Jedna od najvećih zamjerki na rad EU-a jest pretjerana birokratiziranost koja koči gospodarski razvoj, otežava investicije te dovodi europske zemlje u manje konkurentan položaj u odnosu na SAD ili Kinu, ali i druge države. U Europskoj komisiji tvrde da su toga svjesni, no njihov proces deregulacije izazvao je podsmijeh u dijelu javnosti jer se Europa protiv birokracije bori novom razinom birokratske apsurdnosti.
Komisija je tako nedavno predstavila, a na ovu formulaciju treba se potpuno usredotočiti, “planove za reviziju pravila koji reguliraju donošenje regulacija”. Iako djeluje tragikomično, to zapravo jest korak naprijed, a briselski birokrati tvrde da su nepravedno zasuti kritikama koje bi trebale biti usmjerene prema državama članicama Unije. Oni, naime, kažu da pojedine članice kompliciraju već ionako složene procedure tako što u njih unose svoje dodatke. Kada zemlje EU-a postave dodatne zahtjeve unatoč već jasnim pravilima bloka, to “stvara prepreke, povećava troškove i fragmentira jedinstveno tržište”, rekao je Valdis Dombrovskis, europski povjerenik zadužen za ekonomska pitanja, prenosi europsko izdanje vanjskopolitičkog magazina Politico.
Dombrovskis je predstavljao planove Komisije za pojednostavljenje takozvanih smjernica za bolju regulaciju, interni pravilnik o tome kako se izrađuju, provjeravaju i primjenjuju zakoni EU-a. Nakon godina nestabilnih cijena energije i sporog rasta, tvrtke i industrijske skupine vrše pritisak na Bruxelles da smanji papirologiju vezanu uz pravila EU-a koja pokrivaju sve, od industrijskih dozvola, otpada i onečišćenja do pesticida i tehnologije, tvrdeći da to opterećenje otežava konkurenciju s manje reguliranim konkurentima u SAD-u i Kini. Čelnici EU-a više su puta pozvali Komisiju da nastavi smanjivati regulaciju za ključne sektore dok se blok bori za povećanje svoje konkurentnosti.
Samo dio problema
Komisija pak tvrdi da je Bruxelles samo dio problema. Zemlje EU-a, navode, pogoršavaju teret gomilanjem dodatnih birokratskih postupaka i podzakonskih akata na zakone EU-a kada ih primjenjuju kod kuće, a zatim krive Bruxelles za nered. Ta praksa, poznata u žargonu EU-a kao “pozlaćivanje”, postala je središnja tema razgovora u najnovijim naporima Komisije da pojednostavi regulaciju, smanji administrativne troškove i olakša rast tvrtki. Komisija je u svojoj objavi 20 puta upotrijebila izraz “pozlaćivanje”, tvrdeći da ta praksa ometa napore za stvaranje zajedničkih standarda diljem bloka.
Ova značajna reforma dio je obećanja predsjednice Komisije Ursule von der Leyen da će smanjiti birokraciju za poduzeća za 25 posto i uštedjeti europskom gospodarstvu čak 37,7 milijardi eura godišnje na administrativnim troškovima do 2029. Komisija je izjavila da će u sljedeće dvije godine provesti “dubinsko čišćenje propisa” kako bi identificirala zastarjele zahtjeve i uklonila proturječnosti u tisućama svojih pravila. Planira se usredotočiti na dvanaest “prioritetnih područja”, uključujući slobodno kretanje robe i usluga, financijske usluge, zdravstvo, stanovanje, sigurnost hrane i okoliš. To je radikalan zaokret koji podjednako može biti snažan pokretač europskoga gospodarskog rasta i potencijalni rizik za građane u slučaju da proces pođe po zlu, na što upozoravaju kritičari.
Desetljećima se EU, naime, ponosio time što je regulatorna sila. Velik dio svoga globalnog utjecaja izgradio je pisanjem pravila koja duboko zadiru u gospodarstvo, od poljoprivrede i energetike do financijskih tržišta, zaštite potrošača, tehnologije i okoliša, često prisiljavajući tvrtke daleko izvan Europe da se prilagode standardima EU-a. Otvoriti bilo kakav proizvodni pogon, industrijski objekt ili postrojenje, čak i kada je riječ o “čistim okolnostima”, u Europi je zahtjevnije nego igdje u svijetu i podrazumijeva velik broj dozvola.
