Među osvajačima najvećeg pojedinačnog priznanja u nogometu Cruijffa Beckenbauer i Zidane ponovili su svoj učinak na klupi. Međutim, mnogi drugi nisu uspjeli, ili nisu ni pokušali…
Poželjevši Fabiu Cannavaru sve najbolje za njegovu novu avanturu u Hrvatskoj na čelu zagrebačkog Dinama, netko bi mogao pomisliti da pobjeda Ballon d’Or – Talijan ju je osvojio 2006. nakon fantastičnog njemačkog Svjetskog prvenstva – nikada neće biti It bio X Factor, da tako kažem, za one koji su osvojili taj trofej, pa su se u drugom profesionalnom životu odlučili za trenersku karijeru. Sumnja se, listajući kroz počasnu listu pobjednika, da je umjesto toga postojala neka vrsta kletve, možda čarobnjaštvo, svakako čarolija koju su – uz vrlo rijetke iznimke: Johan Cruijff, Franz Beckenbauer, Zinedine Zidane, djelomično i Alfredo Di Stefano – uvijek je na neki način predstavljao balast. Cannavarov CV je tu da to ilustrira. Prvenstvo osvojeno u Kini s Guangzhou Evergrandeom emitira – u globalnoj nogometnoj panorami – prigušeno i daleko svjetlo, naknadno utišano neuspješnim pokušajima: hit and run s kineskom reprezentacijom, kratka i kontradiktorna iskustva s Beneventom u B i Udineseom u A , a oba su trajala nekoliko mjeseci.
