Davno prije što je Rusija napala Ukrajinu 2022. godine te je Europska unija najavila projekt vrijedan 800 milijardi koji bi trebao financirati novu europsku vojnu industriju, jedan projekt je godinama budio nadu. Riječ je, naravno, o razvijanju i proizvodnji borbenog zrakoplova nove generacije Eurofighteru.
To je projekt tri europske države Španjolske, Njemačke i Francuske koji je krenuo još u osamdesetima prošlog stoljeća i usprkos poboljšanjima, u ne tako skoroj budućnosti on više neće biti na razini konkurencije.
Rasprava oko zajedničkom europskom zrakoplova dovela je do čitavog niza pitanja, uključujući gdje će se proizvoditi, koje oružje će imati i koliko će to koštati. Isto tako, postavilo se pitanje oko kojeg Njemačka inzistira, a to je kome će se moći uopće prodavati u inozemstvu.
Dva odvojena projekta, ali suradnja se nastavlja
Europski najveći obrambeni projekt sada bi mogao završiti s dva odvojena zrakoplova. Airbus, koji zastupa njemačku i španjolsku stranu programa Future Combat Air System (FCAS) na upit DW odgovara kako je spreman “na preustroj programa” nakon godina političkih i industrijskih sporova.
Preustroj tog programa mogao bi uključivati rješenje prema kojem bi Francuska i Njemačka svaka razvijale odvojene borbene avione. Suradnja između zemalja će ostati, ali prvenstveno na dronovima, senzorima i digitalnim sustavima koji u stvarnom vremenu povezuju bojište.
Kako navodi DW, postavlja se osnovno pitanje, a to je koliko je uopće važan sam borbeni zrakoplov u arsenalima budućih armija s obzirom na iskustva suvremenih bojišta. Činjenica da bi na kraju iz velikog europskog projekta mogla nastati dva zrakoplova predstavlja značajni odmak od nečega što je kao takvo bilo simbol francusko‑njemačkog vojnog jedinstva.
Može li se još spasiti FCAS?
“Vlade Francuske, Njemačke i Španjolske nastavljaju razgovore kako bi se odlučilo što dalje u projektu FCAS”, rekao je glasnogovornik Airbusa za DW. S druge strane, glavni direktor Airbusa Guillaume Faury je uvjeren kako i dalje ima smisla širi program, čak i ako je blokiran borbeni zrakoplov u njegovu središtu.
“Zastoj jedne sastavnice ne smije ugroziti cijelu budućnost ove europske sposobnosti u visokoj tehnologiji”, rekao je Faury. Ako nacionalne vlade odluče, Airbus može živjeti s rješenjem s dva zrakoplova. Zrakoplov kao takav nije sporan, već se postavlja pitanje, mogu li najveće europske sile još uvijek zajednički razvijati velike sustave naoružanja.
Vojna suradnja na tom polju započela je još u sedamdesetima i zrakoplovom Alphajet, a FCAS su 2017. pokrenule Francuska i Njemačka, a kasnije se pridružila i Španjolska. Projekt vrijedan oko 100 milijardi eura trebao bi do oko 2040. donijeti borbeni sustav šeste generacije. Program daleko nadilazi sam borbeni zrakoplov. Uključuje i dronove, bespilotne letjelice za pratnju, motore te „borbeni oblak“ koji u stvarnom vremenu povezuje zrakoplove, senzore i podatke s bojišta. Međutim, upravo je sam bojni zrakoplov postao izvor sukoba jer svaka zemlja ima svoje viđenje kakav treba biti s obzirom na svoje potrebe. Francuska, primjerice, želi da budući zrakoplov može djelovati s nosača zrakoplova i nositi nuklearno oružje, dok Njemačka nema te zahtjeve jer niti ima nosače i niti je nuklearna sila. Upravo zato je Berlin odlučio kupiti i američke lovce F‑35 za NATO misije povezane s nuklearnim odvraćanjem, a sam
njemački kancelar Friedrich Merz javno je priznao te razlike.
