2025. g.

Svijet danas, tj. 2025. g., troši za petinu energije više nego u godinama prije zaključivanja Pariškog sporazuma, uspoređujući utrošak energije 2025. i 2010. godine. Razvijene zemlje stagniraju ili nešto smanjuju potrošnju energije, dok zemlje u razvoju sada troše preko 40% energije više, a jedino je Europska unija smanjila utrošak energije za 20-ak postotaka u odnosu na razdoblje prije zaključivanja Sporazuma.

Proizvodnja fosilnih izvora energije sve više raste, za razliku od nakane Pariškog sporazuma. Proizvodnja ugljena u svijetu premašila je 9 milijarda tona u 2024. i 2025. godini. Najveći svjetski proizvođač ugljena, Kina s proizvodnjom blizu 4,7 milijarda tona, proizvodi preko polovice svjetskog ugljena a porast proizvodnje ugljena u Kini je u u proteklih deset godina iznosio je prosječno 1,3%. Druga velika i brzo rastuća zemlja u razvoju Indija proizvodnjom ugljena premašila je milijardu tona u 2023. g. sa prosječnom stopom rasta u 10 godina od 4,9%, dok se treći svjetski proizvođač ugljena, Indonezija, u približila milijardi tona sa stopom rasta proizvodnje od 5,5% u razdoblju između 2015. i 2025. godine. (8)

Proizvodnja nafte u svijetu u protekle tri godine premašila je 4,5 milijarde tona, a 2025. godine po prvi puta je proizvedeno više od 100 milijardi barela nafte u godini. Najveći svjetski proizvođač nafte, SAD, po prvi put je u 2023. premašio proizvodnju od 800 milijuna tona, dok se 2025. približio proizvodnji od 900 milijuna tona nafte godišnje sa stopom rasta proizvodnje od 4,6% u proteklih 10 godine, od 2015. do 2025. g.. To je skoro dvostruko više od slijedeća dva proizvođača po količini, Saudijske Arabije s oko 535 milijuna tona nafte i Rusije s 523, proizvedene u 2025. godini. (8)

Svjetska proizvodnja prirodnog plina je također znatno povećana. Već pet godine, od 2021. g. svijet proizvodi više od 4 bilijuna (4000 milijarda) m³ prirodnog plina godišnje, s time da se ukupna svjetska proizvodnja prirodnog plina sasvim približila cifri od 4200 milijarda m³ u 2025. godini. (8)

Najveći svjetski proizvođač, SAD, u 2023. premašio je godišnju proizvodnju od bilijun ili 1000 milijardi m³ godišnje te se u 2025. godini približio proizvodnji od 1100 milijardi m³ prirodnog plina godišnje. Rusija proizvodi oko 600 milijarda m³, s tendencijom smanjivanja proizvodnje poslije napada na Ukrajinu, zbog sankcija SAD-a i EU, dok je Iran unatoč sankcijama, u 2023. g. premašio proizvodnju od 250 milijardi m³ prirodnog plina te je 2025. proizveo nešto više od 260 milijardi m³. (8)

Emisije CO_2, kao glavnog stakleničkog plina i pokazatelja negativnog ljudskog doprinosa nepovoljnim klimatskim promjenama, premašile su u 2023. godini vrijednosti određene Pariškim sporazumom kao granice koje se ne bi smjele premašiti. Ukupna emisija CO₂ iz korištenja energije, procesnih postupaka i isparavanja iz permafrosta u zaleđenim dijelovima Zemlje iznosila je u 2025. godini 41 milijarda tona, dok je emisija CO₂ kao posljedica upotrebe energije iznosila blizu 36 milijarda tona, s time da je u 2025. oko 70% od ukupnih emisija dolazilo iz zemalja u razvoju. (8)

Održivo korištenje energije postalo je zaključivanjem Pariškog sporazuma o klimi glavnim ciljem ali i izazovom ekonomskog ustroja i društvenih sustava naše civilizacije. To osobito vrijedi u vrijeme geopolitičkih prijepora, sukoba, ratne opasnosti i ratova.

Geopolitika i cijene energije pod utjecajem ratnih sukoba

Geopolitika, a osobito njezine krajnje pojave, ratna opasnost i ratni sukobi itekako djeluju na energetiku, najviše preko iznenadnih skokova cijena koji onda utječu na temeljne ekonomske odnose i razvitak energetike te time i na cjelinu gospodarstva.

