Europska unija nema dovoljan kapacitet za kratkoročnu zamjenu Starlinka, priznala je danas šefica vanjske politike EU-a Kaja Kallas, nakon što se Ukrajina žalila na ograničenja satelitske mreže u vlasništvu Elona Muska, koja je ključna za vojsku te zemlje.
“Starlink je zaista neophodan za Ukrajinu i, nažalost, Europa ga ne može kratkoročno zamijeniti”, rekla je Kallas na europskom samitu u Bruxellesu, prenosi je AFP. “Zato danas raspravljamo i o obrambenoj spremnosti” da bismo pokušali sustići, dodala je. Čini se da EU po ovom pitanju debelo zaostaje za SAD-om, Kinom i Rusijom.
Posljednjih dana Kijev se žalio da ga saveznici nisu upozorili na predstojeće ruske napade nakon usporavanja satelitskih usluga koje pruža SpaceX, tvrtka u vlasništvu milijardera Elona Muska, bliskog saveznika Donalda Trumpa.
Starshield ipak sada radi za Ukrajinu u punom kapacitetu
Satelitska konstelacija Space-X-a uključuje i Starshield, koji je namijenjen vojnoj upotrebi, a Ukrajina ga koristi za komunikaciju s prvim crtama bojišnice i za obrambene operacije, a tu je i Starlink, ograničen na civilnu upotrebu.
Elon Musk je rekao da je za svako usporavanje vojne mreže Starshield u Ukrajini odgovorna američka vlada, a ne njegova tvrtka.
Ukrajinsko ministarstvo obrane izvijestilo je da su operacije Starshielda obnovljene idući dan, u četvrtak i da od tada rade u punom kapacitetu.
Europski odgovor: IRIS2
EU već oko šest godina razvija IRIS2, vlastitu satelitsku mrežu. Na njemačkom kratica otprilike znači: irastruktura za otpornost, povezivost i sigurnost putem satelita. Sustav je namijenjen pružanju sigurnih veza za vlade, tvrtke i građane te smanjenju jaza u mobilnoj pokrivenosti u Europi i Africi.
Za enkripciju će se oslanjati na kvantnu tehnologiju putem europske kvantne komunikacijske infrastrukture EuroQCI.
Početkom kolovoza, Europska komisija i konzorcij SpaceRISE dogovaraju se o provedbi. Mreža će narasti na 348 satelita, 330 u niskoj Zemljinoj orbiti i 18 u srednjoj Zemljinoj orbiti. No, ovo nije primarno vojna konstelacija.
Dodatnih 66 satelita namijenjeno je posebno jačanju obrane, sigurnosti i hitnih službi. Prema izračunima Komisije, to će povećati osigurane kapacitete za korisnike javnog sektora za 60 posto u EU i za 54 posto u cijelom svijetu.
Fokus je na državama, vojsci i kritičnim službama; kasnije će i privatne osobe moći koristiti mrežu. Lansiranje prvih satelita planirano je za 2029. godinu. Početne usluge trebale bi se postupno uvoditi od 2029. ili 2030. godine.
Uloga Njemačke
Njemačku predstavlja svemirska tvrtka Orbitale Hochtechnologie Bremen (OHB) sa sjedištem u Bremenu.
Dana 31. kolovoza potpisala je ugovor vrijedan nešto manje od milijardu eura s operaterom satelita SES za 18 satelita u srednjoj Zemljinoj orbiti za IRIS2.
Jedan satelit teži oko 2,6 tona prilikom lansiranja. Izvršni direktor OHB-a Marco Fuchs program vidi kao važan korak prema većoj europskoj neovisnosti.
Njemački udio u projektu izazvao je sporove na samom početku. U prosincu 2023. Savezno ministarstvo gospodarstva poslalo je oštro pismo uključenim tvrtkama u kojem je zahtijevalo hitno pojašnjenje sudjelovanja njemačke industrije i njezina udjela u stvaranju vrijednosti, kako je izvijestio dnevnik Frankfurter Rundschau.
Bundeswehr: Vlastita satelitska mreža?
Neovisno o IRIS2-u, njemačka vojska Bundeswehr planira vlastitu satelitsku mrežu. To je nacionalni projekt koji financira savezna vlada.
General-bojnik Armin Fleischmann, povjerenik Bundeswehra za svemirska pitanja i informacijsku domenu, rekao je za regionalnu javnu televiziju MDR da je plan za konstelaciju sličnu Starlinku, samo manju.
