Prvi preliminarni rezultati općih izbora u BiH pokazuju jasnu prednost Darijane Filipović iz HDZ-a BiH u utrci za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH. Prema podacima dobivenima skeniranjem glasačkih listića neposredno nakon glasanja, Filipović je osvojila oko 92 tisuće glasova. Slaven Kovačević iz Demokratske fronte dobio je približno 55 tisuća, dok je Zdenko Lučić, kojega je podržao blok predvođen HDZ-om 1990., osvojio oko 44 tisuće glasova. Nakon objave prvih rezultata predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić ocijenio je da je došlo do etničke homogenizacije te poručio kako ideja građanske države očito nije dobila podršku kojoj se nadao.
Politički analitičar Davor Gjenero smatra da je riječ o važnom znaku sazrijevanja političke kulture među Bošnjacima, ali i značajnom uspjehu HDZ-a BiH. S Gjenerom smo razgovarali o rezultatima izbora, Čovićevom političkom manevru, legitimnoj reprezentaciji Hrvata u BiH te mogućem sastavljanju nove vlasti na državnoj razini.
“Bio je jedan mandat u kojem je Čović bio član predsjedništva, ali sada ponovno hrvatski politički korpus u BiH ima mogućnost samostalno izabrati svog člana predsjedništva”, kazao nam je Gjenero koji smatra da je to znak određenog sazrijevanja političke kulture među Bošnjacima. “Izbori za Bošnjačkog člana predsjedništva su postali kompetitivni u pravom smislu riječi”, kaže.
Konce drži Čović
“Bila su tri ozbiljna kandidata, dva vodeća i čovjek iz stranke za BiH. Treći Bošnjački kandidat je osvojio više glasova, respektabilno više nego Darijana Filipović, ali to je posljednica demografskih odnosa. Konačno imamo situaciju da se uspostavila politička kultura, da svaki narod ima pravo samostalno birati svoju političku elitu. To je jedan veliki napredak na ovim izborima. HDZ je na tim izborima prošao izrazito dobro. Ne samo da su dobili članicu predsjedništva, nego su i vrlo respektabilni u parlamentu federacije, u parlamentarnoj skupštini BiH”, kaže Gjenero.
Kaže kako je jasno da bez njih nije moguće uspostaviti stabilnu vladu, ali naglašava da ključ modela sastavljanja buduće vlasti leži u rukama Dragana Čovića. “Čoviću je uspjelo još nešto. On je napravio jedan manevar s kojim je postigao dva cilja. Manevar je da se nije sam kandidirao za člana predsjedništva, nego je vrata otvorio mladoj političarki, koja se mnogima činila i nepoznatom, ali i kao hrabar potez. Međutim, time je izbjegao stvaranje političkih napetosti i antagoniziranja od strane bošnjačkog korpusa. Uz to je doprinio tome da se, zahvaljujući političkoj kulturi, ostvari model koji je on nazivao modelom legitimne reprezentacije“, kazao nam je.
Gjenero također smatra da je Čović postigao stvaranje nove generacije političara u vrhu stranke, ali i da uspostavljanje legitimne reprezentacije prođe u svijetu. Prema njemu, sada ostaje pričekati na još jedan politički potez odnosno na koji način će se razvijati politička kultura u Bosni i Hercegovini. “Pitanje je hoće li se Željko Komšić povući sa svojom agendom kvazi građanske države i hoće li to značiti prekid ugrožavanja prava Hrvata da samostalno biraju svoju elitu ili će on samo pokušati uzeti četiri godine pauze kao što je to napravio pred 12 godina. To ćemo vjerojatno znati vrlo skoro, ali i isto tako i je li nužno inzistirati na tome da se legitimna reprezentacija pretvori u zakonski model ili je dovoljno oslanjati se u Bosni i Hercegovini na demokratsku političku kulturu koja u konsocijacijskoj zajednici nalaže da svaka nacionalna zajednica ima pravo samostalno birati svoju elitu. Bilo bi bolje da se stvore uvjeti za jačanje političke kulture. Nikad zakonima nije moguće spriječiti svaku glupost koja nekome može pasti na pamet. Donošenje takvog zakona je dosta komplicirano, ali vidjet ćemo je li će ono biti potrebno ili ne”, smatra Gjenero.
Ishod će se tek znati
Prema njemu, za sada su prvi znaci dobri. “Ako gledamo način na koji su nastupili predsjednici HDZ-a u izbornoj noći, onda je vidljivo da je kod Filipović postojan diskurs ustavnog patriotizma, da je vrlo naglašeno govorila o povezanosti i lojalnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, državi Bosni i Hercegovini. Kod Čovića je zanimljivo to da nije bilo trijumfalizma i da je u pobjedničkom govoru ostavio prostor za vođenje politika stranke ovisno o tome kako će se formirati okolnosti.
Prva mu je bila naznaka da ne odustaje od legitimne reprezentacije. Ono što je sada njegova najveća moć je pitanje kako će se organizirati vlast na razini središnje države. Hoće li on pristati na ovu kombinaciju na kojoj inzistiraju bošnjačke politike, da se radi sve kako bi se opozicijom pokušala stvoriti većina na nacionalnoj razini.
Koliko poznajemo Čovićev način djelovanja u politici, valja pretpostaviti da on neće biti sklon takvom eksperimentu te da je njemu vrlo jasno da nema bitnih političkih razlika između Dodika i njegove opozicije, barem što se tiče političkih vrijednosti, ali treba znati da postoji razlika u političkom iskustvu i da je interes i Hrvata u BiH, ali i BiH općento da se što prije i što je efikasnije uspostavi stabilna većina i stabilno vijeće ministara. S eksperimentima se ta nada u stabilnost dovodi u pitanje”, zaključuje Gjenero.
