Jedna od povijesno najkorištenijih i najuspješnijih taktika država, naročito njezinih tajnih službi, skretanje je pozornosti javnosti s nečega što je uistinu važno na afere kojima se građani mogu “zabavljati”. Za to se često koriste masovni mediji preko kojih se u javnost puštaju točne, a katkada i netočne informacije. Dok bi se kritičari na televiziji svađali oko jedne teme, u pozadini bi se odvijala znatno ozbiljnija drama koja bi prošla “ispod radara”, sve dok ne bi bilo gotovo ili dok mogućnost javnog protivljenja ne bi bila drastično smanjena.
Kada je krajem veljače SAD uz pomoć Izraela, ili obratno, lansirao koordinirani napad na Iran i time izazvao jedan od najvećih sukoba 21. stoljeća s golemim implikacijama na cjelokupno svjetsko gospodarstvo, mnogi su ostali u šoku. Televizije diljem planeta prekinule su program, u izvanrednim vijestima izvještavale su o “dramatičnoj eskalaciji”, u programu 24 sata o krizi, odmazdi Teherana prema gotovo svim državama Perzijskog zaljeva i razvoju događaja. Razne države, od iranskih saveznica Kine i Rusije pa sve do Španjolske kao članice NATO-a, dijela razvijenog Zapada i zemalja Europske unije, u šoku su napad osudile kao još jednu akciju Sjedinjenih Američkih Država koja nema nikakve temelje u međunarodnom pravu već, štoviše, krši temeljne postulate i povelje Ujedinjenih naroda. Što misli o UN-u, američki predsjednik Donald Trump pokazao je proteklih mjeseci više puta.
Najprije pokretanjem intenzivne vojne operacije na suverenom teritoriju Venezuele, stalne članice UN-a, u kojoj je ubijeno više građana, a pod optužbama za krijumčarenje narkotika i oružja doslovce su oteti venezuelanski predsjednik Nicolas Maduro i njegova supruga. U tjednima koji su uslijedili Trump je, očito iživciran kritikama međunarodne javnosti zbog takvog eklatantnog kršenja međunarodnog prava i načela koje je UN provodio kao tijelo globalne stabilnosti uspostavljeno nakon Drugog svjetskog rata, formirao vlastiti “Odbor za mir”. Pokazalo se, dalje, da SAD zapostavlja i svoje financijske obaveze jer je kao i svaka druga država članica dužan plaćati članarinu UN-u. Dug SAD-a, o kojem se Trump nije oglašavao i koji kao da mu nije prioritet, popeo se na čak četiri milijarde dolara. Novcem od članarina financiraju se različita tijela UN-a koja nemaju samo političku snagu nego ostvaruju i konkretne rezultate u mirovnim ili humanitarnim angažmanima na područjima pogođenima ratovima, elementarnim nepogodama ili prirodnim katastrofama.
Povijesni presedan
Stvar je američki predsjednik doveo do apsurda početkom ovog ožujka, kada je Vijećem sigurnosti, koje se sastalo zbog američko-izraelskih napada na Iran bez mandata UN-a, predsjedala njegova supruga Melanija. Bilo je to, istaknuli su mnogi analitičari, prvi put u povijesti da je tim važnim UN-ovim vijećem predsjedao supružnik predsjednika neke države. U gotovo apsurdnom raspletu događaja Melanija Trump ozbiljno je u Vijeću, za koje se primjereno odjenula u stilu stvarne državnice, a ne prve dame SAD-a kao ponajprije društvene, a ne predstavničke političke figure, lamentirala o važnosti obrazovanja i dječjih prava u ratnim zonama, samo nekoliko dana nakon što je u Iranu navodno pogođena i spaljena škola u kojoj je ubijeno više od stotinu ljudi, većinom učenica škole.
Sve to spominjemo kako bi se stekao dojam da je Trump bio itekako svjestan da će masovnim raketiranjem Irana još jednom izazvati pobunu dijela međunarodne javnosti zbog napada koji sa sigurnosne strane možda jest opravdan, ali nema legitimitet. Nije sporno da je Iran jedan od temeljnih i zakletih neprijatelja Zapada i zapadnih vrijednosti te načina života desetljećima, kao i rasadnik brojnih radikalnih ideja koje islamisti diljem svijeta provode u djelo ubojitim terorističkim napadima. S druge strane, Iran i njegovo vodstvo nikada nisu proglašeni terorističkom organizacijom, za razliku od libanonskog Hezbolaha koji, baš kao i organizacija Hamas u Gazi, imaju i velik politički, a ne samo vojni utjecaj.
