U vojarni 1. hrvatski gardijski zbor na zagrebačkom Tuškancu nedavno su održani Dani otvorenih vrata Počasno-zaštitne bojne. Održan je svečani program praćen pokaznim vježbama koje su privukle pozornost značajnog dijela javnosti i medija, koji su imali prilike vidjeti opremu pripadnika te postrojbe zadužene za sigurnost predsjednika Zorana Milanovića. Također, mogli su se upoznati i s poslovima koje obavljaju pripadnici bojne te dobiti detaljan uvid u ono za što su specijalizirani. Bila bi to još jedna hvalevrijedna demonstracija moći elitne bojne da se ondje kao zapovjednik nije pojavio brigadir Tihomir Zebec, na čije djelovanje pripadnici Oružanih snaga imaju brojne kritike.
“Počasno-zaštitna bojna specifična je postrojba unutar Oružanih snaga jer ima jasno definiranu misiju, a to je zaštita predsjednika i pružanje potpore Uredu predsjednika, kao i Glavnom stožeru i Ministarstvu obrane u izvršavanju njihovih zadaća. Uz to, obavljamo i počasno-ceremonijalne dužnosti za visoke dužnosnike i strane uzvanike koji dolaze u Hrvatsku, pri čemu predstavljamo sve tri grane Oružanih snaga”, objasnio je brigadir Zebec u izjavi za javnost ulogu Počasne bojne, koju u Oružanim snagama vrlo dobro razumiju. I baš zato što razumiju, naši sugovornici iz Hrvatske vojske pitaju se zbog čega javnost još nije dobila odgovore na niz pitanja o aferi koja je prije samo nekoliko mjeseci ozbiljno kompromitirala tu postrojbu.
Poznato je da je pripadnik Počasne bojne bio i Matija Mašala, koji je optužen za dvostruko ubojstvo mladih ljudi na zagrebačkom Markuševcu. Istraga tog brutalnog ubojstva otkrila je kako je Mašala s radnog mjesta na Pantovčaku otišao počiniti ubojstvo, ispalivši 16 hitaca u žrtve. Potom se uredno vratio na svoje radno mjesto i odradio smjenu kao da netom nije obavio svoj krvavi zadatak. Mediji su kao najveći problem istaknuli to što osumnjičeni vojnik inicijalno nije zadovoljio na psihotestu, ali je svejedno primljen u službu. Postojale su i indicije da je primljen uz intervenciju, odnosno “preko veze”, i bez valjane sigurnosne provjere koju je trebala odraditi VSOA. Zebec se još od toga ubojstva suočava s kritikama javnosti, a još više s kritikama iz vojno-sigurnosnih redova, u kojima su dobro upućeni u složenost ove situacije te smatraju da je predsjednik Milanović trebao otvoriti temeljitu istragu o Počasnoj bojni, što nije učinio iz samo njemu znanih razloga.
Širi plan
Kako istrage nije bilo, tako javnost nije dobila odgovore koje je trebala dobiti, pa je Zebec, unatoč ogromnom propustu, ostao na svojoj poziciji. Zanemarena su i upozorenja stručnjaka koji su ukazivali na ignoriranje sigurnosnih rizika u postrojbi te na to da su izostali odgovori o potencijalnoj mreži koju je unutar bojne imao i Mašala. Upućeni u tematiku i sada ukazuju na to da je počinitelj brutalnog ubojstva izabran bez provjere i drugih važnih elemenata, napominjući kako nije otklonjena ni mogućnost da je primljen na osobno inzistiranje i brigadira Zebeca.
Koliko je god problematično to što Milanović nije pokazao interes za to da se istina u ovom slučaju istjera načistac, toliko je, kažu naši sugovornici, problematično i to što VSOA nije poduzela ništa, niti je išta razotkrila, na širem planu protuobavještajnog sagledavanja i pregledavanja radnji i mjera. Naši sugovornici iz obavještajnih krugova opet podsjećaju na to da je ubojica, pripadnik Počasne bojne, iz noćne smjene otišao na odredište i ubio dvoje ljudi te se vratio na svoje radno mjesto.
