Nedavno se u Hrvatskom saboru raspravljalo o mobitelima u školama, društvenim mrežama, djeci i društvu koje se ubrzano mijenja pa sa sobom nosi i potrebu za izmjenama zakonodavstva. Iako su se svi zastupnici složili s idejom o zabrani mobitela u osnovnim školama, puno stvari ostalo je neriješeno. Tako srednjoškolci i dalje mogu koristiti mobitele tijekom odmora u školi, a društvene mreže ostaju široko dostupne svoj djeci. Zastupnici iz stranke Možemo! predložili su da se u zakon uvrsti zabrana korištenja društvenih mreža za djecu mlađu od 15 godina, odnosno mogućnost korištenja istih isključivo uz odobrenje roditelja. Iako taj prijedlog nije ‘prošao’, istražili smo što o njemu misle dubrovački prosvjetari.
‘DRUŠTVENE MREŽE SU PRODUŽETAK ŠKOLSKOG DVORIŠTA’
Ravnateljica Osnovne škole Ivana Gundulića u Gružu, Vedrana Elez govori kako društvene mreže imaju snažan utjecaj na djecu.
„Vidimo da one mogu utjecati na samopouzdanje djece, odnose među vršnjacima, ponekad potaknuti digitalno nasilje. Zabrana društvenih mreža mlađima od 15 godina zvuči kao jednostavno rješenje, međutim smatram da je u praksi teško provedivo i da nije dovoljno rješenje“, govori Elez koja je stava kako je potrebna suradnja škole, roditelja i angažman cijelog društva.
„Digitalno okruženje danas je na neki način produžetak školskog dvorišta. Djeca se ne druže samo uživo nego i na društvenim mrežama, u grupnim chatovima i različitim aplikacijama. Ono što se događa na internetu često se prenosi u školu – prijateljstva, ali nažalost i sukobi, nesporazumi, neprimjereni komentari“, ističe Elez i dodaje kako je obveza odraslih zaštititi djecu.
„Ujedno, naša je obveza i pripremiti ih za svijet u kojem će živjeti, učiti ih odgovornom korištenju tehnologije, razvijati digitalnu pismenost, razvijati kritičko razmišljanje, empatiju kako u stvarnom životu tako i u online okruženju“, zaključuje ravnateljica Osnovne škole Ivana Gundulića, Vedrana Elez.
Odgajatelj u Muškom đačkom domu u Dubrovniku, Ivica Hajdić iznosi podatak kako je u Hrvatskoj svako šesto dijete bilo žrtva nekog oblika nasilja u digitalnom okruženju, za što govori kako je zabrinjavajuć i poražavajuć podatak.
„Uslijed sve većeg broja mladih i djece koja pate od anksioznosti i depresije, uslijed onih suludih i po život opasnih TikTok izazova, uslijed nerealnog života koji se najčešće, ali naravno ne i isključivo, prikazuje na društvenim mrežama, uslijed činjenice da se djecom i mladima manipulira i drži ih se ovisnim o ekranima, logično je da se povlači pitanje zabrane društvenih mreža mlađima od 15 godina u Hrvatskoj“, govori Hajdić i podsjeća kako se u nekim zemljama već krenulo sa zabranama i ozbiljnim zakonskim okvirima s ciljem zaštite djece i mladih.
‘UKIDANJE MREŽA DJECI NEĆE RIJEŠITI PROBLEME E-ŽIVOTA’
Hajdić jasno i nedvosmisleno naglašava kako samo ukidanje društvenih mreža „neće riješiti probleme složenosti i kompleksnosti ovog e-života kojeg upravo živimo“.
„Digitalne promjene se događaju tolikom brzinom da ih zakonski okviri, akti, pravilnici i razne druge uredbe ne mogu u dovoljnoj mjeri i brzini pratiti, niti toliko promptno reagirati i prevenirati. Kao društvo bismo se trebali osvijestiti i više prizemljiti, jer su posljedice već vidljive, a najgore posljedice ove otuđenosti djece od stvarnog života će se tek vidjeti za nekoliko godina“, smatra.
Iako kaže kako u načelu podržava mjeru ukidanja društvenih mreža djeci i drži kako je takva odluka dobrodošla, smatra i da samo to neće reformirati društveni život djece, već da je potrebno puno edukacije, preventivnih programa i promjena u društvu.
„Stvaranje zakonskog okvira, puno bolje suradnje sa socijalnim službama oko zlouporabe i manipulacije s podacima jedan je od načina provođenja predviđenih mjera“, govori.
„Iako, konačni ključ rješenja ovog problema, nadilazi naše obiteljske pa dijelom i Hrvatske okvire. Kroz Europsku uniju i druge svjetske moćne političke organizacije treba djelovati na tehnološke divove, prije svega ih prisiliti na strožu modernizaciju sadržaja primjerenu ciljanoj skupini, ali i da se dostavljaju podaci za znanstveno utvrđivanje činjenica, posljedica i reakcija koje izazivaju društvene mreže“, kaže Hajdić.
‘NAJBOLJI INŽENJERI I PSIHOLOZI RADE NA TOME DA NAM DJECA BUDU OVISNA’
Kao ključni problem vidi pohlepu, odnosno lobije i razne globalne velike kompanije koje su vođene isključivo profitom.
„Oni okupljaju najbolje inženjere, psihologe i sociologe i čine našu djecu ovisnima o ekranu i tu je naš utjecaj minimalan, što naravno ne znači da trebamo šutjeti, nego se trebamo boriti“, govori i dodaje kako u SAD-u već postoje sudske prakse u kojima je uključeno stotine obitelji, a riječ je o parnicama koje se vode zbog ovisnosti o društvenim mrežama.
„Prema tvrdnjama u tužbama, e-ovisnost djece o društvenim mrežama izazvala je psihološke probleme, depresiju, anksioznost, suicidalne misli i dismorfiju tijela jer se djeca uspoređuju s nerealnim isfiltiriranim tijelima, pa sebe onda doživljavaju ružnima“, navodi Hajdić i apostrofira kako je pitanje djece i društvenih mreža postalo globalno političko pitanje.
„Trebamo se boriti unutar svoja četiri zida, unutar obitelji i unutar naše domovine, da se makar djelom pokuša zaštititi, prije svega mentalno zdravlje djece i mladih, tako da podržavam ovu inicijativu“, govori i dodaje kako mu je drago vidjeti da se o ovom problemu sve češće raspravlja i u Hrvatskoj.
„Svijest o deekranizaciji djece sve je više prisutna u društvu. Djeca nam trebaju više nogometnih mreža, mreža za koš, za ljuljanje, za hvatanje rakova, a manje ovih virtualnih mreža. Trebamo se boriti da nam djeca budu više djeca“, zaključio je odgajatelj Ivica Hajdić.
Na kraju, naši sugovornici su prilično složni i njihove se odgovore može svesti na zajedničku poruku: zabrana može biti dio rješenja, ali ne i jedino rješenje. Konačno, u Saboru se raspravlja o temama koje zaista utječu na društvo danas i nose sa sobom stvari koje će oblikovati budućnost onih koji odrastaju u online okruženju.