Dakako, cijene energije podložne su tržištu te Smithovoj „nevidljivoj ruci“, a u razdoblju 2022.-2023. g., nakon napada Rusije na Ukrajinu i izbijanja Ukrajinskog rata cijene nafte i plina znatno su skočile.

Cijene energije na robnim burzama su znatno poskočile poslije agresije Rusije na Ukrajinu u veljači 2022. godine. Osobito su porasle cijene prirodnog plina, i to poslije najave Europske unije kako će nadomjestiti uvoz ruskog plina iz drugih izvora, odnosno dobavnih pravaca. No, već u 2024. i 2025. godini cijene energenata, skoro da su se vratile na razine od prije krize ili čak na razine pred zaključenje Pariškog sporazuma, ako se uzme u obzir inflacija.

U razdoblju poslije Pariškog sporazuma cijene energije su pojeftinile u odnosu na godine prije Sporazuma. Izgleda kako su glavni sudionici na međunarodnim energetskim tržištima, ali i općenito smanjeni geopolitički prijepori u prvim godinama poslije zaključivanja Pariškog sporazuma, ipak utjecali na pojeftinjenje fosilnih izvora energije, što se vidi iz podataka u tablici 2.

Tablica 2. Cijene nafte i prirodnog plina – prosječne cijene u godini prikaza

cijene nafte u USD/bbl, cijene plina u USD/mln Btu

Izvor: BP Statistical Review of World Energy 2021 / 70^th edition; dostupno na: https://www.bp.com/content/dam/bp/business-sites/en/global/corporate/pdfs/energy-economics/statistical-review/bp-stats-review-2021-full-report.pdf (9.07.2021); za godinu 2010. i 2015. i The Energy Institute (EI): Statistical Review of World Energy 2026 / 75^th edition; dostupno na: https://www.energyinst.org/statistical-review (3.07.2026.) za 2020. i 2025. g.

Poslije zaključivanja Pariškog sporazuma 2015. i njegovog globalnog ratificiranja u tijeku 2016., pa sve do intenziviranja geopolitičkog sukoba Rusije i Ukrajine iza 2020. godine relativno niske cijene energije bile su glavnim čimbenikom usporavanja njegove provedbe i brže energetske tranzicije. Poslije 2022. te u cijelom razdoblju do danas, geopolitički sukobi na raznim dijelovima svijeta bili su glavni moderatori kretanja cijena energije, a ne globalna namjera energetske tranzicije u pravcu održive energetike.

Međutim, unatoč svega, prosječna cijena nafte europskog sortimenta Brent u 2025. godini bila je za 10-ak dolara po barelu niža od prosjeka 15 godina prije, tj. u 2010. godini. To znači da je nafta Brent u 2025., uzevši u obzir globalnu inflaciju od oko 3% godišnje, zapravo bila skoro dvostruko jeftinija od njezine prosječne cijene u 2010. godini.

U razdoblju 2022./2023. g. agresija Rusije na Ukrajinu bila je uzrokom skokova cijena energenata, dok se u razdoblju od 2023. do 2026. Rusko-Ukrajinskom geopolitičkom sukobu u utjecaju na cijene energenata pridružila i nova eskalacija na Bliskom istoku.

Izraelsko – Američki zračni napadi na Iran, potom Iranska blokada tjesnaca Hormuz za izvoz nafte i pomorski promet te kontra blokada prolaza Hormuz od strane SAD-a, sve to je izazvalo porast cijena nafte i prirodnog plina te prouzročilo novu energetsku krizu u prvoj polovici 2026. godine.

Skok cijena nafte tijekom ove krize i kretanja cijena nafte Brent u ožujku i travnju mjesecu 2026. godine prikazani su na slici 1. i 2. Početak pregovora te najava mirnog rješenja sporova oko transporta energenata prolazom Hormuz izazvali su pad cijena nafte u lipnji i povratak na razine prije početka Izraelsko-Američkih zračnih napada, što je prikazano na slici 3.

Slika 1. Cijene nafte Brent u ožujku 2026. godine

Izvor: WPC Energy Hrvatska: ENERGETSKI PREGLED; broj 54, 1/4/2026.