Kako bilo, Trump je bio svjestan implikacija tog napada na svoj međunarodni imidž i tu je pokazao kako za kritike međunarodne javnosti ili ne mari ili ih, pak, sankcionira prijetnjama i uvođenjem tarifa, pa čak i najavom prekida svih trgovinskih odnosa, kao što je učinio sa Španjolskom koja je ukazom premijera Pedra Sancheza otjerala 15 američkih borbenih zrakoplova iz njihove vojne baze u Španjolskoj, ne želeći sudjelovati “ni u kakvoj operaciji koja nema temelje u poveljama UN-a”. Trump je na međunarodne kritike, dakle, imun, no one unutarnje nisu mu drage, naročito zato što se približavaju američki međuizbori, na kojima bi mogao izgubiti dio svoje trenutačno gotovo apsolutne moći. Ta je moć, doduše, više puta dosad poljuljana, kao u slučaju carina koje je suspendirao Vrhovni sud, no intervencija u Iranu mogla bi mu se politički obiti o glavu. Prema anketama provedenima odmah nakon intervencije, Trumpov rat na Bliskom istoku podržava samo 25 posto ispitanika, a čak je i njegov pokret “Make America Great Again” (MAGA) kritizirao akciju koju je pokrenuo iako je drugi mandat dijelom osvojio na obećanju da SAD neće pokretati nove ratove. Štoviše, Trump je gorljivo kritizirao svoje prethodnike koji su trošili vojne i ljudske resurse SAD-a kako bi mijenjali režime u dugim ratovima, te je obećao prekinuti takvu praksu. Nije, dakle, spekulacija nego jasna situacija da rat u Iranu može naštetiti njegovoj stvarnoj poziciji moći.
Nejasno iznenađenje
No nije jasno otkud toliki šok američke i svjetske javnosti zbog napada, jer nisu se američke vojne snage preko noći teleportirale u Arapsko i Omansko te dijelom u Sredozemno more, okruživši tako dobar dio Perzijskog zaljeva, odakle su sa sigurnih pozicija mogli raketama dalekog i srednjeg dometa precizno uništavati ciljeve u Iranu, uključujući i vrhovnog vođu te zemlje, ajatolaha Alija Hameneija. Portali posvećeni geopolitičkim zbivanjima iz dana u dan ukazivali su na to da američka vojska povećava svoju prisutnost u tom području. Trump je na vrata zaljeva poslao velik dio svoje impozantne mornarice, podmornice, razarače i krstarice opremljene lansirnim sustavima za projektile Tomahawk, te impozantne nosače zrakoplova poput jednog od ponosa nacije, golemog nosača USS Abraham Lincoln. Trump je vojne snage gomilao i u zemljama saveznicama te u vojnim bazama na Mediteranu, odakle je kretao dio zračnih napada moćnim bombarderima. Stručna je javnost, dakle, bila itekako svjesna da Trump tolike snage ne koncentrira u iranskom okruženju radi vojne vježbe, već očigledne predstojeće vojne akcije širokih razmjena. Ta je vijest ipak u masovnim medijima bila u drugom, ako ne i u trećem planu, smještena na margine naslovnica portala i svedena na manja izvješća u novinama i televizijama. Tema očitog predstojećeg golemog vojnog pothvata SAD-a i Izraela u Iranu nije problematizirana u premium televizijskim terminima jer su oni bili rezervirani za jednu drugu temu.
Svijet se, naime, još od kraja prošle godine zabavljao famoznim Epsteinovim dokumentima. Prema zakonodavstvu i kronologiji dostupnoj iz više provjerenih izvora, od 19. prosinca 2025. američki Department of Justice, pandan ministarstvu pravosuđa u drugim državama, počeo je objavljivati Epsteinove dokumente u okviru Epstein Files Transparency Acta, zakona koji je Kongres donio u studenome 2025. godine i koji je predsjednik Trump potpisao. Taj je zakon zahtijevao objavu dokumenata u roku od 30 dana. Prva veća serija objavljena je 19. prosinca, nakon čega su se dokumenti puštali u više faza, a značajna finalna serija s milijunima stranica objavljena je 30. siječnja 2026.