Cijena poslovanja
Taj je model dugo bio ponos Europe, posebice zbog zaštite okoliša, jer je čak i vodeće svjetske korporacije prisilio da na europskom tlu rade po rigoroznim i redovito nadziranim standardima. Domaći aktivisti za zaštitu okoliša koji često “po inerciji” prosvjeduju protiv svake imalo ozbiljnije investicije u industriju nerijetko, svjesno ili ne, u svojim vatrenim govorima izostavljaju baš tu činjenicu koja ne ide u prilog njihovoj tezi. Dobar primjer upravo je Hrvatska, koja je ulaskom u EU morala prihvatiti i europska pravila igre, uključujući kompleksne zakone dizajnirane za minimaliziranje utjecaja tvrtki na okoliš.
Strane tvrtke mogu, umjesto u Hrvatskoj, otići samo do Bosne i Hercegovine ili Srbije i ondje mnogo jednostavnije otvoriti svoje pogone. Ipak, ne rade to, a razlog je samo jedan: proizvodima iz non-EU zemalja otežana je prodaja na zajedničkom europskom tržištu, koje čini oko 450 milijuna stanovnika ili više od pet i pol posto ukupne svjetske populacije. Tvrtke su stoga svjesno ulagale više novca u nadstandard, odnosno sustave koje u drugim zemljama ne moraju implementirati, svjesne da je to cijena poslovanja u Uniji, teritoriju koji je u odnosu na brojne druge svjetske zemlje i dalje relativno visoke kupovne moći.
No s usporavanjem rasta taj je regulatorni utjecaj postao politička obveza, a ograničenja jednako vrijede za strane i za domaće gospodarstvenike. Upravo taj argument ponajviše ističu europski gospodarstvenici, tvrdeći da ih guše i financijski iscrpljuju pravila s kojima se njihovi konkurenti u drugim zemljama ne suočavaju. Naime, baš kao što američke, kineske ili, sve više, indijske kompanije žele ulagati u EU zbog velikog europskog tržišta, europski gospodarstvenici mogu rasti samo ako se probiju na nestabilnom i osjetljivom, ali unosnom svjetskom tržištu. Sada u svojoj borbi za olakšavanje poslovanja imaju i političke saveznike.
Manje obveze
“Komisija mora ispuniti svoje obećanje o smanjenju birokracije, posebno s obzirom na trenutačnu globalnu političku situaciju”, rekao je njemački zastupnik desnog centra Christian Doleschal, dodavši kako “zatvaranje očiju pred ovom situacijom više jednostavno nije opcija”. Nije slučajno kriza kulminirala baš sada. Američko-izraelske ratne i političke igre u Iranu, opća nestabilnost na Bliskom istoku, zatvaranje Hormuza i posljedični enormni rast cijena nafte mnoge je gospodarstvenike bacio na koljena jer su ionako jedva plivali iznad površine. Mnogi od njih godinu će u najboljem slučaju završiti bez gubitka, ali i bez dobiti. Stagnaciju ekonomski analitičari uvijek nazivaju zlogukom proročicom recesije, ekonomske situacije koja dolazi neprimjetno, a donosi razorne posljedice i iziskuje dug oporavak. Od početka drugog mandata Ursule von der Leyen kao predsjednice Komisije izvršna vlast EU-a predložila je deset takozvanih omnibus prijedloga kojima se ponovno otvaraju postojeći zakoni kako bi se riješili svega što se smatra pretjerano opterećujućim.
“Odlučni smo uvesti promjene kako bismo u Europi i državama članicama mogli brže i učinkovitije stvoriti okruženje u kojem tvrtke mogu rasti i razvijati globalnu konkurentnost koja im je potrebna”, rekla je von der Leyen tijekom sastanka s vodećim konzervativnim političarima u Berlinu. Dosad su se donositelji odluka u EU-u složili da će smanjiti obveze objavljivanja podataka o okolišu za tvrtke, olakšati malim poljoprivrednim gospodarstvima pristup novcu EU-a i odgoditi nove zahtjeve koji prisiljavaju tvrtke da prate i otkrivaju odakle nabavljaju sirovine. Kasnije ove godine očekuju se novi omnibus prijedlozi, uključujući one o energetici i oporezivanju.
