Dok se svijet posljednjih mjeseci trese pod pritiskom ratova, sankcija, energetskih kriza i sve otvorenijeg sukoba velikih sila, pogled globalne politike ponovno se okreće prema Pekingu. Samo nekoliko dana nakon što je Donald Trump boravio u Kini, u službeni posjet Xi Jinpingu stigao je i ruski predsjednik Vladimir Putin.
Takav raspored odmah je izazvao brojne spekulacije o mogućem velikom dogovoru između Washingtona, Moskve i Pekinga, osobito u trenutku kada se paralelno raspravlja o Ukrajini, Iranu, Tajvanu i budućem odnosu snaga u svijetu.
No, geopolitički stručnjak Branimir Vidmarović upozorava kako stvari nisu tako jednostavne kako na prvi pogled izgledaju. “Iako ovo izgleda kao da su se Trump i Putin dogovorili da zajedno hode častiti akciju i nešto dogovarati, to nije tako jer su svi ti susreti dogovoreni unaprijed i u različito vrijeme”, rekao je Vidmarović za naš portal. Podsjeća kako je Trumpov posjet Kini ranije bio odgođen zbog rata u Iranu, dok Putinov termin nije mijenjan.
Veliki susreti
Trumpov je bio odgođen zbog rata u Iranu, a Putinov je ostao neodgođen i na vrijeme pa se tako poklopilo da su gotovo jedan za drugim, objašnjava. Ipak, činjenica da u svega nekoliko dana Xi Jinping razgovara i s Trumpom i s Putinom jasno pokazuje koliko je Kina danas postala središnja točka globalne politike. Dok Europa pokušava balansirati između sigurnosnih prijetnji, gospodarskih problema i ovisnosti o SAD-u, Kina sve više djeluje kao sila bez koje se ne može riješiti gotovo nijedna velika svjetska kriza.
Vidmarović smatra da su i Trump i Putin u Peking došli prvenstveno zbog vlastitih interesa. “Išli su razgovarati jedan drugi o različitim stvarima, ekonomija naravno primarno i za Ruse i za Amerikance, ali Trump je još naravno razgovarao i o situaciji u Iranu i drugim spornim pitanjima”, govori. Upravo Iran posljednjih tjedana postaje jedno od ključnih pitanja nove geopolitičke slagalice.
Zatvaranje ili destabilizacija pomorskih pravaca na Bliskom istoku mogla bi ozbiljno pogoditi globalnu trgovinu, a posebno Kinu koja i dalje ostaje izrazito izvozno orijentirana ekonomija “Kina je u dobrom položaju, najneoštećenija je u svim tim situacijama, ekonomski dobrostojeća, ali opet svejedno izolirana i preovisna o trgovini sa SAD-om”, upozorava Vidmarović. Dodaje kako Kina istodobno ostaje vrlo ranjiva zbog ovisnosti o uvozu energenata i globalnim transportnim rutama.
“Preovisna je opet o uvozu energenata i dosta ranjiva budući da se oslanja na partnerstva sa zemljama koje nisu na dobrom glasu na Zapadu”, kaže. Upravo zato Kina posljednjih godina pokušava igrati izrazito opreznu igru. S jedne strane održava bliske odnose s Rusijom, a s druge ne želi potpuno uništiti gospodarske veze sa Zapadom.
Kina u središtu
“Kina pokušava riješiti sve poteškoće. Paše joj i pad cijena energenata na Bliskom istoku, ali opet transportne rute, pomorske rute i njihova distrupcija predstavlja veliki problem za kineski izvoz jer Kina je još uvijek izrazito izvozno orijentirana zemlja”, objašnjava. Pritom je posebno zanimljiv odnos Pekinga i Moskve.
Podsjetimo, naš portal još je prošle godine pisao o rusko-kineskom energetskom projektu “Sila Sibira 2”, koji mnogi vide kao simbol trajnog okretanja Rusije prema Istoku. Gigantski plinovod trebao bi preusmjeriti ruski plin koji je desetljećima išao prema Europi izravno prema Kini. Tada je profesor Pavle Močilac upozorio kako javnost uopće ne shvaća koliko je riječ o “tektonskoj vijesti” koja nepovratno mijenja energetsku kartu svijeta.
Istodobno Kina iz ruske krize pokušava izvući maksimum, ali bez potpunog vezivanja uz Moskvu. “Sa Rusijom joj također paše veliko izvozno tržište, ali opet nestabilnost i način na koji Rusija simbolizira narušavanje granice suvereniteta preko aneksije dijelova Ukrajine je još uvijek stvar koja je za Kineze nezamisliva”, govori Vidmarović. U pozadini svega i dalje ostaje po nekima najopasnije pitanje današnjice, a to je Tajvan.
Iako se posljednjih tjedana više govori o Iranu i Ukrajini, Vidmarović upozorava da tajvansko pitanje nije nestalo. “Tajvan nitko nije sad prodao, nije nestao ispod stola”, kaže. Podsjeća i na povijesni trenutak iz 1979. godine kada su SAD službeno priznale Peking kao jedinu legitimnu vlast Kine i praktički diplomatski napustile Tajvan. “Tajvan je tada to doživio kao pravu izdaju i pravo napuštanje. To se dogodilo samo jedan put”, navodi.
Odnosi komplicirani
Ipak, odnosi Washingtona i Taipeija nikada nisu prekinuti. “Taiwan Relations Act funkcionira i dalje. Trumpova administracija odobrila je prodaju oružja Tajvanu na grdne milijarde i to se samo sporo kroz birokraciju provlači, ali postoji dvostranačka podrška tome”, objašnjava Vidmarović. Drugim riječima, Amerika i dalje vojno podupire Tajvan, iako formalno priznaje politiku “jedne Kine”.
“To je onaj status quo koji je za sada bolji od bilo čega drugoga”, smatra stručnjak. Posebno upozorava da Kina i SAD trenutno imaju zajednički interes oko Bliskog istoka. “Zbog Irana moraju zajedno surađivati Kina i SAD jer je i jednima i drugima interes da se ovo što prije završi na imalo pozitivan način, bez katastrofe i sa ponovnom uspostavom slobode pomorskih pravaca”, zaključuje.
Podsjetimo, politički analitičar Denis Avdagić ranije je za naš portal također upozorio da današnji odnosi Washingtona i Pekinga više nisu samo bilateralno pitanje nego određuju stabilnost cijelog svijeta. “Očekivano je da se otvori pitanje Bliskog istoka, Tajvana, Ukrajine, carinske politike. Sve su to otvorena pitanja između te dvije zemlje, ali i globalna pitanja. Ako ih netko može otvoriti, onda su to te dvije zemlje”, rekao je Avdagić.
Dok se Trump, Putin i Xi sastaju jedan za drugim, sve više analitičara upozorava da svijet ulazi u novu fazu globalnog preslagivanja u kojoj više neće postojati samo jedan centar moći. A male države poput Hrvatske posljedice takvih promjena obično osjete prve, kroz energente, inflaciju, sigurnosne napetosti i gospodarske poremećaje.