Epsteinovi su dokumenti (često nazivani i Epstein Files) nezamisliv i nepregledan zbir milijuna stranica materijala koje su američke vlasti prikupile u više istraga vezanih uz Jeffreya Epsteina, američkog financijaša i osuđenog seksualnog prijestupnika, koji je 2019. godine završio u zatvoru, nakon čega je skončao te je smrt okarakterizirana kao samoubojstvo. Dokumenti uključuju sudske spise, FBI-eve obavještajne podatke, iskaze svjedoka, fotografije, videomaterijale i drugu dokumentaciju s dokazima koji se odnose na Epsteinovu mrežu, njegov kriminal i potencijalne suradnike.
Precizan plan
Formalan i masivan proces objave tih dokumenata do javnosti je došao nakon što je američki Kongres usvojio Epstein Files Transparency Act koji je 18. studenoga 2025. godine gotovo jedinstvenom većinom glasova prošao u Zastupničkom domu i Senatu.
Prva velika objava dogodila se 19. prosinca 2025., kada je DOJ objavio stotine tisuća stranica povezane dokumentacije. Ti su materijali uključivali fotografije, audio i videozapise, e-mailove i druge podatke iz istraga koje su se protezale godinama zbog optužbi za seksualnu trgovinu i iskorištavanje maloljetnica. Zakon je zahtijevao potpunu transparentnost, ali proces objava bio je raspršen u više faza jer ministarstvo pravosuđa nije odmah ispunilo sve zahtjeve, u nekim ranim objavama dokumenti su bili intenzivno redigirani, važni detalji zacrnjeni, navodno zbog zaštite osobnih podataka žrtava, a dio materijala čak je privremeno uklonjen s javnih servisa kako bi se spriječilo nenamjerno otkrivanje identiteta oštećenih osoba.
Do kraja siječnja 2026. objavljeno je oko 3,5 milijuna stranica dokumenata, što se smatra najvećom jedinstvenom objavom u povijesti takvog materijala, uključujući dosad najveći broj fotografija, videozapisa i pisanih iskaza, a među njima i one koji se odnose na poznate javne osobe. Važno je jasno reći: spominjanje neke osobe u dokumentima ne znači da je ta osoba optužena ili da je počinila kriminalno djelo. Dokumenti sadrže golemu količinu podataka i mnogi elementi predstavljaju neobrađene tragove, e-mailove ili neprovjerene reference koje ne moraju nužno biti dokaz kaznenih djela. Međutim, takav opseg i sadržaj učinili su ih iznimno zanimljivima i medijski utjecajnima, čak i u hrvatskim medijima koji su ekstenzivno pratili bilo kakvo spominjanje Hrvatske. Isplivalo je tako ime američkog Hrvata Borisa Nikolića koji je spominjan kao ključni Epsteinov kontakt za Hrvatsku preko kojeg je išla sva komunikacija o temama koje su mogle zanimati tog kontroverznog milijardera, optuženog pedofila i seksualnog prijestupnika.
Epsteinovi dokumenti nisu samo zbirka policijskih dosjea, oni predstavljaju sjecište višedesetljetnih istraga o seksualnoj trgovini, iskorištavanju maloljetnika, mrežama utjecaja moćnih figura koje su se povezivale s Epsteinom tijekom godina.
Javna rasprava
Njihova objava pogurala je javnu raspravu o tome kako su sve te mreže funkcionirale, tko je sve bio u njihovoj blizini i kako je američki pravosudni sustav postupao s tim informacijama prije nego što su postale javne. Epsteinovi su dokumenti, ukratko, ogromna arhiva pravosudnih i istražnih materijala o Jeffreyu Epsteinu i njegovim vezama, koji su pod pritiskom zakona i javnosti doveli do jedne od najvećih slobodnih objava materijala u američkoj povijesti.