Slika 2. Cijene nafte Brent u travnju 2026. godine

Izvor: WPC Energy Hrvatska: ENERGETSKI PREGLED; broj 56, 1/5/2026.

Slika 3. Cijene nafte Brent u lipnju 2026. godine

Izvor: WPC Energy Hrvatska: ENERGETSKI PREGLED; broj 60, 1/7/2026.

Kretanje cijena prirodnog plina i efekti Rusko-Ukrajinskog rata te Izraelsko-Američkog napada na Iran te Iranskog odgovora napadima na izvozne kapacitete i zračne luke zemalja oko Zaljeva, na cijene plina na TTF-u, referentnoj robnoj burzi plina u Europi prikazani su na slici 4.

Slika 4. Cijene prirodno plina na burzi TTF od 2022. do 2026. godine

Izvor: WPC Energy Hrvatska: ENERGETSKI PREGLED; broj 60, 1/7/2026.

Iz prikazani podataka se vidi utjecaj Rusko-Ukrajinskog rata te najnovijeg sukoba na Bliskom istoku na kretanje odnosno skokove cijena energenata. Intenzitet poremećaja tih dviju energetskih kriza bio je znatan, premda različiti. U slučaju Rusko-Ukrajinskog rata cjenovni poremećaj bio je veći a strukturni energetski utjecaj dublji, jer će imati za posljedicu dugoročan odustanak opskrbe Europe energentima iz Rusije te vezivanje za isporuku (fosilne) energije iz SAD-a.

Bliskoistočni poremećaj i energetska kriza koju je on izazvao bila je manjeg cjenovnog intenziteta ali je ona pokazala kako profitno-troškovno diktiranje što nižih cijene fosilnih energenata donosi sadašnju dobit i kratkoročni prosperitet ali prejako vezivanje na prioritet troškova i dobiti može u dugoročnijem smislu trajno usporiti ili odgoditi ipak potrebnu odnosno čak i nužnu pravodobnu energetsku tranziciju.

Poslije svih tih poremećaja cijene nafte i plina početkom srpnja 2026. godine spustile su se spustile su se na razine iz veljače, tj. na razine prije Američko-Izraelskih napada na Iran.

Energetika i geopolitika

Osnovni energetski pokazatelji, poput proizvodnje energije, odnosno9 eksploatacije prirodnih izvora energije, dinamike porasta upotrebe energije i cijene energenata pokazuju kako su pojedinačni interesi glavnih sudionika na energetskim tržištima izgleda nadvladali zajednički interes održivosti i energetske tranzicije.

Uz navedene probleme i izazove u provedbi pravodobne energetske tranzicije, u trećem desetljeću 21. stoljeća globalna razvojna pitanja potpuno je zasjenila geopolitika, ratovi koji se vode i opća ratna opasnost. Sada, u trećem desetljeću 21. stoljeća čini kako je geopolitika postala apsolutni prioritet u odnosu na održivost, energetsku tranziciju te pitanja osiguranja nesmetanog razvitka i opstanka suvremene civilizacije.

Svemu tome znatno je pridonijela nova energetska kriza koja je nastala Izraelsko – Američkim napadom na Iran u potkraj veljače 2026., koja je u prvi čas izazvala novu energetsku krizu i skok cijena temeljnih energenata, a kasnije posve usmjerila ekonomsku i političku pozornost na što niže cijene energenata a ne na pitanja i provedbu energetske tranzicije.

Geopolitički sukobi, rat u Europi od 2022. i na Bliskom istoku od listopada 2023., te novi rat u Iranu 2026. godine, a osobito mogući globalni prijepori, mogli bi još pojačati različitost ciljeva dvaju glavnih oblika energetske politike:

• Energetska transformacija prema održivosti i kružnom gospodarstvu ili
• Geopolitički uvjetovana energetika koja djeluje poput „ratne” ekonomije.

Time bi se energetski paradoks uz eskalaciju geopolitičkih prijepora mogao pretvoriti u globalnu zamku, pri čemu bi ciljevi energetske tranzicije mogli biti trajnije nadvladani geopolitičkim ciljevima. U takvom tipu budućeg gospodarskog razvitka i političkih odnosa ciljevi energetske tranzicije i politike tranzicije mogli bi biti potpuno nadomješteni ciljevima geopolitičke dominacije i ratne ekonomije.

