Veliki su ulozi u igri i za Giorgiu Meloni, a tu je i Donald Trump koji svima opasno puše za vrat i čiji se povratak u Bijelu kuću nikako ne može i ne smije isključiti
Talijanska premijerka Giorgia Meloni mogla bi se naći u poziciji da u četvrtak, u Strasbourgu, spriječi reizbor Ursule von der Leyen na dužnost predsjednice Europske komisije. Iako bi takav scenarij predstavljao veliki šok za sadašnje političke elite unutar EU-a, on nipošto nije isključen. Naime, Meloni ima itekako dostatno motiva da tako nešto učini.
Osim što je bijesna što ju je Ursula von der Leyen nedavno izostavila iz vođenih tajnih pregovora i zakulisnog dogovora sklopljenog u Bruxellesu između liberalnih čelnika (predvođenih francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom), centrističkih konzervativaca von der Leyen i socijalista njemačkog kancelara Olafa Scholza i španjolskog premijera Pedra Sáncheza, Meloni ima obvezu i zastupati interese talijanskih građana koji su njoj i njenoj krajnje desnoj stranci Braća Italije dali povjerenje na parlamentarnim izborima i čiji je euroskepticizam neupitan.
Skretanje Meloni ulijevo za talijanske desne birače bilo bi veliko razočarenje, pravo svetogrđe i neoprostiv grijeh, pljuvanje na njihove ideale i program koji je Meloni obećala provesti u djelo ako već ne samostalno (tu je popustila pritiscima Bruxellesa, prije svega same Ursule von der Leyen još uoči talijanskih izbora na kojima je bilo jasno da će Braća Italije uvjerljivo pobijediti i kada je Ursula naglo promijenila retoriku te od dotadašnjih napada na Meloni kao sljedbenice talijanskog fašizma počela govoriti kako joj možda ipak treba dati priliku) ono u sinergiji s Bruxellesom.
„Slava caru i Rusiji“ – orilo se pred Ursulom von der Leyen usred Milana
Puca brak iz interesa
Jedna od ključnih predizbornih obećanja i programskih tema Meloni i njene vlade bila je i nova, puno stroža migrantska politika, gdje se interesi Italije i EU-a najviše sudaraju. Italija je, podsjećam, uz Grčku i Španjolsku najizloženija zemlja nekontroliranom, ilegalnom ulasku migranata iz Afrike preko talijanskog otoka Lampeduza. Istodobno je za Ursulu von der Leyen jedino i najvažnije bilo osigurati da Melonijina Italija nakon izbora ostane na liniji politike Europske unije prema Ukrajini odnosno Rusiji. To je Meloni i prihvatila usprkos protivljenjima partnera iz krajnje desne stranke Lega i zato od Ursule dobila „zeleno svjetlo“ ili, preciznije, osiguranje nastavka pritoka financijskih sredstava EU-a za potrebe Rima.
Dakle, taj brak iz interesa između dviju najmoćnijih žena EU-a sada je završio svoj medeni mjesec, suočio se sa stvarnošću (političkog) života i iz naizgled stabilnog prešao u fazu poluraspada i vjerojatnog kraha.
Meloni je pritom ispala krajnje naivna, ne shvaćajući kako je ideologija ono područje političkog diskursa službenog Bruxellesa kojeg se ovaj nikada neće odreći. Kada se nađe u neugodnoj situaciji s opasnim rastom desnice koja bi ugrozila stupove njegove politike (a krajnje liberalna ideologija jedan je od njezinih ključnih stupova), on će učiniti sve da se zaštiti: od iniciranja pregovaranja uz elemente pritisaka svake vrste (ukoliko to smatra nužnim) do pronalaska naizgled obostrano korisnog kompromisa s figom u džepu. Upravo ovo posljednje je sada najbolje i osjetila Georgia Meloni kojoj je Ursula Von der Leyen zabila politički nož u leđa, isključivši je iz gore spomenutog zakulisnog dogovora o podjeli vlasti odnosno najviših funkcija u tijelima EU-a. Meloni je htjela pozicije u njima kako bi mogla utjecati na kreiranje službenih politika u interesu svoje zemlje u onoj mjeri koliko bi to bilo objektivno najviše moguće. Sada to neće biti moguće uopće. Naravno, ukoliko Meloni ne mobilizira i Ursuli von der Leyen nesklone zastupnike s liberalnog i lijevog spektra, kojih itekako ima, da u četvrtak potonjoj ne daju svoj glas.
Meter: Sve za vlast, ili kako Ursula von der Leyen otvara vrata europskoj tvrdoj desnici
Pobjednica može biti samo jedna
U novonastalom klinču dviju moćnih žena pobjednica može biti samo jedna, a gubitnica bi mogla ostati bez ičega.
Iako se Ursula von der Leyen nalazi u povoljnijem položaju jer joj je, teoretski, savez konzervativaca, liberala, socijalista i zelenih dostatan za reizbor i bez glasova desnice, nije nikakva tajna kako unutar ovih prvih postoji skupina koji Ursulu ne podržavaju. To je itekako bilo vidljivo i prilikom glasanja za čelno mjesto Europske komisije prije pet godina kada je posve neočekivano nominirana i kada su joj upravo ti „spavači“ skoro spriječili u pobjedi s obzirom da se glasovanje odvija tajno, a tek je intervencijom „odozgo“ (nije teško pretpostaviti na koga konkretno mislim) tu pobjedu na kraju uspjela osigurati.