Objava tih dokumenata ima dalekosežne posljedice u političkom, društvenom i institucionalnom smislu, iako mnoge od njih ne odgovaraju senzacionalističkim očekivanjima javnosti. Ipak, neminovno se postavlja pitanje tempiranja te objave. Iako će netko to vjerojatno proglasiti teorijom zavjere, neosporno je da je najveći dio, i to najvažnijih dokumenata, pušten u javnost u vrijeme najintenzivnijih priprema američke vojske za intervenciju u Iranu. To možemo razjasniti na jednostavnom primjeru. Istraživačko novinarstvo jedna je od najvažnijih grana novinarstva, koja se primarno temelji na preciznom seciranju javnih ili pribavljanju tajnih dokumenata te njihovoj analizi. Takve, dokumentima potkrijepljene priče, često rezultiraju veoma konkretnim akcijama, od uhićenja korumpiranih dužnosnika pa do pada ministara i vlada. Istraživačko novinarstvo u svijetu je, nažalost, u padu, ponajviše zato što je riječ o značajno skupljoj medijskoj produkciji od, primjerice, proizvodnje “klikabilnog” sadržaja o poznatima. Tim je više istraživačko novinarstvo danas važnije nego ikada, jer pruža koliko-toliko kvalitetan uvid javnosti u zakulisne igre moćnika te štiti ulogu medija kao korektiva vlasti.
Nije, stoga, teško zaključiti da su se istraživački novinari, kao i amaterski istraživači i zviždači, razveselili američkoj iznenadnoj objavi nevjerojatnih količina podataka iz slučaja koji je pravno okončan, barem kada je Epstein u pitanju, njegovom smrću još prije više od pet godina.
Delikatan posao
Pregledavanje tolike količine sadržaja izuzetno je zahtjevan i delikatan posao koji se, unatoč naprednoj tehnologiji koja je građanima i medijskim profesionalcima na raspolaganju, često, naročito u kontekstu provjere informacija, naposljetku oslanja na provjerene i staromodne tehnike osobnog pristupa. Pojednostavljeno, na ručno kopanje po golemoj hrpi međusobno naizgled često potpuno nepovezanih dokumenata. Takav posao iziskuje mnogo vremena. Nema nikakve sumnje da su mediji proteklih tjedana, baš zahvaljujući radu vrsnih novinarskih i građansko-aktivističkih istraživača, iznijeli neka izuzetno važna otkrića, pri čemu je uhićenje britanskog princa samo medijski najatraktivnije.
Najvažnije i provjerljive implikacije objave milijuna dokumenata mogu se podijeliti na nekoliko ključnih područja. Prvo, jedan od neposrednih efekata bio je politički i pravosudni pritisak u SAD-u. Nakon objave milijuna stranica, gotovo sve glavne američke institucije i zakonodavna tijela uključila su se u daljnje ispitivanje i potencijalne posljedice. Demokratski članovi Zastupničkog doma, uključujući predstavnika Roberta Garciju, izrazili su zabrinutost da je ministarstvo pravosuđa možda nepravilno zadržalo određene dokumente, uključujući i FBI-eve sažete bilješke (tzv. 302 formulari) u kojima se pojavljuju ozbiljne, ali neprovjerene optužbe protiv nekih značajnih javnih osoba. DOJ je reagirao priznavši da provjerava jesu li neki materijali pogrešno izostavljeni, što je potaknulo političku raspravu o transparentnosti i ulozi pravosudnih tijela.
Drugo, društvena i reputacijska posljedica dokumentirane povezanosti s Epsteinom naštetila je karijerama i ugledu mnogih ljudi. Primjerice, dokumenti koji su uključivali e-mailove i korporativne komunikacije doveli su do civilnih tužbi i optužbi protiv nekih moćnih pojedinaca koji su pokušali “utišati” optužbe. Takav je primjer tužba protiv biznismena Leona Blacka, koju je pokrenula odvjetnička tvrtka Wigdor LLP, navodeći da je Black pokušao suzbiti tvrdnje žrtava i njihovih pravnih zastupnika koristeći pravni sustav. Treće, posljedice dokumentacije prelaze granice SAD-a. U Europi su neki vladajući i utjecajni pojedinci, uključujući akademike, biznismene i čak članove kraljevske obitelji, doživjeli javnu kritiku, ispitivanja i u nekim slučajevima posljedične ostavke ili gubitke titula i ugleda nakon što su njihova imena ili komunikacija s Epsteinom objavljeni ili otkriveni u dokumentima. Analize pokazuju da su europske institucije reagirale intenzivnije na neke od tih otkrića nego američke vlasti, koje su kritizirane zbog sporosti i opreza u daljnjim pravosudnim koracima.
