Pored redovnih pruga ovi brodovi su povremeno plovili na turističkim kružnim putovanjima te su naravno dolazili i u luku Gruž i na sidrište pored Lokruma. Iako je talijanska Adriatica imala stvarno više lijepih putničko-teretnih brodova na pruzi do Bliskog istoka, nakon izgradnje 1965. godine dva naša Jadrolinijina putničko – teretna broda ISTRA i DALMACIJA za mnoge ljubitelje mora i brodova su bili ljepši i elegantniji. Na toj pruzi oni su plovili samo tri godine jer su ih krajem 1968. zbog pomanjkanja tereta preuredili u klasične kruzere. Za ovu teoriju da su naši brodovi ljepši od talijanskih posebno se zalagao britanski ljubitelj brodova Ian Boyle s poznatog pomorskog sitea Simplonpc.uk koji je u prestižnom londonskom klubu Ocean Liner Society lobirao za naše brodove te je više puta članovima kluba držao predavanja s pokazivanjem dijapozitiva.
NIŠTA OD LUKSUZA, POČEO JE RAT
S navoza brodogradilišta Cantieri Riuniti dell’ Adriatico Molfacone (Tržić) svečano je 20. listopada 1940. porinuta u more novogradnja broj 1246 koju je venecijanska Adriatica planirala nazvati AUSONIA i zaposliti na pruzi zvanoj Grande Espresso Italia- Egitto. Trebao je biti luksuzni putničko – teretni brod od 9314 bruto registarskih tona, nosivosti 2732 tona, dug 136 i širok 19 metara. Na svojih sedam paluba trebao je primiti 159 putnika u prvom razredu, 81 u drugom i 264 u trećem razredu o kojima su se trebala brinuti 198 članova posade.
Dva deset cilindarska dizelska Sulzer motora ukupne snage 16159 KS preko dvije propele su mu trebale omogućavati plovidbenu brzinu od 19 čvorova. Ratne prilike nažalost nisu išle na ruku mirnodopskim projektima, pa je tako i tek dovršeni trup broda AUSONIA ostao po strani zaboravljen u krugu brodogradilišta.
STRAŠNI POŽAR, A ONDA I VELIKI PROCVAT
U listopadu 1944. ga je zahvatio požar pa je potpuno izgorio, nakon čega se u plićaku prevrnuo na bok te je u takvom stanju ostao sve do 1947. kad je u rujnu izvađen iz mulja. Obnovljen je i preuređen na istim navozima brodogradilišta te je sada dug 148 metara i mogao je ukrcati 1636 putnika u jedinstvenom razredu.
Na svoje putovanje zaplovio je 29. ožujka 1949. pod imenom ESPERIA iz Trsta prema: Veneciji, Brindisiju, Aleksandriji i Bejrutu. Naizmjenično je plovio prema Bliskom istoku s polascima iz Trsta i Genove. ESPERIA je imala komforni smještaj i sve potrebne ugostiteljske, zabavne i rekreacijske sadržaje za udobnu plovidbu pa je zato doživjela veliki komercijalni uspjeh.
Adriatica se tek povremeno bavila organizacijom brodskih kružnih putovanja pa je tako i ESPERIA zaplovila koncem 1968. božićnim i novogodišnjim putovanjem tičući luke: Genova, Palma de Mallorca, Alžir, Tunis, Tripoli, Malta, Krf, Dubrovnik, Venecija te koncem 1970. Genova, Cannes, Barcelona, Palma de Mallorca, Casablanca, Tanger, Alžir, Malta, Krf, Dubrovnik, Venecija. U redovnim plovidbama ESPERIA je produžavala svoje pruge do Rodosa, Cipra i Istanbula, ali i do Barcelone i Marseillea. U plovidbenoj sezoni 1972. održava redovnu prugu tičući luke: Trst, Venecija, Dubrovnik, Rodos, Beirut i natrag. Nažalost, posla je zbog konkurencije zračnog prometa bilo sve manje pa je ESPERIA nakon ne baš uspješno odrađenog posla koncem iste godine raspremljena. Prodana je u staro željezo da bi do lipnja 1974. bila potpuno izrezana u rezalištu brodova La Spezia.