Naime, kako danas navodi europski segment medija POLITICO, čak 15 posto europarlamentaraca za koje se očekuje da će Ursulu von der Leyen podržati možda to neće učiniti. S druge strane sama Meloni je na čelu grupe zastupnika Europskog parlamenta, čijih bi se 78 glasova moglo pokazati kritičnim za sudbinu von der Leyen.
Meloni je do sada isključila mogućnost da naredi svojim vojnicima da podrže njemačku dužnosnicu za drugi mandat. Nakon onoga što je von der Leyen opisala kao “intenzivnih sat vremena” razgovora sa skupinom ECR-a u utorak, još uvijek nije bilo jasno na koji će način glasovati. Različite strane unutar grupe, iz različitih zemalja, vjerojatno će donositi vlastite odluke.
Meter: u pobjedama populista u EU nije riječ o radikalnoj desnici i fašizmu
Upozorenja iz Rima
Glasovanje u četvrtak stavlja Meloni “na raskrižje, gdje mora donijeti odluku koja će biti odlučujuća za njezinu vlastitu političku budućnost”, rekao je Marco Valbruzzi, politolog sa Sveučilišta Federico II u Napulju i čije riječi prenosi Politico. “Ona mora ili prihvatiti priliku da bude dio većine koja izražava [podršku] čelniku [Komisije] ili ostati izvan nje, što mislim da će joj biti teško.”
U Bruxellesu su dužnosnici jasno dali do znanja da nema plana B ako von der Leyen ne bude potvrđena njezina uloga. Ako u četvrtak ne dobije 361 glas koji joj treba u Parlamentu od 720 mjesta, politika EU-a ponovno će biti bačena u kaos i zbrku – u vrlo osjetljivom trenutku.
S obzirom na to da je ruski rat u Ukrajini ušao duboko u treću godinu i da Donald Trump napreduje u svojoj kampanji za povratak u Bijelu kuću, stabilno vodstvo EU-a smatra se ključnim za ekonomsku i političku sigurnost kontinenta.
Međutim ako Meloni podrži kandidaturu von der Leyen, riskira da svoju stranku Braća Italije, kao i samu Italiju – ostavi na marginama.
Dilema je to za Meloni jer će morati birati između svojih pragmatičnih instinkta kao nacionalnog vođe na svjetskoj pozornici (sjetimo se nedavnog summita G7 gdje je upravo ona bila domaćica) i političkih uvjerenja koja je godinama zastupala u svojoj zemlji gdje je i dalje popularna. Ali Italije je i dalje tradicionalno politički nestabilna zemlja, gdje se svaki se potez ključnih političara prati pod povećalom, a greška u koracima skupo kažnjava.
Melonijin koalicijski partner Matteo Salvini, iz gore spomenute krajnje desne stranke Lega, oštro se protivi drugom mandatu Ursule von der Leyen što je postavio kao stup svoje vanjske politike. Međutim, prošloga je tjedna bio primoran demantirati medijska izvješća da je rekao da je Meloni „gotova ako glasa za von der Leyen”.
Giorgia Meloni: ‘Izbori su jasno pomaknuli os Europe udesno’
Umijeće mogućeg
Ali mudri bi narod rekao „gdje ima dima ima i vatre“, a kad je već ima, uvijek treba biti i krajnje oprezan da te ne opeče. Što će na kraju morati žrtvovati Giorgia Meloni ostaje tek za vidjeti.
Možda pokuša zaigrati i na kartu neutralnosti tj. suzdržanosti u glasovanju o reizboru von der Leyen kao nekom srednjem rješenju. U tom bi slučaju sve ovisilo o spomenutom Metteu Salviniju. Bi li išao tako daleko da nakon što Meloni službeno ne podrži Ursulu (ali je i ne odbaci) krene u rušenje vlade i time pokrene novu političku nestabilnost teško je vjerovati ali se kao mogućnost ne smije niti odbaciti. Tu će on prije svega morati pažljivo prosuditi moguću reakciju talijanskih građana. Bi li na novim izborima oni kaznili desnicu zbog izdaje i na vlast ponovo doveli eurofile iz lijevih i(li) pseudokonzervativnih snaga, ili bi pak ojačali Salvinija i njegovu Ligu u tolikoj mjeri da on može od Giorgie Meloni preuzeti lidersku palicu talijanske krajnje desnice i krenuti u nove pobjede sukladno svojim programskim načelima?
Međutim, što god se na kraju dogodilo svi će oni morati uzimati u obzir da je Italija bila i još će dugo ostati vrlo zadužena zemlja koja bez financijske pomoći MMF-a i Europske središnje banke – ECB, teško može preživjeti i ostati gospodarski stabilna. Vjerojatno će to biti presudni čimbenik i u predmetnom sporu o kojem je bilo riječi u ovoj analizi. Uostalom, građanima i biračima političari uvijek sve mogu prikazati u potpuno drugačijem svjetlu nego što je to u stvarnosti i tako za sebe i svoje interese osigurati potreban prostor.
Meter: Shinzo Abe, Robert Fico, Ebrahim Raisi, Donald Trump! Tko je slijedeći i što se to zapravo događa?
Politika je bila i ostala, da ne kažem onu narodnu i profanu pa ću se radije poslužiti poznatom krilaticom – umijeće mogućeg. A što je moguće a što nije, nedvojbeno će znati prosuditi i Giorgia Meloni i Matteo Salvini, a u prvom redu silnice koje stoje iza njih. Neke sigurno krakove pružaju i preko Atlantika.
