Jer, mljetska ispostava Gorske službe spašavanja Dubrovnik u slučaju kriznih situacija i nužnih hitnih intervencija Nika i Bachya promptno šalju na teren. Tad je taj već odavno uigrani dvojac još nerazdvojniji te doslovce “čitaju misli jedno drugom i dišu kao jedan“.
-Uz Neretvu i Konavle, naša je stanica HGSS-a jedna od tri pod “zapovjedništvom“ HGSS-a Dubrovnik. Tijekom turističke sezone, kroz projekt “Sigurna Hrvatska“, imamo redovita dežurstva u našem Nacionalnom parku Mljet. Iako NP Mljet površinom nije veliki, tijekom sezone imamo priličan broj intervencija, najviše uslijed padova s bicikla ili stoga što posjetitelji Nacionalnog parka šetajući kroz šumu negdje zalutaju. Svake godine imamo nekih 20 do 30 intervencija i riječ je uglavnom o inozemnim turistima – kazao je Stjepović.
Na pitanje prednjače li među takvim turistima ‘avanturistički raspoloženi’ Česi i Australci koji, katkad, zbog potrebe za povišenom razinom adrenalina ‘srljaju glavom bez obzira’, naš sugovornik odgovara kako među njima ima i domaćih gostiju, no kako o tim potragama ne vode detaljnu intervenciju.
POMAGALA PRONAĆI LJUDE NAKON KATASTROFALNOG POTRESA
“Ipak, naravno da pamtimo neke od najzanimljivijih i najtežih intervencija. Tako je jedna od najtežih intervencija, svakako, bila ona prije nekoliko godina kad smo sudjelovali u potrazi za državljankom Slovenije koju, nažalost nikad nismo pronašli! Samo godinu dana prije te potrage, nakon punih pet dana intenzivne potrage, živog i zdravog, tu u šumi na području Babina polja, pronašli smo jednog Britanca”, dodao je.
Na upit o tome gdje su sve išli zajedno s ostalima iz HGSS-a, Stjepović se prisjetio odlaska na Banovinu, uglavnom na područje Siska i Petrinje, odmah nakon katastrofalnog potresa.
-Bachy je vatrogasni potražni pas i zajedno smo, odmah nakon potresa, dva puta bili u Petrinji. Tamo smo s otoka krenuli već istog dana kad je zabilježen katastrofalni potres. Istina, zbog jakog nevremena tamo nismo mogli stići već prvu noć nakon potresa, ali smo doznali kako je kapetan trajekta “Valun“ koji prometuje na liniji Sobra-Prapratno rekao kako bi, da nije bio u pitanju naš prijevoz, tu plovidbu vjerojatno čak i preskočio. Rekao je da mora pokušati i uspjeli smo, prevezao nas je i na Banovinu smo stigli već oko podneva. Tamo, na Banovini smo bili svaki dan, od jutra do mraka, radili i skidali krovove i dimnjake, a imali smo i dvije intervencije za potražnog psa za koje se, na kraju, ispostavilo kako su bile temeljem lažnih informacija, jer nije bilo ničega. A Bachy je pravi potražni pas, za nju je potraga uvijek neka vrsta igre i ona “radi“ po tom sustavu. Znači, pas se uvijek ponaša kao da je to neka igra na kraju koje će dobiti nekakvu nagradu… – kazao je Stjepović.
VAZDA ZAJEDNO
Zanimljivo je kako je prvotni vlasnik ovog psa bio policajac.
-Naime, konavoski vatrogasac Mirko Juranović iz Cavtata, ožujka 2018. mi je poklonio ovog psa, ali sam već ljeta 2016. godine krenuo u javnoj vatrogasnoj postrojbi na obuku djelatnika za K-9, što znači obuku za voditelja potražnih pasa. Bachy i ja smo u listopadu 2018. položili potražnu licencu i od te 2018. godine smo, što se kaže, zajedno i nerazdvojni smo na svim intervencijama i terenima. Ne samo kad idem na posao kao vatrogasac ili na vatrogasnu intervenciju, kad je riječ o gašenju požara ili prometnoj nesreći, uvijek smo zajedno u vozilu, pa i na primjer u situaciji kad osobno moram u posjet liječniku u Zagreb. Naravno, ne ide na prijevoz vode, ali na ostale intervencije koje imamo uvijek ide s nama u vatrogasnom vozilu i to nam nije nikakav problem. Naime, nikad ne znamo u što naša intervencija može “izrasti“ pa je onda bolje da je s nama. I važno je reći kako je pomoć psa nemjerljiva: pas na terenu otprilike mijenja 25 do 30 ljudi, nos psa je tako jak da kad nešto namiriše, odmah krene u potragu! Ljudski nos to nikako ne može osjetiti, ali je pas istreniran. I još nešto: u vatrogastvu psi, pa i Bachy, traže samo žive osobe, a tako je i u Gorskoj službi spašavanja – izjavio je Stjepović.
I sami smo se uvjerili kako se Niko i Bachy sporazumijevaju i samim pogledom, bez nužne glasovne zapovjedi. Bachy je već odavno član obitelji Stjepović i od 2018. godine je, kako naš sugovornik naglašava, de facto njegovo treće dijete kojeg su njegova djeca potpuno prihvatila.
