Europska komisija planira ići prema moratoriju na razvoj novih naftnih i plinskih polja na Arktiku. Glasnogovornik Europske komisije to je objavio za norveški državni NRK.
Prema glasnogovorniku, pristup prema moratoriju ostat će nepromijenjen, budući da je cilj politike EU-a borba protiv klimatskih promjena i degradacije okoliša te podrška održivom gospodarskom razvoju.
Norveška je odgovorila kratko: “Norveška odlučuje o pitanjima koja se tiču norveških resursa, a ne EU”, izjavio je norveški ministar energetike Terje Aasland na ovu temu. Nafta i plin čine preko 20% norveškog BDP-a i oko 50% državnog izvoza.
Prema Eurostatu, 2025. Norveška je činila oko 31% uvoza prirodnog plina u EU, računajući ukupni uvoz plina, dok je 2021., prije ruskog napada na Ukrajinu, taj udio uvoza iz Norveške bio 24%. Za naftu je razlika također uočljiva. Prošle godine je norveška nafta činila 14% EU uvoza, a prije rata samo 9%. EU je sada u poziciji da se želi odmaknuti od fosilnih goriva, ali treba norvešku energiju. Bruxelles, u praksi, vjerojatno ni ne želi uključiti Norvešku u svoj arktički moratorij.
EU Dokument je trenutno još uvijek u izradi, a ažurirana strategija trebala bi biti predstavljena 20. listopada 2026.
EU se protivi razvoju novih polja od 2021.
Trenutni stav Europske unije o eksploataciji na Arktiku iznesen je u zajedničkoj komunikaciji Europske komisije i visokog predstavnika EU pod nazivom “Aktivnija uloga EU u osiguravanju mirnog, održivog i prosperitetnog Arktika”, objavljenoj 13. listopada 2021. Zapravo ni tadašnja strategija nije pravno obvezujuća već se u njoj izražava cilj da se nekada u budućnosti ide prema pravno obvećujućoj zabrani.
Finska i Švedska, kao članice EU, imaju arktičke teritorije, ali najveći dio offshore naftnog i plinskog potencijala se nalazi se u vodama Norveške, Rusije, SAD-a, Kanade i Grenlanda (nije u EU iako je dio Danske koja je u EU).
U dokumentu je EU izjavila svoju namjeru da uspostavi pravnu obvezu ostavljanja nafte, ugljena i plina ispod tla i leda arktičkih regija. Istovremeno, taj stav sam po sebi ne zabranjuje Norveškoj (koja nije u EU) razvoj i eksploataciju nalazišta na vlastitom kontinentalnom šelfu.
Norveški ministar vanjskih poslova Espen Barth Eide potvrdio je to tijekom sastanka Europskog odbora i Parlamenta 16. rujna 2026.
Prema Eideu, moratorij se odnosi na politiku EU i ne obvezuje Norvešku da prekine proizvodnju na vlastitim teritorijima. Oslo se slaže s potrebom zaštite ranjivih područja Arktika, ali se protivi ideji da se sva područja sjeverno od Arktičkog kruga automatski smatraju zonama u kojima se ne bi smjelo provoditi istraživanje ili razvoj naftnih i plinskih polja.
Norveška eksploatacija nafte i plina ne opada unatoč narativu o ‘očuvanju’ regije
Norveško ministarstvo energetike objavilo je 11. rujna 2026. da je 21 tvrtka podnijela zahtjeve za sudjelovanje u krugu licenciranja APA 2026. U sklopu dodijele državnih licenci APA za godinu 2026, područje dostupno za licenciranje istraživanja i proizvodnje prošireno je za 70 blokova ili dijelova blokova u Sjevernom moru, Norveškom moru i Barentsovom moru, a nove licence planirane su za početak 2027. Brojka je slična kao i u 2025. i 2024., što ne sugerira da planiraju smanjenja. Dapače, godišnja proizvodnja nafte blago raste zadnjih 10 godina, dok proizvodnja plina stagnira.
Ministar energetike Terje Aasland izjavio je da su nastavak istraživanja i otkrivanje novih polja nužni kako bi Norveška ostala stabilan dobavljač nafte i plina te doprinijela energetskoj sigurnosti Europe, posebno u novim geopolitičkim okolnostima.
U službenom dokumentu Europske komisije, Ares(2026)310785, o ažuriranju arktičke politike EU-a, navodi se da su geopolitičke i geoekonomske promjene povećale vojnu prisutnost i hibridne aktivnosti u regiji. Također prepoznaju da raste interes za arktičke resurse, energiju i nove trgovačke rute.
Kaja Kallas izjavila je da Rusija obnavlja bivše sovjetske vojne baze u regiji i provodi raketne vježbe, dok Kina pokazuje sve aktivniji interes za Arktik. Prema njezinim riječima, nova arktička strategija EU-a imat će sigurnost kao jedan od središnjih elemenata, budući da je regija dio europske sigurnosne arhitekture. Svakako, ovo prepoznaje i američka strategija i Trumpovo inzistiranje na militarizaciji i kontroli Grenlanda.
Ruska aktivnost na Arktiku proteže se i na svemirski sektor; konkretno, ruska tvrtka Biro 1440 provela je testove satelitske komunikacije u kojima su sudjelovali stanovnici jednog od naselja u Nenetskom autonomnom okrugu.
Europski samit o Arktiku, području prema kojem se okreću sve veće sile