Ne treba zaboraviti da govorimo o sjajno obučenom djelatniku Oružanih snaga koji je svoju poziciju iskoristio za brutalnu eliminaciju dvoje hrvatskih građana, i sve to pod zapovjednom palicom brigadira Zebeca, koji nije osjetio ni moralnu odgovornost te ponudio ostavku. Zato je nedavno mogao sudjelovati u službenim aktivnostima u povodu Dana otvorenih vrata i govoriti o operativnim sposobnostima postrojbe čiji je pripadnik prije samo nekoliko mjeseci ubio dvoje ljudi.
Temeljita istraga
Istraga o postojanju eventualne šire mreže pomagača unutar vojske, pa i istraga o izostanku reakcije VSOA-e, u vojnim je krugovima još predmet interesa pa se iz tih krugova čuje kako Milanović i Zebec javnosti još duguju istinu, koju je mogla dobiti samo temeljitom istragom. A nju je i Zebec kao zapovjednik bio dužan zatražiti od VSOA-e jer je ovdje riječ o vojnicima koji se nalaze u neposrednoj blizini predsjednika pa nije teško zaključiti da se i ovakvim nepostupanjem u pitanje dovodi nacionalna sigurnost.
Zebecovi kritičari podsjetit će i na njegovu biografiju koju prate kontroverzije. Dok je bio zapovjednik vojne policije, Novi list je pisao da je krivotvorio podatke o svom ratnom putu. Naveo je, naime, da je sudjelovao u borbenom sektoru u periodu za koji nije postojala službena potvrda, što je on pokušavao demantirati, no, kažu neki, nedovoljno uvjerljivo. Njegovo je imenovanje na čelo Počasne bojne izazvalo niz kritika, pa se i tada iz stručnih krugova Zebec opisivao kadar s repovima i aferama iz perioda u kojem je vodio vojnu policiju.
Dio naših sugovornika navodi kako je Zebec školski primjer iskusnog kadra čiji profesionalni uspon kompromitiraju ozbiljne afere koje bi u bilo kojem drugom sustavu dovele u pitanje njegovu karijeru. Dok je bio na čelu vojne policije, često je kritiziran zbog nepotizma i selektivne provedbe istraga, a kritičari su tvrdili da je u tom periodu naučio kako kontrolirati štetu unutar vojnog sustava, što mu je omogućilo i opstanak u njemu.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Osigurač sustava
I nakon što je na Pantovčaku otkriven ubojica, Zebec je uspio ostati u sustavu, što upućeni pripisuju snažnom političkom zaleđu, odnosno tome što uživa povjerenje predsjednika Milanovića koje mu osigurava status nedodirljivog iako je za dio stručne javnosti simbol negativne selekcije u Oružanim snagama i čovjeka s previše iskustva u preživljavanju afera, a s premalo iskustva u preuzimanju odgovornosti.
Odgovornost u slučaju ubojice Mašale nije preuzela ni VSOA kojom ravna general-bojnik Ivana Turkalj, koja je po zakonu dužna provoditi temeljne sigurnosne provjere svih pripadnika koji osiguravaju štićene osobe. Agencija je dopustila da taj vojnik uđe u sustav bez provjere njegova psihološkog i sigurnosnog profila. Drugi je propust to što unutar PZB-a nije provjereno eventualno postojanje mreže koja se bavi poslovima nespojivima s vojnom službom.
VSOA-in je zadatak otkrivanje takvih slučajeva, a činjenica da je pripadnik Počasne bojne usred moći mogao napustiti svoje radno mjesto, izvršiti likvidaciju i vratiti se a da nitko oko njega to nije primijetio, ukazuje na to da VSOA nema stvarni nadzor nad operativnim stanjem u PZB-u. Upućeni u tematiku već dugo ukazuju na to da je vojna agencija postala instrument u rukama politike, umjesto da se gradi kao neovisni osigurač sustava, ali ni tomu se ne treba čuditi jer je VSOA godinama paralizirana vlastitim korupcijskim aferama.