Komisija također želi preispitati sam proces donošenja zakona i svakako smanjiti trajanje procjena učinka i razdoblja javnih konzultacija. Plan zagovara pet ključnih mjera: primjenu načela jednostavnosti, unapređenje okvira boljeg reguliranja, sveobuhvatno preispitivanje postojeće pravne stečevine, borbu protiv “pozlaćivanja” i brže kažnjavanje kršenja propisa. Ursula von der Leyen istaknula je da je cilj donošenje jasnijih, funkcionalnijih i učinkovitijih pravila, kojima se olakšava poslovanje i jača konkurentnost Unije.
Dobre prakse
Plan predviđa da svaki povjerenik redovito preispituje zakone u svojem resoru te putem tzv. Akcijskog plana za regulatorno “dubinsko čišćenje” identificira zastarjele, neusklađene ili nepotrebno opširne odredbe. Ta analiza obuhvatit će 12 prioritetnih područja, uključujući slobodu kretanja roba i usluga, financijske usluge, zdravstvo, stanovanje, sigurnost hrane i okoliš, a Komisija će u iduće dvije godine predlagati izmjene kojima bi se uklonile suvišne ili kontradiktorne regulacije. Uspostavlja se i niz mjera kojima će se državama članicama pomagati da rano otkriju i izbjegnu zloporabu mehanizma usklađivanja zakona.
Zemlje će zajedno raditi na “priručniku dobrih praksi” i kriterija za transpoziciju, a EU prepoznavati i upućivati na ključne primjere takvih zapreka u pojedinim zemljama. Komisija je, kako je najavljeno, namijenila i veću ulogu mehanizmu za provedbu jedinstvenog tržišta te planira usmjeriti zakonodavstvo prema formulacijama koje smanjuju rizik od nacionalnih izmjena pa, primjerice, umjesto pukih smjernica, predlaže češće direktive koje postavljaju obvezne standarde. Bitno je napomenuti da Komisija u svojem planu nije limitirala djelokrug deregulacije na “povlačenje” postojećih propisa.
Kao potpora najavljenim reformama, na sjednici prošlog mjeseca usvojena je i strategija bolje regulacije u cjelini, kojom će se skratiti procedure procjene utjecaja i javnih konzultacija te prilagoditi sustav nadzora kvalitete prijedloga. Time se želi ubrzati donošenje odluka, posebno u nužnim situacijama, uz toleranciju kraćih konzultacija ili čak izuzeća od svih formalnih koraka u slučaju hitnih zakonskih izmjena. Komisija očekuje da će ovim paketom reformi početi ostvarivati i povećanje administrativnih ušteda obećanih u kampanji za izbor Ursule von der Leyen na čelo EK-a. Tijekom 2025. Komisija je već pripremila desetak takozvanih omnibus paketa čiji je sadržaj usmjeren na smanjenje birokracije u ključnim sektorima.
Novi potezi
Primjerice, paket iz veljače prošle godine predvidio je veće izmjene Direktive o korporativnom izvještavanju, tako da se oko 80 posto poduzeća izbaci iz obveza izvještavanja, te smanjenje novih obveza za praćenje izvora sirovina. Procjenjuje se da bi samo tim aktom kompanije ukupno mogle uštedjeti milijardu eura. Početkom prošlog ožujka prvi paketi pojednostavljenja regulative našli su se pred Europskim parlamentom.
Tada je istaknuto kako Komisija želi kvalitetnije, pa možda i snažnije, regulirati rad najvećih kompanija, a istovremeno osloboditi mala i srednja poduzeća nepotrebnog birokratskog pritiska. Time Komisija nastavlja politiku zacrtanu izvješćem bivšeg predsjednika Europske središnje banke (ECB) Maria Draghija, koji je 2024. upozorio da “prekomjeran regulatorni i administrativni teret može otežati poslovanje u EU-u i konkurentnost europskih kompanija”. Komisija je tu perspektivu prihvatila u svojim političkim smjernicama za razdoblje do 2029., a najava novih poteza samo formalizira tu orijentaciju.