Gdje će biti radna mjesta?
Problemi nisu nastali samo oko toga kakav je zrakoplov potreban, već i spor proizlazi i kad je riječ o industriji. Francuski proizvođač borbenih zrakoplova Rafale Dassault Aviation želi jasno vodstvo nad novim zrakoplovom, dok pak Airbus Defence and Space koji zastupa njemačke i španjolske interese i traži veću ulogu. Rezultat toga je dugotrajan spor oko vodstva, raspodjele posla i prijenosa tehnologije, pri čemu nije bilo bitnih pomaka niti nakon više pokušaja posredovanja.
Airbus je sada dao naslutiti da bi rješenje moglo biti da se prestane pokušavati sve zahtjeve “ugurati” u jedan zrakoplov jer su i zahtjevi današnjeg bojišta bitno drugačiji nego što su bili još prije desetak godina. Za mnoge stručnjake najvažnije što FCAS-s može dati je mrežna povezanost svih oružanih sustava na bojišnici.
Europska suradnja sve više ima smisla na području “borbenog oblaka”, odnosno digitalnog sustava koji povezuje zrakoplove, dronove, senzore i oružje na kopnu, u zraku i na vodi. Stručnjak za obranu Christian Mölling rekao je za DW da je taj sustav važan jer Europa u tom području i dalje uvelike ovisi o SAD-u, dok drugi stručnjaci smatraju da bi se razvoj dronova, softvera i mrežnog povezivanja bojišta mogao nastaviti čak i ako se projekt borbenog zrakoplova podijeli ili smanji. Iako to ne bi bio politički uspjeh kao nekakav zajednički avion, ali bi mogla spriječiti potpuni raspad FCAS‑a.
Gdje je zapeo tenk?
Problemi koji su očigledni oko FCAS-a se sada prelijevaju na drugi vojni francusko-njemački projekt, a to je Main Ground Combat System (MGCS), odnosno proizvodnja zajedničkog tenka. Njemačka je u stanju priznati Francuskoj više iskustva u proizvodnji zrakoplova, a sad je pak Pariz morao prihvatiti da u ovom slučaju Berlin ima bolje karte.
MGCS bi trebao zamijeniti njemački Leopard 2, no prije svega Francuska hitno treba nasljednika za svoj tenk Leclerc. Projekt proizvodnje pokrenut je zajedno s FCAS‑om 2017. kao dio šireg političkog dogovora između Pariza i Berlina. Tada je napravljena podjela prema kojoj bi Francuska vodila razvoj borbenog zrakoplova preko Dassaulta, a Njemačka razvoj tenka zahvaljujući svojoj industriji oklopnih vozila. Ideja iza toga je bila i povezati dvije najveće europske vojne sile.
Ako dođe do promjene oko borbenog zrakoplova, tad se može očekivati i da bi moglo doći do promjena oko proizvodnje novog tenka. Sad i taj projekt zapinje, jer njemačka tvrtka Rheinmetall tvrdi kako njegov novi tenk Panther već jest tenk budućnosti i kako zapravo nema neke velike potrebe tražiti i razvijati nešto još novije. No, Francuske i Njemačke su 2024. dogovorile nastavak sljedeće faze, ali se ne očekuje da će sustav ući u uporabu prije oko 2040.
Test za europsku obrambenu industriju
Ruska agresija na Ukrajinu potaknula je europske vlade da počenu više odvajati za vlastitu obranu, a pokazalo se i dobra niti tolika ovisnost o SAD. Europska unija počela je tada pozivati i na zajedničku nabavu oružja, ali i jačanje europske obrambene industrije.
No problemi oko FCAS‑a pokazuju koliko je tu ambiciju teško provesti u praksi. Analitičari instituta Carnegie Endowment for International Peace upozoravaju da bi ishod FCAS‑a mogao dugoročno oblikovati europsku obrambenu suradnju. Ako projekt propadne, vlade bi ubuduće mogle biti znatno opreznije pri pokretanju ovako velikih multinacionalnih programa, navodi DW.