Za poslovne novine Handelsblatt rekao je da žele imati “leteće Fritzboxove [poznati njemački modemi]” u svemiru. Mreža bi u početku trebala pokrivati istočni bok NATO-a, pod nacionalnom kontrolom. Pojedinačne komponente doći će od zapadnih partnera, uključujući Sjedinjene Države.
Već u rujnu 2025. ministar obrane Boris Pistorius na svemirskom kongresu Saveza njemačkih industrija u Berlinu najavio je da će do 2030. u vojne svemirske projekte biti uloženo ukupno 35 milijardi eura. U srpnju je posjetio OHB u Bremenu kako bi pregledao satelitske programe i aktualnu proizvodnju.
Projekt se zove SATCOMBw 4, skraćenica za satelitsku komunikaciju Bundeswehra. U svojoj završnoj fazi širenja, prema Bundeswehru, obuhvatit će troznamenkasti broj satelita u niskoj Zemljinoj orbiti i koštat će između osam i deset milijardi eura. Početna djelomična konstelacija s do 40 satelita trebala bi biti operativna već 2029. godine, a puni operativni rad planiran je od 2030. godine.
Zajedničko ulaganje “OHB Rheinmetall Space Networks” sa sjedištem u Bremenu natječe se za ugovor. Prema informacijama tvrtke, OHB bi bio odgovoran za satelite, a Rheinmetall za zemaljske stanice i krajnje uređaje. Još nije donesena nikakva odluka.
Izvješća iz industrije sugeriraju da bi dodjela ugovora mogla biti postignuta početkom godine, iako insajderi smatraju mogućim i početak 2027. OHB bi tada bio uključen u oba velika projekta: u IRIS2 kao proizvođač satelita i u mrežu Bundeswehra kao dio zajedničkog ulaganja.
Do sada je Bundeswehr koristio dva svoja satelita u geostacionarnoj orbiti na oko 36 000 kilometara nadmorske visine, COMSATBw-1 i COMSATBw-2, lansirane 2009. i 2010. godine.
Njihove nasljednike gradi Airbus, a planirano je da budu predani u orbitu 2029. Prvi od tri njemačka radarska satelita SARah lansiran je 2022. raketom Falcon 9 tvrtke SpaceX.
Mlada belgijska tvrtka pomaže u izgradnji europske satelitske mreže
Satelite za IRIS2 gradi nekoliko tvrtki. Najveći udio neće isporučiti etablirana grupa, već mlada tvrtka: Aerospacelab, osnovan 2018. godine sa sjedištem u Charleroiju u Belgiji, gradi 264 satelita za nisku Zemljinu orbitu.
Vrijednost narudžbe iznosi 2,4 milijarde eura, prema navodima tvrtke. Sateliti bi trebali biti isporučeni do 2030. godine. Proizvodit će se u novoj tvornici u Charleroiju, gdje će se od 2027. godine proizvoditi do 500 satelita godišnje.
Airbus gradi najmanje 66 satelita u prvom sloju za vojnu komunikaciju, koji bi trebali biti spremni 2029. To znači da je cijeli segment niske orbite s 330 satelita dodijeljen.
Zajedno s 18 OHB satelita za srednju orbitu, mreža će se sastojati od 348 satelita.
Koliko je realna 2029. godina?
Može li se rokovi ispuniti ostaje otvoreno pitanje. Prvi sateliti trebali bi biti lansirani 2029. godine; prema izvješćima medija, izvorni plan bio je da budu lansirani dvije godine ranije. Ne pomaže ni razlomljenost svemirskih programa ni nejasnoće oko toga što je u čijoj domeni.
Stručnjaci smatraju lansiranja raketa uskim grlom. Čak ni najbolji sateliti ne mogu dosegnuti svemir bez raketa, a oni koji ih ne mogu sami lansirati ostaju ovisni o drugima.
Europa se oslanja na raketu-nosač Ariane 6, koja se lansira u svemir od 2024. Andreas Knopp sa Sveučilišta Bundeswehr u Münchenu ističe u tjedniku Das Parlament da je broj lansiranja ograničen, dok politologinja Antje Nötzold s TU Chemnitz u MDR-u govori o “problemu s lanserima”.
Do sada je ove godine Ariane 6 lansirana samo četiri puta, od kojih su tri nosila satelite za Amazon Leo u orbitu, američku tvrtku koja nudi internetsku uslugu putem satelita, a koja bi također trebala konkurirati Starlinku.
Amazon je rezervirao najmanje 18 lansiranja rakete Ariane 6. Početkom kolovoza Komisija je nabavu usluga lansiranja za IRIS2 navela kao jedan od sljedećih koraka.
Kina ubrzano radi na iznimno bitnoj tehnologiji: Njihova verzija Starlinka