Ovaj dugoročni program reformi izazvao je različite reakcije. Poslovna zajednica uglavnom ga podržava, no dosadašnje iskustvo s europskim regulatorima daje im za pravo da budu skeptični u vezi s brzinom i učinkovitošću najavljene reforme. S druge strane, udruge za zaštitu okoliša, klime i zdravlja snažno se protive svakom smanjenju standarda i regulative. Još uoči europskog samita u ožujku nekoliko velikih nevladinih organizacija upozorilo je da bi kaotična deregulacija “ugrozila stabilnost Unije” i dugoročno povećala neizvjesnost za gospodarstvo i građane. Organizacije BirdLife, CAN-Europe, EEB, T&E i WWF upozorile su da “rezanje propisa” može fragmentirati jedinstveno tržište i stvoriti neujednačena pravila između zemalja članica.
Rezanje propisa
U otvorenom pismu vođama EU-a zahtijevaju da se pojednostavljenje ne koristi kao izgovor za slabljenje klimatskih, ekoloških i socijalnih standarda. Naglašavaju da su “prava zapreka konkurentnosti” spori politički procesi, a ne strogi propisi. Primjerice, navode procjenu da bi dosljedna provedba postojećeg okolišnog zakonodavstva godišnje donijela 180 milijardi eura ušteda, dok bi cijena “nečinjenja” i ignoriranja sve češćih katastrofalnih događaja povezanih s klimatskim promjenama do 2050. mogla biti čak 5,6 bilijuna eura.
Upozoravaju da dosad prihvaćeni omnibus prijedlozi nisu dramatično smanjili trošak, nego ukupno oko 12 milijardi eura, što je, smatraju, “zanemariva vrijednost u usporedbi s troškovima klimatskih i zdravstvenih šteta”. U zaključku traže da EU vrati fokus na investicije u zelenu tranziciju i energetsku neovisnost te osigura da se uloge građana i civilnog društva u odlučivanju ne potkopavaju snažnim lobiranjem industrije. Podijeljeni su i političari. Dok desni centar i konzervativci poput njemačkog Christiana Doleschala pozdravljaju ubrzanje bitke s birokracijom, pa čak pozivaju na hitnu akciju s obzirom na aktualnu geopolitičku krizu, ljevica nije naročito sklona predloženim rješenjima.
Naime, lijeve i zelene frakcije u EP‐u istaknule su da bi popuštanje u regulativi moglo razbiti društveni napredak i zaštitu potrošača. Smatraju da se drastične promjene poput odgoda obveza za izvještavanje ili ublažavanje pravila o otpadu i pesticidima uglavnom događaju bez dovoljno javne rasprave. Ipak, sva su se politička tijela pretežno složila s potrebom olakšavanja poslovanja, a Europski parlament apelirao je da se pritom održe visoki standardi, osobito u segmentu zaštite radničkih prava i okoliša.
Drastične promjene
Europarlamentarci smatraju i da bi mjere trebale stimulirati rast koji će generirati mala i srednja poduzeća, čiji se utjecaj na društvo i okoliš općenito doživljava manje negativno nego kod velikih korporacija. Za to vrijeme europski poduzetnici najavljene mjere vide kao priliku za “odmrzavanje” ulaganja i inovacija. Smatraju, naime, da bi deregulacijom Europa bila korak bliže američkom modelu jedinstvenog financijskog sustava i tržišta kapitala. Birokratske zapreke, koje von der Leyen često naziva “fragmentacijom na steroidima”, nesavladive su ostane li EU zajednica s 27 regulatornih sustava i više od 300 tržišta kapitala.
Među predloženim mjerama kojima bi se poduzetnicima olakšavalo pokretanje posla jest i veoma zanimljiva mjera bržeg otvaranja tvrtki. Francuska tvrtka koja želi otvoriti trgovinu u Hrvatskoj aktualnim je sustavom u EU-u prisiljena otvoriti i tvrtku upisanu u hrvatski Sudski registar. Uvođenjem jedinstvenog registra bilo bi dovoljno tvrtku otvoriti u bilo kojoj zemlji članici. Komisija, podsjećaju tvorci strategije, želi uvesti i strože sankcije za države koje neopravdano kompliciraju poslovanje u takvim slučajevima te, kad god je moguće, prednost dati regulacijama koje se izravno primjenjuju, umjesto direktiva koje ostavljaju prostor za nacionalne izmjene.
