Alamat Kusijanović i Yvonne Andreini svoju su suradnju započele na umjetničkoj rezidenciji IN/SU/LA u svibnju 2024. godine na talijanskom otoku Ventotene nakon čega su uslijedile dvije grupne izložbe rezidencijalnih umjetnika „Postcards from the 2024 – Ventotene Residency“ u Berlinu u lipnju 2025. i galeriji Materia u Rimu u srpnju 2025. godine.
Izložba pod nazivom „Glasovi koje nasljeđujemo“ u galeriji Frank u Beču održava se tijekom trajanja Vienna Contemporary – najvećeg sajma suvremene umjetnosti Srednje i Jugoistočne Europe te je dio projekta Nomada – Ureda za suvremenu umjetnost koji je posvećen međunarodnoj promociji umjetnika iz Hrvatske i susjednih zemalja.
Izložba tematizira nastanak umjetnina u specifičnom društvenom i lokalnom kontekstu pri čemu se novom serijom radova Alamat Kusijanović referira na svoje odrastanje na Kalamoti te na reperkusije određenih rečenica iz djetinjstva koje formiraju naš identitet i vlastite odabire u životu. Kustosica izložbe Jelena Tamindžija Donnart navodi da u „novu seriju radova Alamat Kusijanović unosi vlastito iskustvo, pri čemu sam rad na ovim mentalno zahtjevnim djelima dodatno iziskuje i težak fizički rad. Tijekom ovog procesa slikarica nanosi brojne slojeve krede koja uključuje duži vremenski period kuhanja, sijanja i pripreme za višeslojno postavljanje na platno. Svi ti nanosi na sliku čine sliku težom poput životnih iskustava koji nas čine teškim, tromim i nespremnim za velike promjene koje su nam nužne.“ (…) Gropovi konopa na radovima većeg formata, kojima je nekad teško pronaći početak i način razgrtanja, simboliziraju naše unutarnje stege. One su često skrivene svjesnim i nesvjesnim obrascima našeg ponašanja do točke puknuća i osvještavanja: kad ih putem razgovora, terapijom ili meditacijom možemo razumjeti i doprijeti do njihovih izvora i uzroka polako se oslobađajući danih konopa.
Oslobađanje od okova tematika je i serije radova tuša i akrila na platnu talijanske autorice s berlinskom adresom Yvonne Andreini. Andreini vrši rješavanje od okova figuracija jasnim reduciranjem motiva na apstrahirane i izrazito ritmizirane plohe. Riječ koju autorica često upotrebljava pri opisu svog rada je fantazmagorija: stanje nalik snu, fantaziji ili pak nestvarnoj iluziji, kaotičnom stanju gdje stvarnost i iluzija, odnosno fikcija nisu jasno razgraničene poput fuzije apstraktnih i figurativnih elemenata od kojih se sastoji Andreinina slika.
Duboko introspektivni radovi dviju autorica promišljaju ulogu pojedinca – kroz osobnu, povijesnu i kulturnu prizmu – u društvu gdje u vizualnom mediju istražuju kako se iskustvo i uloga pojedinca oblikuju kroz bliske i opće narative.
Izložbu su posjetitli brojni stručnjaci i ljubitelji suvremene umjetnosti, uključujući Angelu Zach-Buchmayer – kustosicu fondacije Eva Kahan Foundation Wien, Sebastiana Haselsteinera – voditelja Strabag Kunstforum Wien, Katarinu Dorkin Križ iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Austriji, Sirikit Amann iz Ars Electronica Linz, Adela Bahtanovića iz Uniqa See Future Foundation Zagreb i Beč, Michaela Isaka, direktora Nomarts Wien, Evu Kovač iz Das Weisse Haus Wien te Oliviu Clementschitsch, direktoricu Kunstraum Villach te brojne prijatelje i posjetitelje.