Nije se lako održati u vremenima u kojima smo preplavljeni raznim festivalima i festivalčićima nejasne koncepcije i upitnog vijeka trajanja, u kojima moguća mjesta za održavanje koncerata i drugih kulturnih večeri bespovratno gutaju svakojaki ugostiteljski objekti, u kojima je sve više turista – a i domaćih! – koji nemaju baš običaj odlaska na neki kulturni sadržaj i u kojima je entuzijazam gotovo nestao. Stoga posebno treba čestitati onima koji ustraju u svom radu, onima koji ne pristaju na snižavanje kriterija i pad kvalitete. Čini se da se Glazbena radionica Sorgo već 23 godine uspješno odolijeva mnogim izazovima. A da ima svoju vjernu publiku, najbolje govori posljednji koncert u prepunom ljetnikovcu Kaboga.
U znaku broja sedam
Ciklus pod nazivom “bachsorgousx7” Glazbene radionice Sorgo ovogodišnji je projekt i podrazumijeva sedam koncerata tematske koncepcije. Na programu svakog koncerta je po jedna od sedam simfonija Luke Sorkočevića i po jedan od sedam klavirskih koncerata J.S.Bacha, dok je treća skladba izbor iz klasične komorne literature. Solisti na svim večerima su dubrovački pijanisti. Za nama su već dva koncerta, a najsvečaniji je planiran za kraj ove godine, neposredno pred Božić, možda baš na datum prvog koncerta Radionice prije 23 godine.
Obostrano zadovoljstvo
Drugi koncert Ciklusa održan je u prepunoj saloči ljetnikovca Kaboga, a suorganizator mu je Dubrovačka baština d.o.o. Nakon kratke uvodne riječi Aljoše Lečića, čuli smo Dvořákov Gudački kvartet br.12 op.96 u F-duru zvan Američki. Djelo je napisano 1893.godine, za vrijeme skladateljevog boravka u SAD-u. Izvele su ga četiri članice DSO-a: violinistice Iryna Voronkova i Chelsea Sharpe, violistica Lidija Martinović i violončelistica Vanda Đanić. Kvartet je postigao skladna suzvučja u kojem niti jedna dionica nije stršala ni po temperamentu ni po jačini. Možda smo priželjkivali mekše i zaobljenije završetke stavaka, ali smo u svakom slučaju svjedočili lijepom komornom zajedništvu.
Središnja točka je bio Koncert za klavir i gudački orkestar u A-duru BWV 1055 J.S.Bacha. Kvartetu su se, za dionicu drugih violina, pridružile Ana Dražinić Peko i Marija Burum te kontrabasist Gustav Barišin. Solistica je bila Marija Grazio, idejna začetnica Radionice Sorgo. Prve violine su ponekad bile u interpretativnom raskoraku u odnosu na ostale, što ipak nije bitno odredilo dojam slušanja. Klavirska dionica je odisala posebnim spojem trenutka i nadahnuća i nije postojao zastoj u njenoj predanosti i umjetničkom intenzitetu. Ton je bio razabran i u ravnoteži s pratećim gudačima, pa je izvedba nagrađena dugotrajnim pljeskom.
Koncert je završen Simfonijom br.5 u D-duru Luke Sorkočevića u izvedbi gudačkog septeta i kornista Tonija Kursara i Martina Hrćana. Slušala se u jednom dahu i dostojno predstavila stvaralaštvo osobe po kojoj je Radionica dobila ime.
Nakon koncerta je slijedio tratamenat. Izvođači i zadovoljna publika razmilili su se po lođi, šetnici i svim ostalim čarobnim dijelovima đardina. Povjetarac s rijeke je samo potvrdio da je riječ o prostoru u kojemu se mora uživati, koji potiče na zdrave ideje i pomalo budi nostalgiju za bogatom prošlošću.
