Bio je to brod od 11161 bruto registarskih tona, dug 157 i širok 19 metara namijenjen ratnim transportima za oko 1150 vojnika i njihove opreme. Dva pet-cilindarska Doxford dizel motora ukupne snage 11880 KS su mu preko dvije propele davale brzinu od 16 čvorova.
RATNI PUT
Kako je Drugi svjetski rat bio na pomolu, DUNERA je svoja prva putovanja započela 1937. iz Southamptona za Hong Kong. U zimu 1939. poduzima nekoliko putovanja sa školskim ekskurzijama da bi u siječnju 1940. zaplovila u prvom ratnom transportu iz Novog Zelanda za Egipat.
U srpnju iste godine poduzima povijesno putovanje iz Liverpoola za Australiju prekrcan s 2542 putnika koji su početkom rata bili proglašeni opasnim po sigurnost Britanije kao potencijalni nacistički agenti. Među njima je bilo 2036 židovskih izbjeglica iz Austrije, 451 njemački i talijanski zarobljenik te 55 preživjelih putnika s potonulog britanskog lajnera ARANDORA STAR, nama dobro poznatog broda koji je posjećivao Dubrovnik.
Nakon toga DUNERA plovi ratištima Tihog oceana, a 1943. i 1944. sudjeluje u savezničkim invazijama na Siciliju i Normandiju. Godine 1945. se pridružuje završnim borbama u dalekom Japanu i u prijevozu američkih snaga u poraženu Zemlju izlazećeg Sunca.
NAJBOLJI ODMOR IKADA
Iz svih ovih ratnih operacija DUNERA je ostala neoštećena te se po završetku aktivne vojne službe ponovo našla u Glasgowu na potpunom preuređenju u komforniji transportni brod. Od tada ima 12 615 bruto registarskih tona te može prihvatiti 123 putnika u prvom, 95 u drugom i 100 putnika u trećem putničkom razredu te još i 831 vojnika s kompletnom opremom. Za potrebe Ministarstva obrane plovi u najmu sve do 1960. kad je ugovor otkazan, a brod je stavljen u raspremu.
Vlasnik broda British India je početkom 1961. u brodogradilištu Palmers u mjestu Hebburn-on-Tyne preuredila DUNERU u brod za edukativna kružna putovanja. U nekadašnjim vojničkim nastambama od tada plovi 187 profesora i 834 učenika odnosno studenata koji posjećuju brojne luke diljem svijeta, a među njima i Dubrovnik.
Ostale su zabilježene tri posjete gruškoj luci i to prvo putovanje u veljači 1963. s itinererom: Genova, Palermo, Atena, Dubrovnik, Venecija. Drugo putovanje je bilo u kasno proljeće iste godine s polaskom iz Venecije za: Dubrovnik, Iteu, Pirej, Maltu, Gibraltar, Lisabon, La Corunu. Treći put nam dolazi u veljači 1964. s polaskom iz Genove s ticanjem luka: Chivittavechia, Palermo, Malta, Pirej, Dubrovnik, Venecija. Učenici su šetali Gradom u skupinama te su bili obučeni u tradicionalne engleske školske uniforme s kojima su unijeli živost, smijeh, radost i veselje, a Grad je takoreći spavao mirnim zimskim snom bez turista. I sami sudionici ovoga putovanja ga se i danas sjećaju i opisuju kao “the best holiday ever” (najbolji odmor ikada).
Nažalost DUNERA je već u studenom 1967. konačno raspremljena, prodana španjolskim rezalištima Revalorizacion de Materiales da bi u luci Bilbao do sredine sljedeće godine potpuno izrezan u staro željezo. Tako je u bezličnoj masi sekundarnih sirovina završio jedan britanski putnički edukativni brod koji su poput brodova iste kompanije: UGANDA, DEVONIA i NEVASA u šezdesetim i sedamdesetih godina prošlog stoljeća u zimskim mjesecima često navraćali u naš Grad.
