Na jučerašnju situaciju u Skupštini Splitsko-dalmatinske županije, gdje je predsjednik Skupštine Mate Šimundić feminizam nazvao “luđačkom ideologijom”, osvrnula se Daša Dragnić, poznata bivša profesorica koja je dugi niz godina radila na Ekonomskom fakultetu u Splitu i koja je često društveno angažirana oko brojnih pitanja u Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Dragnić, koja je ranije bila i vijećnica u Županijskoj skupštini te Gradskom vijeću Grada Splita, podijelila je komentar Marija Lolića, nezavisnog vijećnika u Gradskom vijeću Grada Splita s liste Centra, poručivši kako je rekao gotovo sve što i sama misli i osjeća. Pritom je dodala i vlastiti osvrt na, kako je opisala, “politički i ljudski sramotan istup”.
Lolić žestoko odgovorio Šimundiću: “Vjera nije batina kojom ćemo druge proglasiti ludima. Nisi položio ljudski ispit”
Njezin osvrt vam prenosimo u cijelosti u autentičnosti:
Od jučer mi se mota po glavi što bi se sve trebalo i moglo reći… a imam potrebu reći, dijelom i zato što sam u prošlom sazivu bila u Skupštini SDŽ-a, gdje se jučer dogodio ovaj politički i ljudski sramotan istup, i to još od strane predsjednika ovog zastupničkog tijela. (*)
I onda sam, među mnogim drugim reakcijama, pročitala tekst Marija Lolića i laknulo mi je – rekao je gotovo sve što i kako mislim i osjećam, i to jednostavno, ljudski, jasno. Stoga, umjesto pisanja svog “traktata” na tu temu, prenosim njegov.
Ipak, dodat ću nešto o aspektu koji nisam vidjela u drugim napisanim tekstovima, iako su neki komentari išli u tom smjeru. A kako je M. Š., upotrijebivši generički izraz “feminizam” uz snažne negativne (većinom potpuno netočne, nelogične i neodržive) konotacije, nastupio zlonamjerno i manipulativno, ovo ne pišem njemu, nego svima nama.
Većina civilizacijskih ideja, vrijednosti i pokreta – bila to vjera/religija, demokracija, feminizam… – u svom je generičkom pojmu i svojoj biti pozitivna te potrebna i pojedincu i društvu. No, kako nijedno područje ljudskog djelovanja nije pošteđeno slabosti, tako se događa da neki pojedinci i grupe, u prakticiranju istih, blaže ili jače “skrenu”, iz različitih razloga i pobuda, i time čine štetu onom temeljnom, vrijednom, ispravnom… zapravo društvu, svima nama.
Ali prava šteta nastaje ako društvo i svi oni koji se drže “pravog puta” u zastupanju i prakticiranju istih šute o tome iz bojazni da će adresiranje devijacija naštetiti samoj ideji, vrijednosti, pokretu… A događa se upravo suprotno. Naime, neadresiranje devijacija najčešće dovodi do poistovjećivanja temeljnih ideja s njima, po principu – svi šute, dakle prihvaćaju… svi su isti!
Stoga je od presudne važnosti da znamo razlikovati temeljne ideje, vrijednosti i pokrete od njihovih devijacija, odnosno da društvo i svi oni s “pravog puta” imenuju devijacije i jasno se postave prema njima, bez obzira na to o čemu se radi. Štoviše, to glasnije što su ideja, vrijednost ili pokret važniji za pojedinca i društvo.
(*) Treba li se zapravo čuditi u zemlji u kojoj se predsjednik Vlade, sa saborske govornice, obraća saborskoj zastupnici s “mucice”?
Moja reakcija na članak je…
