Tužiteljstvo tvrdilo je da je stomatolog pokušao koristiti lažnu službenu dokumentaciju kao da je prava. Po njihovim tvrdnjama, pokušao je dovesti druge osobe u zabludu kako bi sebi pribavio veliku imovinsku korist. Sud je zaključio da to nije dokazano, pa je oslobođen optužbi za pokušaj prijevare i pokušaj krivotvorenja službenih isprava.
Konkretno, teretilo ga se da je 2011. godine u svojoj privatnoj ordinaciji pokušao dobiti ugovor s HZZO tako što je predao 601 izjavu pacijenata o izboru stomatologa. Te izjave su trebale dokazati da ima dovoljno prijavljenih pacijenata za rad s HZZO-om (najmanje 550). Tvrdnja optužbe bila je da je najmanje 60 tih izjava bilo neistinito jer ih pacijenti nisu potpisali.
Na temelju tih izjava, ured HZZO-a je isprva pokrenuo postupak i stomatolog je trebao ostvarivati pravo na mjesečnu naknadu, „glavarinu“, prema broju pacijenata. Međutim, ubrzo su počele pristizati pritužbe pacijenata i drugih stomatologa da su pacijenti promijenjeni bez znanja, pa je postupak sklapanja ugovora zaustavljen, a pacijenti vraćeni svojim stvarnim stomatolozima.
Da je sud utvrdio da je kriv, stomatologu je za svako djelo prijetila kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