Ostali nedodirljivi
Na razini društva i medija, objava je pokrenula ozbiljnu debatu o načinima na koje moćne institucije i pojedinci koriste svoj utjecaj i bogatstvo kako bi ostali nedodirljivi pravosudnim procesima. Mediji i analitičari ukazuju na to da je mnoštvo tih dokumenata dovelo do toga da su se otkriveni tragovi pretvorili u intenzivan javni nadzor, ali bez neposrednog vala optužbi ili kaznenih progona protiv najmoćnijih osoba čije se veze s Epsteinom spominju. Objavljeni materijali doveli su, doduše, do poziva za dodatne istrage, moguće revizije pravosudnih postupanja i nove legislative vezane uz seksualnu trgovinu, zaštitu žrtava i transparentnost u radu obavještajnih i pravosudnih tijela. Kongresne rasprave u SAD-u, kao i otvorene kritike na račun DOJ-a od zakonodavaca obiju političkih strana, pokazuju da je dokumentacija postala ključni faktor u javnoj raspravi o odgovornosti vlasti i nadzoru nad moćnim pojedincima. Konačno, globalni utjecaj ove objave reflektira se i u sociokulturnim pokretima solidarnosti prema žrtvama i zahtjevima za odgovornošću elita. U mnogim zemljama mediji su intenzivno pratili objavljena imena i mreže povezanosti, dok su žrtve i organizacije za zaštitu djece i borbu protiv trgovine ljudima koristile dokumente kao poticaj za daljnje istrage i podizanje svijesti o problemu.
Ukratko, Epsteinovi dokumenti postali su globalni katalizator pravne, političke i društvene debate o moći, odgovornosti i transparentnosti, a njihove posljedice vidljive su u pravosudnim istragama, političkim pritiscima, reputacijskim posljedicama i intenzivnijoj javnoj raspravi o seksualnoj trgovini i mrežama utjecaja moćnika. Ipak, legitimno je postaviti pitanje zašto su Sjedinjene Američke Države ovako osjetljive dokumente, za koje su znale da će “bombardirati” javnost i zaokupiti istraživače diljem planeta, plasirale u tako velikoj i nepreglednoj količini baš tijekom najintenzivnije faze priprema vojne operacije “Epski gnjev” u Iranu. Internet je već prepun sarkastičnih komentara na ovu temu, a korisnici se sprdaju i s imenom operacije “Epic Fury”, koju su već prozvali “Epic Epstein Fury”, aludirajući na to da je objava dokumenata bila jasno skretanje pozornosti s događaja u Iranu.
Organizirana mreža
Nema nikakve dileme da su dokumenti vezani uz slučaj protiv pokojnog Jeffreya Epsteina iznimno važni. Oni su svijetu prokazali seksualne predatore među elitom, šovinizam i eksploatirajući te ponižavajući stav prema ženama i često maloljetnim djevojkama, kao i nevjerojatno dobro organiziranu mrežu koja se prema ilegalnim aktivnostima odnosila kao da dogovaraju partije golfa vikendom. S te je strane gledano objava pobjeda interesa javnosti nad vlašću koja je skrivala te dokumente. No mnogi od tih dokumenata i fotografija izravno povezuju i samog Trumpa te članove njegova establišmenta s Epsteinom i njegovom kriminalnom mrežom. Sve to neugodno je za uključene, no osim nekoliko uhićenja te stotina tisuća ispisanih stranica u novinama, objava Epsteinovih dokumenata zasad nije imala nikakvih epskih posljedica. Kada bismo stvari krajnje banalizirali, objava Epsteinovih dokumenata nije imala baš nikakav utjecaj na živote običnog građanina u SAD-u ili našoj Hrvatskoj.