Međutim, europski stručnjaci upozoravaju na moguće rizike. Kritičari tvrde da ubrzano zakonodavstvo i kraći rokovi za procjene mogu smanjiti transparentnost i ispitivanje utjecaja, posebno u kriznim situacijama, te da bi to moglo dovesti do donošenja zakona s nedostatnom evidencijom i javnim suglasnostima. Održivost novih pravila propituju i stručnjaci koji navode da same administrativne olakšice nisu dovoljne jer, kako je primijetio član istraživačke radne skupine EP-a Tristan Marcelin, pojednostavljenja su samo jedan od koraka prema konkurentnosti, uz ulaganja u tehnologiju i infrastrukturu.
Stroža pravila
S druge strane, konzervativni analitičari ističu da će bilo kakvo otezanje reformi Europu predugo ostaviti u neravnopravnom položaju u odnosu na SAD ili Kinu. Mogućim posljedicama treba pristupiti selektivno, jer otvaranje putova kapitalu i brže dozvole obećavaju zamah gospodarstvu, ali samo ako se ne naruši pravni okvir i predvidivost, upozoravaju obje strane. Međutim, još nije jasno koliko će od najavljenih ušteda zaista biti realizirano do kraja mandata. Uz obećanih 25 posto smanjenja birokracije, Komisija također cilja uštedu od 37,7 milijardi eura godišnje do 2029., što je procjena dana u ranijim najavama, ali to podrazumijeva uspješnu provedbu sustava praćenja i mjerenja učinaka. Područja poput okoliša i sigurnosti hrane morat će biti pažljivo regulirana i nakon pojednostavljenja, zbog osnovne dugoročne uloge politike EU-a u zaštiti javnih interesa.
Pravne posljedice također su neizvjesne. Ako se proces deregulacije provodi neselektivno, to bi moglo otvoriti prostor za tužbe pred Sudom EU-a ili smanjiti domet izvanrednih mjera nadzora. Europski ombudsmani i institucije već nadgledaju provođenje pravila proceduralne demokracije u ovom procesu. Europski parlament i sudovi, iz iskustava s paketima iz 2025., prate poštovanje pravila o savjetovanjima i klimatskim procjenama. Tvrdeći da demokratske procedure nisu ugrožene, ističu da bi donošenje bilo kakva akta po hitnom postupku, pri čemu se ne bi potpuno poštovale zacrtane demokratske prakse poput javne rasprave, bile moguće samo u iznimnim i opravdano hitnim stanjima.
U svakom slučaju, proces deregulacije u EU-u ulazi u odlučnu fazu. Rokovi su postavljeni, koalicije su formirane, a nadilazi li korištenje registarskih alata uistinu smisao regulatornog reda ili će se time samo prividno smanjivati administracija, saznat ćemo u sljedećih godinu-dvije. Razvoj je jasno potaknut globalnim pritiskom na konkurentnost i geopolitičkim neizvjesnostima, no njegova potpuna učinkovitost bit će vidljiva tek kada sve najavljene mjere budu raspravljene, donesene i kada zažive u praksi. U ovom trenutku Komisija inzistira na “čišćenju i ispravljanju suvišnih pravila”, poslovni sektor na ispunjavanju danih obećanja, a ekološke i društvene skupine na očuvanju temeljnog regulatornog standarda. Konačni ishod i ekonomske posljedice ovisit će, dakle, o tome hoće li kompromisi i nadzor provjere biti uravnoteženi između stvarnog rasterećenja gospodarstva i očuvanja dugoročnih javnih interesa.
[darkbox]
Ne miču se s mrtve točke
Udruženje BusinessEurope prigodom najave reformskog paketa prošlog mjeseca podržalo je cilj smanjenja administrativnih troškova, ali i upozorilo da “važna pitanja konkurentnosti, istaknuta u Draghijevu izvještaju, još nisu dovoljno riješena”. Čelnik udruge Markus Beyrer ocijenio je da je dosadašnji napredak skroman. Naime, iako se Komisija obvezala smanjiti birokraciju za 25 posto tijekom petogodišnjeg mandata, do prošlog mjeseca obrađen je tek mali dio ključnih prijedloga za smanjenje opterećenja koje su identificirali poduzetnici. Poslovna udruga očekuje da će dalje mjere, poput plana dubinskog čišćenja i 12 prioritetnih ciljeva, znatno poboljšati investicijski položaj EU-a i njezinih gospodarstvenika.