Sukob SAD-a i zemalja Zapada s Rusijom, osobito u pogledu daljnjeg proširivanja utjecaja SAD-a i njegovih saveznika na nezavisne države, koje su ranije bile u sastavu bivšeg SSSR-a s jedne strane, kao i naznake prijepora i budućih sukoba između SAD-a i Kine po modelu hladnoratovskog sukobljavanja, glavne su odrednice budućih prijepora i sukoba.

U globalnim političkim odnosima izgleda da se tek oblikuje glavni geopolitički prijepor 21. stoljeća, onaj između SAD-a i Kine. To pomalo podsjeća na početak Hladnog rata, potkraj 40-ih godina 20. stoljeća, kad su se oblikovale glavne ideološke, ekonomske i političke suprotnosti, ali sukobi još nisu započeli.

Slično tome, ekonomski i politički odnosi SAD-a i Kine podsjećaju na odmjeravanje snaga i ispitivanje protivnika te vlastitih opcija. Ovo odmjeravanje snaga već se vidi u gospodarskoj sferi, kroz povremene optužbe američke strane uperene ne pojedine kineske velike kompanije zbog navodne industrijske špijunaže ili nelojalne konkurencije na tržištu. To je prisutno i u geopolitičkoj sferi, kroz povremena odmjeravanja političkog utjecaja te vojnih snaga u Južnokineskom moru. To je zamjetno i u pristupu globalnim ekonomskim odnosima, od carinske, tečajne i uvozno-izvozne politike do sklapanja pojedinih gospodarskih sporazuma u Aziji bez američke nazočnosti.

Također je sve istaknutije djelovanje zemalja iz takozvane skupine BRICS ili BRIKS (Rusija, Kina, Indija, Brazil i Južnoafrička Republika te Iran, koji nije uključen u navedenu kraticu ali je politički sve bliži djelovanju navedenih zemalja).

Ova potonja skupina utjecaja sve više dobiva na težini i to u nekoliko geopolitičkih smjerova. U prvom redu, pokušava se olabaviti geopolitičko – monetarni sklop cijena nafte – petrodolara kao univerzalne pseudo-valute i monetarne tvorevine, što je došlo do izražaja tijekom ovogodišnje eskalacije krize na Bliskom istoku i mirovno-ratnom poigravanju oko Hormuza.

Uz to, ovogodišnja eskalacija Bliskoistočne krize pokazala je vrlo jasnu globalnu tendenciju pritiska u pravcu što nižih cijena nafte i plina kao univerzalnog rješenja svakog gospodarskog poremećaja. Takve tendencije će vrlo brzo dobiti masovnu potporu u poslovnim i sindikalnim krugovima, ali borba za niže cijene fosilnih energenata na dugi rok imaju za posljedicu odgađanje ili usporavanje globalne energetske tranziciju, ma koliko niske cijene fosilne energije izgledale kao povoljno rješenje za svaku opasnost od globalne inflacije, recesije ili sličnih ekonomskih poremećaja.

Sve u svemu, tako su se perspektiva održive energetike i pravodobna energetske tranzicije našle u višestrukoj globalnoj zamci geopolitičkih prijetnji i poremećaja ali istodobno i dobrih želja za brzim ekonomskim prosperitetom uz poželjno što niže cijene energenata.

Što će donijeti budućnost?

Energetska i gospodarska tranzicija prema trajnoj održivosti mogla bi se brže provesti uz uključivanje planskog gospodarskog sustava u gospodarstvo tržišta i kapitala, ali to je suprotno od povijesnih iskustava o dominantnoj ulozi tržišta i kapitala. U društvenom smislu, to bi vodilo svojevrsnom povratku globalnog socijalizma koji je ekonomski i društveno poražen u 20. stoljeću.

U proteklih desetljeće ili dva fokus političke pozornosti pomaknuo se s globalne održivosti prema novim geopolitičkim prijeporima i regionalnim sukobima te tome prilagođenim politikama. Stjecajem geopolitičkih okolnosti, svijet se tako u provedbi energetske tranzicije našao usporedno s ratom u Europi i novim ratnim sukobom na Bliskom istoku. A u izboru između politike dugoročnih općih koristi te politike sukoba i ratova redovito nadvlada ovo drugo.