S druge strane, već u prvim satima rata u Iranu postalo je jasno da će ova eskalacija sukoba na Bliskom istoku imati dalekosežne posljedice koje će osjetiti svi, pa i obični, za politiku i globalna zbivanja sasvim nezainteresirani građani. Zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, ali i prekidima proizvodnje nafte i ukapljenog zemnog plina, stvorila se blokada Perzijskog zaljeva, jednog od najvažnijih područja na svijetu za opskrbu naftom. Oko polovice kineskih uvoznih potreba za naftom zadovoljava se prometom nafte kroz Hormuz, kao uostalom i 40 – 50 posto potreba Indije, Japana i Južne Koreje za fosilnim gorivima. Osim azijskog tržišta, izravno je pogođen i ostatak svijeta, uključujući i Hrvatsku, čiji LNG terminal u Omišlju na Krku dio plina dobiva baš iz Perzijskog zaljeva. Trenutni rast cijena nafte doveo je do eksplozivnih poremećaja na tržištu i procjenjuje se da će imati ili već ima goleme posljedice na cjelokupno svjetsko gospodarstvo koje se ionako suočava s globalnim izazovima. Rast cijena nafte kao primarne energetske sirovine za posljedicu uvijek ima domino-efekt u vidu poskupljenja svih ostalih sirovina, pa na kraju i gotovih proizvoda.
Guranje u siromaštvo
Nekoliko centa skuplja štruca kruha u pekarnici u Hrvatskoj samo je, sjetite se kad vidite poskupljenje, dio šire globalne priče iza koje je gotovo uvijek nafta. Unatoč ogromnim financijskim i političkim naporima da se smanji energetska ovisnost zemalja o nafti i plinu, većina država još je na relativno niskom stupnju razvijenosti u tom pogledu, a unatoč golemom napretku, iznimka nisu ni zemlje članice Europske unije i eurozone. Upravo se zemlje članice eurozone, među kojima je i Hrvatska, spominju kao one koje bi mogle snažno osjetiti posljedice Trumpova i Netanyahuova napada na Iran, ponajviše u vidu inflatornog rasta, odnosno rasta cijena proizvoda u trgovinama. Cijena energije ključan je razlog inflacije u mnogim ekonomijama jer automatski poskupljuje proizvodnju i sirovine potrebne za sve, od igle do lokomotive.
Dakle, Epsteinovi dokumenti i njihova objava mogu nas zabrinuti i šokirati, mogu nas natjerati na bijes prema elitama i promišljanje što kao društvo možemo učiniti kako bismo ograničili moć degutantno bahatih mreža kojima nije strana ni seksualna eksploatacija djece. No zbivanja na Bliskom istoku mogu nas dublje gurnuti u siromaštvo. Inflacija u eurozoni još se održava ispod dva posto, što je razina nakon koje se smatra da zahvaćene zemlje počinju tonuti u siromaštvo, no trenutačno održavanje te razine na oko 1,9 posto problematično je visoko. Rizik od globalnog siromaštva i recesije bio je velik i do veljače 2026., dijelom zbog posljedice napuhane globalne ekonomije proteklih godina. Baš kao što je pucanje investicijskog balona na Wall Streetu svijet uvelo u globalnu recesiju 2008., stanje iz kojeg su se brojne ekonomije, uključujući i hrvatsku, izvlačile godinama, tako je i brzi rast BDP-a pojedinih ekonomija, sumnjivi rast vrijednosti najvećih IT kompanija, nevjerojatna brzina eksponencijalnog rasta mogućnosti i primjene umjetne inteligencije u gospodarstvu te niz drugih faktora još tijekom 2025. analitičare nagnao da svijet upozoravaju na potrebu da ozbiljno zakoči. Rizik od pada vrijednosti novca, odnosno određenih valuta, već se pokazao, a u velikim krizama uvijek raste cijena zlata kao investicije, pa je zlato do kraja 2025. bilježilo strelovit rast. No i njegova je cijena počela padati s američko-izraelskim ratnim igrama u Iranu, a pad su bilježile i kriptovalute, nekada poznate kao otporne na globalne financijske tokove.
