Bugarski establišment propao je pod vlastitom korupcijom i nezadovoljstvom naroda baš kad je trebao biti primljen u eurozonu
Dijete nije potpuno krivo kada se u javnosti ponaša kao luđak. Pogotovo kada dobro pogledate roditelje. Takav je slučaj bugarskog establišmenta – najnovijeg u Europskoj uniji “udomljeno dijete” na rubu potpunog usvajanja u obitelj, usprkos tome što je usred potpunog javnog sloma.
Bugarska bi se trebala pridružiti zajedničkoj eurovalutnoj zoni EU-a, eurozoni, 1. siječnja 2026., potpuno se integrirajući u blok. A dužnosnici te zemlje od siječnja 2007., kada je primljena u članstvo EU, morali su se sabrati i prestati jedni drugima mazati dlanove kao da je to školska igra. Navodno se zato te stvari rade postupno. Zato što je potrebno vrijeme da se političare nauči da javne staklenke za kekse nisu mjesta za jelo.
Bruxelles je imao 19 godina da podučava te osnovne lekcije. Ali budući da “Kraljica” Ursula von der Leyen i njezina vesela družina Eurobozoa su veliki ljubitelji optike i predavanja, ali ne toliko stvarne discipline i rezultata, to se nije dogodilo.
Dakle, baš kao što bi se Bugarska trebala integrirati u gospodarstvo EU kao najnoviji uzor stabilnosti, ispada da je vlada bacila jedan pogled na najnovije prosvjede na ulicama i zapravo pritisnula gumb za samouništenje.
“Naša koalicija se sastala, razgovarali smo o trenutnoj situaciji, izazovima s kojima se suočavamo i odlukama koje moramo odgovorno donijeti”, Rekao je premijer Rosen Zhelyazkov dok je odlazio sa svoje koalicijske vlade. “Želja nam je biti na razini koju društvo očekuje.”
To bi bila razina tla. Nakon ronjenja labudova.
Teško je zamisliti bolji trenutak da se neka zemlja dublje integrira u EU od trenutka kada izvlači vlastite političke žice. Ono što je uistinu izvanredno je da se procjena prikladnosti EU-a usredotočila na tehničke fiskalne kriterije poput stabilnosti cijena, javnih financija, stabilnosti tečaja i dugoročnih kamatnih stopa. Bugarska je uspjela postići tu metriku. Ali nekako je korupcija tretirana kao fusnota, jer je očito provjera mita neobavezna dodatna usluga.
Druga tijela EU-a, poput Ureda europskog javnog tužitelja i Ureda za borbu protiv prijevara, istražuju ozbiljne optužbe o sustavnoj korupciji u koje su uključeni najviši bugarski dužnosnici i fondovi EU-a. No ništa strašno. Samo upleši valcer.
Evo nekoliko takvih “manje” detalji: EU je identificirao “nepravilnosti od preko 140 milijuna eura” (165 milijuna USD) u financiranju EU-a za željezničku infrastrukturu u 2023. An “Optužnica zbog malverzacija s EU fondovima za potporu zapošljavanju” dospjela na naslovnice 2025. Protiv bugarskih dužnosnika podignute su optužnice zbog navodne prijevare prošle godine u vezi s ribarskom lukom u Varni vrijednom 3,4 milijuna eura za koju su EU istražitelji utvrdili da je imaginarna. EU je optužila bugarske dužnosnike za prijevaru u nabavi vrijednu milijun eura “zelena površina” projekt u Plovdivu. Ranije ove godine podignute su optužnice zbog sumnje na zlouporabu sredstava EU za izgradnju u iznosu od 6 milijuna eura.
Ali kada je riječ o integraciji u europsku fiskalnu obitelj, gotovo je kao da se korupcija tretira kao neka vrsta neobične lokalne tradicije, a ne stvarni problem. Nije baš ekipa za čišćenje u bijelim rukavicama kakvu Bruxelles reklamira Europljanima. Ili možda samo treba imati pri ruci ljepljive prste bez rukavica, za svaki slučaj?
U svakom slučaju, čini se da je bugarski narod odlučio uzeti stvari u svoje ruke – čak i nakon što im je Bruxelles rekao da će oni i euro biti njihovi “anđeo čuvar u opasnom svijetu.” Valjda ne vole bajke, jer su preplavili ulice nakon što su njihovi čelnici odlučili povećati potrošnju. Trošeći na sebe i svoje prijatelje, tj.
Čini se da EU nije previše marila za sve to. U svakom slučaju nedovoljno da se odgodi integracija u eurozonu.
Bruxellesu se doista čini važnim to što se ova bugarska vlada, unatoč nemogućnosti pridržavanja pravnih osnova, čvrsto držala scenarija o Ukrajini koji je odobrio establišment.
Ova vlada, koja je trajala manje od godinu dana, pretvorila je zemlju u jednu ogromnu traku za montažu streljiva kako bi povećala europski BDP pranjem javnog novca u oružje “za Ukrajinu.” Njemački proizvođač oružja i burzovni prvak, Rheinmetall, koji sretno crpi javni novac do te mjere da grafikon vrijednosti njegovih dionica izgleda kao lansiranje rakete, objavio je u kolovozu da čak gradi tvornicu streljiva u Bugarskoj. To sigurno nema nikakve veze s Bugarskom koja se još nije u potpunosti odvikla od jeftinog ruskog plina.
Bugarska se hvalila obustavom ruskog plina, navodno do 2028. Pretpostavljam da prosječni bugarski građanin nije bio previše oduševljen plaćanjem više energije kao ostatak Europe, tako da su sada nadležni ljudi potjerani u političku divljinu od strane njihovih vlastitih ljudi.
Vrijeme će pokazati hoće li EU nastaviti pretvarati Bugarsku u jednu ogromnu tvornicu lažnog oružja koju pokreće ruski plin koji navodno mrze, a sve pod krinkom “sloboda i demokracija.” Za koga? To je uvijek pravo pitanje. Čijim se interesima doista služi kada vladavina tako očito posrće, a nadzor je očito selektivan: građani ili elite s povjerenjem?
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.
