Muzeji su od odvjetnika tražili da provjeri: “je li gđa. Katica Bonačić kod davanja suglasnosti za otkup tu suglasnost ovjerila kod javnog bilježnika” te “je li u toj suglasnosti (ako ista postoji?) navedena čestica zemlje 2612 zk.ul. 703 (prethodno krivo utužena čestica!) ili je navedena čestica 2127 zk. ul. 575?”.
Navode kako je uvidom u spis odvjetnik utvrdio sljedeće:
“- Uz tužbu, osim punomoći, nije dostavljena ni jedna isprava. Dakle, uz tužbu nije dostavljen ni ugovor o korištenju stana, ni izračun cijene, ni suglasnost stanara Katice Bonačić za kupnju stana članu domaćinstva Žarku Bonačiću. Apsolutno nijedan dokaz.
– Državno pravobraniteljstvo RH je u svom odgovoru na tužbu od 9. srpnja 1998. god. napisalo 3 rečenice, od kojih druga rečenica glasi: “Tuženi se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer je ista dostavljena bez ijednog dokaza iz kojeg bi bila vidljiva osnovanost istog.”
– Unatoč tome, Državno pravobraniteljstvo nije izjavilo Žalbu.
– Prijedlog za ispravak presude je podnesen sudu 11. prosinca 1998.god. Sud je “ispravio” presudu (postupajući suprotno zakonskim propisima iako nije pogriješio sud već je nekretnina pogrešno od strane tužitelja navedena u tužbi i radilo se o utuženoj potpuno drugoj nekretnini, a umjesto da uputi tužitelja na novu tužbu Sud ,,ispravlja” presudu!) rješenjem od 14. prosinca 1998.
– Ni protiv ovog rješenja Državno pravobraniteljstvo nije izjavilo žalbu”, navode iz Muzeja.
Dodaju kako se vidi iz odgovora na tužbu Državnog pravobraniteljstva iz 1998. godine kako i oni sami navode kako je tužba dostavljena bez dokaza, iz čega Muzeji izvlače zaključak kako je i presuda u ovom predmetu donesena bez ijednog dokaza.
“Ovdje nije samo u pitanju to što nitko nije provjerio zemljišnoknjižno stanje odnosno nije dostavio nama kao suvlasniku ni tužbu, ni „presudu” ni „ispravak” već se očito radi o kriminalnim radnjama koje imaju itekako štetne posljedice po imovinu ove ustanove!”, smatraju iz Dubrovačkih muzeja.
Nadalje navode kako “Dubrovački muzeji nikad nisu osporavali stanarsko pravo pok. Katice Bonačić ni članove njenog porodičnog domaćinstva”. No dodaju kako je sporno “da su nakon nemogućnosti otkupa stana, na temelju statusa zaštićenog najmoprimca trebali ostvarivati svoja prava kao i desetine tisuća građana u RH, a ne uputiti se u ovakve nedozvoljene radnje”.
Smatraju kako je uvid u sporni predmet potvrdio sve ono što su Muzeji i ostali suvlasnici od početka tvrdili, a to je da je Žarko Bonačić sve radnje koje su slijedile (dozvola iznajmljivanja, tzv. “etažiranje”, prijedlog za pojedinačni ispravni postupak i sl.) zasnovao na presudi koja prema njihovom mišljenju nema dokaza.
Na temelju toga su 18. travnja ove godine Općinskom državnom odvjetništvu dostavili dopunu informacije od 8. travnja ove godine.
Dodali su kako im do danas nije odgovoreno iz Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more DNŽ od kojega su tražili ukidanje Rješenja za pružanje usluga u domaćinstvu vezano za nekretninu u Palmotićevoj koju iznajmljuje obitelj Bonačić. Tražili su da im se kao suvlasnicima zgrade dostavi navedeno Rješenje kako bi mogli poduzeti odgovarajuće korake u upravnom postupku. Navode kako im je početkom travnja ove godine sugerirano da zatraže odgovor u skladu s odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, što su i učinili.
“Ni na ovaj zahtjev do danas nema odgovora iako se radi o uputi kako bi se izbjeglo da Dubrovački muzeji svoja prava realiziraju kroz upravni postupak! Postavlja se pitanje ako je ovakav postupak prema ovoj Ustanovi kako bi onda prosječni građanin mogao doći do svojih prava?”, pitaju se iz Dubrovačkih muzeja.