Istovremeno upozoravaju da su pregovori o pojedinim prijedlozima, kao u slučaju pregovora o “digitalnom omnibusu” kojim bi se pokušao smanjiti nepotreban birokratski posao gospodarstvenika uslijed famoznog GDPR-a, europskog akta o zaštiti osobnih podataka, već pokazali slabiju političku volju za pojednostavljenje. “Sve izgleda kao da odluke često ovise o tome hoće li oni koji ih donose, odnosno Parlament i Vijeće, politički prihvatiti mjere. Pozivamo ih da se striktno drže ciljeva pojednostavljenja, inače će se ključna ulaganja nastaviti odvijati izvan Europe”, poručio je Beyrer Komisiji. [/darkbox]
[darkbox]
Izravno se pogoduje zemljama izvan EU-a
Europski gospodarstvenici, pa tako i hrvatski, opravdano su ljuti na Bruxelles jer europske mjere često kao da izravno pogoduju tvrtkama izvan EU-a. Na jedan takav primjer koji se odnosi na prehrambeni te naročito osjetljiv poljoprivredni sektor upozorila je nedavno zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan (SDP). EU, naime, namjerava izmijeniti direktive na način koji izravno šteti europskim poljoprivrednicima i proizvođačima hrane, a pogoduje uvoznom lobiju i industriji izvan EU-a. Borzan je u svojstvu stalne izvjestiteljice za sigurnost hrane u Europskom parlamentu upozorila na opasnosti novog europskog “megazakona” o hrani koji istovremeno slabi sustav kontrole hrane u EU-u i šteti domaćim proizvođačima u korist stranih. “Riječ je o jednoj od najvećih izmjena u posljednjih nekoliko desetljeća. Pod izlikom pojednostavljenja i veće konkurentnosti, sustav se pomiče s prevencije na reakciju tek kada problem već nastane”, izjavila je Borzan. Prema njezinu istraživanju, 94 posto građana želi sustav koji sprečava rizike, a 97 posto njih smatra da pojednostavljenje ne smije ići na štetu zdravlja. “Građani jasno poručuju da žele znati što jedu i da hrana mora biti sigurna. Ovaj prijedlog ide u suprotnom smjeru”, rekla je.
Jedna je od ključnih promjena ukidanje redovitih provjera pesticida, što bi omogućilo dulju uporabu štetnih pesticida bez novog preispitivanja rizika. Problematičan je i uvoz hrane. S primjenom trgovinskog sporazuma s Južnom Amerikom, odnosno državama Mercosura, na tržištu EU-a mogla bi se pojaviti hrana proizvedena po nižim standardima, tretirana pesticidima zabranjenima u Europskoj uniji. Naime, dok europski poljoprivrednici neke pesticide uopće ne smiju upotrebljavati, farmeri iz drugih krajeva svijeta nemaju tu zabranu, jedini je uvjet da njihova prisutnost u tragovima ne bude iznad propisane mjere. To izravno stavlja europske poljoprivrednike u nepovoljniji položaj. Najbolji je primjer zabrana korištenja određenih pesticida u EU-u. No, iako EU svojim poljoprivrednicima brani korištenje tih pesticida, ne zabranjuje hranu tretiranu tim tvarima, pod uvjetom da su pesticidi prisutni ispod dopuštenih, izuzetno niskih koncentracija, u tragovima. Europski farmer podjednako je sposoban proizvesti hranu koja nakon obrade sadrži tu dopuštenu razinu pesticida, no on ga ne smije kupiti ni koristiti, za razliku od “kolege” s drugog kraja svijeta.
Borzan je upozorila i da bi se, zbog ublažavanja pravila, na policama mogla naći “jeftinija, ali i rizičnija hrana, koja ne ugrožava samo zdravlje potrošača nego i dovodi domaće proizvođače u neravnopravan položaj jer ne mogu konkurirati takvim cijenama”. Predviđene izmjene smanjuju i transparentnost u slučaju izbijanja bolesti životinja. Građani bi imali manje informacija o uzrocima i širenju bolesti poput svinjske kuge, ptičje gripe ili kravljeg ludila, rekla je Borzan te najavila da će u pregovorima inzistirati na zadržavanju dosadašnjih standarda te očuvanju “sustava koji je godinama bio među najboljima i najstrožima u svijetu”. [/darkbox]