Nije stoga neobično što dio javnosti smatra da su američke tajne službe, ponajprije CIA, sjajno tempirale i iskoristile histeriju oko milijuna dokumenata iz istrage protiv Jeffreya Epsteina i njegovih suradnika i prijatelja kako bi omele javnost i u miru planirale vojnu akciju za koju su unaprijed vrlo dobro znale da će imati goleme globalne posljedice, naročito u energetskom i financijskom sektoru.
Bush je svjesno lagao o iračkom kemijskom oružju
Nije prvi put da su Sjedinjene Američke Države manipulirale javnošću kako bi prikrile stvarno stanje. Tijekom priprema za invaziju na Irak 2003. godine, administracija predsjednika Georgea W. Busha sustavno je, primjerice, kontrolirala tempo informacija vezanih uz iračko oružje za masovno uništenje. To je dokumentirano u izvješćima američkog Senata iz 2004. i 2008. o obavještajnim procjenama prije rata. U tom kontekstu nije proizvedena lažna afera u klasičnom smislu, ali su informacije o navodnom nuklearnom i kemijskom programu Sadama Huseina plasirane tako da dominiraju medijskim prostorom, dok su skeptične procjene obavještajne zajednice bile potisnute.
Američki senator Robert Byrd tada je upozoravao da se zemlja vodi u rat bez potpune javne rasprave. Busheva administracija tada je svjesno stvarala paniku u javnosti kako bi s jedne strane stekla potporu za intervenciju u Iraku, a s druge prikrila činjenicu da je irački rat potpuno nepredvidljiv te potencijalna vojna i logistička katastrofa, koja se pretvorila u dvadeset godina besciljnog ratovanja po špiljama i pustinjskim područjima Iraka. Rat je završio konačnim povlačenjem američkih snaga bez stvarnih rezultata, baš kao što je i rat protiv talibana u Afganistanu naposljetku rezultirao povlačenjem američkih snaga te povratkom na vlast talibanskog režima koji je nedavno usvojio “praktične” zakone kako se ženu smije tući samo ako to ne rezultira lomovima kostiju ili otvorenim ranama.
Britanski princ Andrew postao je kolateralna žrtva Trumpove igre
Objavljivanje Epsteinovih dokumenata donijelo je potresnu i povijesnu epizodu koja se odvila u Velikoj Britaniji: uhićen je i zatim pušten bivši britanski princ Andrew Mountbatten-Windsor. To je bio prvi put u modernoj povijesti da je senior član britanske kraljevske obitelji uhićen, što je imalo ogroman simbolički i praktični odjek u pravosudnim i medijskim krugovima. Andrew se već ranije našao pod intenzivnim pritiskom nakon što je Virginia Giuffre javno ustvrdila da ju je, dok je bila maloljetna, prisilio na seksualni odnos te da ju je na to naveo Epstein. Princ je te optužbe kategorički negirao. U studenome 2019. dao je intervju za BBC-jev program Newsnight, koji je izazvao snažne negativne reakcije javnosti jer nije pokazao empatiju prema žrtvama i nije uvjerljivo objasnio svoje kontakte s Epsteinom. Ubrzo nakon toga povukao se iz javnih dužnosti. U kolovozu 2021. Giuffre je protiv njega podnijela građansku tužbu na saveznom sudu u New Yorku. Sud je u siječnju 2022. odbio Andrewov zahtjev za odbacivanjem tužbe, čime je postupak formalno nastavljen. U veljači 2022. postignuta je izvansudska nagodba; točan iznos nije službeno objavljen, ali je potvrđeno da je princ pristao na financijsku isplatu i donaciju organizaciji za pomoć žrtvama. Nagodba nije uključivala priznanje krivnje.
Epsteinovi dokumenti i sudski spisi pojačali su medijski i politički pritisak, ali nisu rezultirali Andrewovim kaznenim progonom. Britanska policija 2021. objavila je da neće pokretati istragu protiv njega zbog nedostatka nadležnosti i dokaza dostupnih u UK-u. Posljedice su, međutim, bile ozbiljne, izgubio je vojne titule i pokroviteljstva, a kraljevska obitelj ga je formalno udaljila iz službenih aktivnosti.