U izboru između održive energetske tranzicije ili ostvarivanja bržeg gospodarskog prosperiteta uz niže cijene fosilne energije, većina upravljačkih političkih i poslovnih elita će izabrati brzi prosperitet bez obzira na dugoročne prijetnje. Stoga budućnost svijeta doista kao da se sve više zapliće u zamke geopolitike.

Uz sve političke i ekonomske prijetnje pravodobnoj energetskoj tranziciju uvijek suprotstavljaju barem dvije tendencije: gospodarska i geopolitička. Gospodarska kočnica brže energetske tranzicije proizlazi iz prioriteta nižih troškova fosilne energetike dok geopolitička kočnica znači potpunu prevlast političkih interesa u gospodarstvu i globalnim odnosima, bez obzira na potrebe energetske tranzicije.

Uz to, kako u globalnom smislu jačaju prijepori dviju najjačih gospodarskih i geopolitičkih sila – sadašnje dominirajuće sile SAD-a i NR Kine, sile s rastućim utjecajem, ratna opasnost za rješenje globalnog sukoba raste sama po sebi na svakom sadašnjem ili budućem geopolitičkom sukobu tih dviju sila, već po samom automatizmu djelovanja geopolitičke „Tukididove zamke“.

Prema tome, doista se može postaviti pitanje hoće li budući geopolitički događaji ponoviti antičku „Tukididovu zamku“ u kojoj prijepor vodeće sile i rastuće sile redovito završava sukobom i ratom?

Hoće li čovječanstvo očuvati gospodarstvo, tehnološki razvitak i udobnosti suvremenog života uz manji intenzitet korištenja prirodnih izvora i energije te ublažavanje nepovoljnih klimatskih promjena, pokazati će budućnost?

Hoće li se naći dovoljno znanja i umijeća za pravodobnu energetsku, gospodarsku i društvenu tranziciju te dovoljno razuma za rješavanje njezinih društvenih izazova i političkih prijepora na miran način, glavna su pitanja ne samo održivosti već i samog opstanka naše civilizacije?

Izvori:

• Skupina autora (1977): Povijest svijeta: od početka do danas (prijevod prerađenog izdanja knjige „Die Weltgeschichte“ (1971): Freiburg im Breisgau: Verlag Herder KG); Zagreb: Naprijed, str. 215. i 221-225.
• Tukidid: Hrvatska enciklopedija; dostupno na: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62651(9.04.2020.)
• Graham Allison in Conversation with Secretary Henry Kissinger, Harvard Club of New York City – July 11, 2017: YouTube; dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=IKI6M2UiCGk(9.04.2020.)
• Paris Agreement, United Nations 2015: THE PARIS AGREEMENT, 2016 United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC); dostupno na: https://unfccc.int/sites/default/files/resource/parisagreement_publication.pdf(28.09.2020.)
• Smith, A. (2012): The Wealth of Nations: The Economic Classic: A selected edition for the contemporary reader; With an Introduction by T. Butler-Bowdon), Chichester, U.K.: Clapstone Publishing
• BP Statistical Review of World Energy 2021 / 70^thedition; dostupno na: https://www.bp.com/content/dam/bp/business-sites/en/global/corporate/pdfs/energy-economics/statistical-review/bp-stats-review-2021-full-report.pdf  (9.07.2021.)
• The Energy Institute (EI), In collaboration with KPMG and Kearney: Statistical Review of World Energy 2024 / 73^thedition; dostupno na https://www.energyinst.org/statistical-review (6.07.2024.)
• The Energy Institute (EI): Statistical Review of World Energy 2026 / 75^thedition; dostupno na: https://www.energyinst.org/statistical-review (3.07.2026.)
• WPC Energy Hrvatska: ENERGETSKI PREGLED; broj 54, 1/4/2026.
• WPC Energy Hrvatska: ENERGETSKI PREGLED; broj 56, 1/5/2026.
• WPC Energy Hrvatska: ENERGETSKI PREGLED; broj 60, 1/7/2026.

Dr. sc. Igor Dekanić: Bliskoistočni rat 2026. godine i moguće posljedice na globalnu energetiku