Godina 2025. u hrvatskoj politici možda je na papiru izgledala mirnije od nekih prijašnjih, ali je u stvarnosti donijela tri događaja koja će, prema analitičarima, najviše oblikovati političku, društvenu i institucionalnu sudbinu Hrvatske u 2026. godini. Iako se na prvi pogled čini da su se ključni politički akteri držali uhodanih pozicija i taktika, ispod površine odvijalo se ozbiljno preslagivanje društvenih stavova, vrijednosti i shvaćanja demokracije koje bi moglo imati dugoročne posljedice.
Politički analitičar Zoran Pucarić smatra da je najznačajniji politički događaj godine ono što je pratilo koncert Marka Perkovića Thompsona. “Najznačajniji politički događaj je sve što se događalo oko koncerta Marka Perkovića. To je okupljanje četvrtine biračkog tijela i pokazalo je sve nedosljednosti i što se događa u političkom prostoru,” kaže on, naglašavajući da je masovnost tog okupljanja razotkrila dubinu podjela, ali i političke slabosti vladajućih i oporbe.
Drugi događaj, tvrdi Pucarić, bio je jasan i politički vrlo glasan. “Drugi događaj je uvjerljiva pobjeda Milanovića u drugom krugu. Primorac je bio jednostavno neupotrebljiv, Milanović može mirno nastaviti raditi već što radi.” Prema njegovu viđenju, izbori nisu samo potvrdili već ranije poznate odnose snaga, nego su dodatno učvrstili političku arhitekturu u kojoj se teško nazire alternativni centar moći.
Krnja demokracija
Treći događaj godine, prema Pucariću, ne odnosi se na političare, nego na građane. “Treći događaj neka bude nefunkcioniranje hrvatskih građana u borbi za neke demokratske standarde… S jedne strane imali smo sada prosvjed protiv fašizma, a sada imamo totalno protuustavnu peticiju o micanju molitelja s trga.” Ova rečenica, iako oštra, vrlo jasno definira dubinski problem: nedostatak kulture demokratskog dijaloga i razumijevanja osnovnih sloboda. Pucarić upozorava da društvo još uvijek ne funkcionira kao stabilna demokracija: “Zato smatram da građani još uvijek nisu navikli na to da živimo u demokratskom društvu i svatko ima pravo na svoje mišljenje.” Posebno ističe fenomen dvostrukih tumačenja i vrijednosnih opreka koje se pojave oko gotovo svake teme, bez obzira na njezinu stvarnu težinu.
“Imamo problem s dvostrukim konotacijama svega – od pozdrava Za dom spremni, do lijevih i desnih… Jedni kažu treba zabraniti, drugi da ne treba. To bi trebalo prestati,” kaže Pucarić, dodajući da takve interpretacije prijete urušavanjem i onih elementarnih identitetskih pitanja. “Jer ćemo doći i do toga da će reći netko ‘Ja sam Hrvat’, a drugi će reći da nije jer ne živi više u Hrvatskoj, tolike bi mogle biti dvostruke konotacije…”
Upravo ta razina zbunjenosti i fragmentacije stvara osnovu za političku neizvjesnost u 2026. godini. Ako se građani ne mogu složiti ni oko elementarnih pojmova demokracije, teško će se postići konsenzus o strateškim pitanjima koja Hrvatsku čekaju — od demografije i regionalnih odnosa do položaja Hrvata u BiH. No nisu svi analitičari godinu vidjeli kroz iste političke točke. PR sturčnjakinja i politička analitičarka Ankica Mamić smatra da u Hrvatskoj 2025. nije bilo „velikog političkog događaja“ u klasičnom smislu. “Nemamo nekakav ozbiljan politički događaj, u OECD još nismo ušli inače bi to bio,” kaže ona, ali pritom ističe jedan neočekivani događaj društveno-političke težine.
“Društveni događaj godine je pojavljivanje HAZU-a u komentiranju/kritici zakona kojeg vladajuća većina pokušava donijeti.” Mamić podsjeća da Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti gotovo nikada ne intervenira u dnevnu politiku. Upravo zato je njihov istup bio šok, ali i potvrda da se unutar akademske zajednice akumulira nezadovoljstvo smjerom nekih reformi.
“Istup akademika Nikole Bašića koji je sigurno jedan od malo hrvatskih, rekla bih i genija, čovjek koji ima fantastičnu viziju društva i prostora, njegov istup kao reakcija na predloženi zakon HDZ-a je sigurno po meni politički događaj godine,” naglašava Mamić. Taj istup bio je rijedak trenutak u kojem se stručni autoritet suprotstavio političkoj većini.
Ona dodaje i da je većina političkih procesa u 2025. bila svojevrsni “business as usual”. Lokalni izbori nisu donijeli iznenađenja, HDZ je zadržao svoje ključne pozicije, a oporba nije uspjela kapitalizirati vlastite protestne i medijske trenutke. To dodatno naglašava da će stvarni izazovi tek doći. Mamić navodi i sportski događaj godine — kvalifikaciju hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetsko prvenstvo 2026. “Reprezentacija je globalno prepoznat hrvatski brend, i naša kvalifikacija na prvenstvo u Sjevernoj Americi, Meksiko i Kanadi gdje je veliki broj hrvatske dijaspore, o tome se premalo govori,” kaže ona. Taj događaj, iako sportski, ima snažan identitetski odjek.
Dolazak filozofa
Kao kulturni događaj godine Mamić ubraja dolazak filozofa Yuvala Noaha Hararija u Zagreb. To je, prema njezinim riječima, pokazatelj da Hrvatska može privući globalne intelektualne figure i ući u krug relevantnih europskih kulturnih destinacija. Podsjećamo, Mamić je bila organizatorica tog događaja… Zajedno, tri događaja koja izdvajaju Pucarić i Mamić crtaju širu sliku: 2025. nije bila godina političkog prevrata, nego godina u kojoj su društvene proturječnosti, vrijednosne borbe i institucionalne tišine postale glasnije nego ikad.
U 2026. ulazimo s jasnim pitanjima na stolu i bez jasnih odgovora. Hoće li se politički sustav uspjeti oduprijeti pritiscima podjela koje su eksplodirale tijekom godine? Hoće li građani uspjeti razviti stabilniju demokratsku kulturu? Hoće li se institucije usuditi češće govoriti?
Ključno je da su oba analitičara, iako iz različitih perspektiva, došla do zajedničkog zaključka: Hrvatska ulazi u 2026. bez velikog političkog potresa, ali s unutarnjim napetostima koje bi u svakom trenutku mogle eksplodirati. Ako se ne izgradi više političkog povjerenja, više demokratske tolerancije i jasnih institucionalnih standarda, 2026. bi lako mogla postati godina u kojoj će se događaji iz 2025. pokazati tek uvodom u mnogo veće društvene promjene.
Građani, političari i institucije — svi će morati učiti brže nego ikad jer se Hrvatska našla na raskrižju na kojem se odluke ne mogu odgađati. Iako su tri izdvojena događaja vrlo različita, zajedno tvore priču o zemlji koja traži stabilnost, ali istodobno nosi teret neriješenih pitanja, dvostrukih standarda i vrijednosnih sukoba. Kako će ta priča završiti u 2026., ovisit će o tome hoće li se izvući pouke iz godine koja je pokazala koliko krhka, ali i koliko dinamična hrvatska demokracija može biti.
