Istraživanje provedeno na gotovo 100 000 ljudi u 98 zemalja pokazalo je da je globalna percepcija SAD-a pala na najnižu zabilježenu razinu – što ga svrstava među pet najnegativnije percipiranih zemalja na svijetu, iza Rusije i Kine. Također, u pet aktivnih svjetskih sukoba, većina ljudi vidi Ameriku kao negativnu stranu u čak 3 od tih pet sukoba.
Indeks percepcije demokracije za 2026. godinu, koji su objavili danska Zaklada saveza demokracija i istraživačka tvrtka Nira Data uoči Samita o demokraciji u Kopenhagenu od 12. do 14. svibnja, temelji se na 94 146 ispitanika iz 98 zemalja anketiranih između 19. ožujka i 21. travnja, što ga čini najvećom godišnjom studijom te vrste na svijetu, reprezentativnom za više od 90% svjetske populacije.
“Brzi pad percepcije SAD-a diljem svijeta je tužan, ali ne i šokantan”, rekao je Anders Fogh Rasmussen, bivši glavni tajnik NATO-a i osnivač Zaklade Saveza demokracija. “Mnogo me više zabrinjava to što mnogi Europljani još uvijek ne prepoznaju prijetnje s kojima se suočavaju i hitnu potrebu za izgradnjom vlastitog vojnog odvraćanja. Demokracija je i dalje tražena diljem svijeta, ali naši čelnici moraju se angažirati kako bi pokazali da naši demokratski sustavi još uvijek mogu ponuditi viziju optimizma i nade biračima”.
Dr. Nico Jaspers, glavni izvršni direktor tvrtke Nira Data, rekao je: “Indeks percepcije demokracije za 2026. godinu ističe koliko se brzo globalne percepcije mogu promijeniti kao odgovor na geopolitičke napetosti, sukobe i ekonomsku neizvjesnost. Pad slike SAD-a i njegova sve raširena percepcija kao najveće svjetske prijetnje – u kombinaciji s raširenim pesimizmom u dijelovima Europe – duboko je zabrinjavajući. Ono što vidimo nije pad potražnje, već rast očekivanja: građani traže sustave koji pružaju sigurnost, stabilnost i gospodarski napredak”.
Rangiranje percepcije zemlje
SAD se sada nalazi među pet najnegativnije percipiranih zemalja na svijetu. Najnegativnije percipirana zemlja globalno je Izrael, a slijede Sjeverna Koreja, Afganistan, Iran i SAD – tim redoslijedom. Pet najpozitivnije percipiranih zemalja su Švicarska, Kanada, Japan, Švedska i Italija.
Neto rezultat percepcije SAD-a kao pozitivne sile u svijetu pao je s +22% u 2024. na -16% u 2026. – pad od 38 postotnih bodova u dvije godine, te daljnji pad od 11 bodova samo u protekloj godini s -5 u 2025.
Kina je, nasuprot tome, poboljšala svoju globalnu percepciju od 2022. Sada ima 7% – jedina je od tri velike sile s neto pozitivnom globalnom slikom. Rusija ima -11. SAD se sada prvi put u povijesti istraživanja doživljava negativnije od Rusije.
Regionalna podjela je posebno upečatljiva. Europa sada gleda na SAD s -35, što je daleko negativnije od Kine, dok se Rusija u Europi doživljava s -47. Kina se pozitivno doživljava u azijsko-pacifičkoj regiji, regiji MENA (Bliski istok i sjeverna Afrika) i subsaharskoj Africi. SAD je pozitivan samo u subsaharskoj Africi s 4, otprilike neutralan u Americi i oštro negativan u azijsko-pacifičkoj regiji, regiji MENA i Europi.
U 63 od 83 zemlje koje su sudjelovale u istraživanju, ispitanici povoljnije gledaju na Kinu nego na SAD. U Europi je Kina pozitivnije ocijenjena od SAD-a u 20 od 23 zemlje koje su sudjelovale u istraživanju – pri čemu samo Francuska, Poljska i Ukrajina preferiraju Washington.
Pet sukoba
U izvješću se od ispitanika u svih 98 zemalja tražilo da odgovore s kojom se stranom više slažu u pet aktivnih ili potencijalnih sukoba. SAD se nalazi na manje popularnoj strani u tri od njih.
O Rusiji naspram Ukrajine: 55 od 98 zemalja slaže se više s Ukrajinom, 30 s Rusijom. Europa se u velikoj mjeri slaže s Ukrajinom; Bliski istok i Sjeverna Afrika naginju Rusiji. Azijsko-pacifička regija je podijeljena, s proukrajinskim stavovima u Australiji, Novom Zelandu, Japanu i Južnoj Koreji, a proruskim stavovima u Indoneziji, Indiji, Kini i Pakistanu.
O Izraelu naspram Palestine: 51 zemlja se više slaže s Palestinom, 17 s Izraelom. Amerika je jedina regija koja se, donekle, naginje Izraelu.
O SAD-u naspram Irana: 41 zemlja se više slaže s Iranom, samo 28 sa SAD-om. Subsaharska Afrika, Azija i Pacifik te Bliski istok i Sjeverna Afrika se više slažu s Iranom. Europa je otprilike ujednačena.
O Kini naspram Tajvana: najtjesnija podjela od pet sukoba – 41 zemlja se više slaže s Tajvanom, 38 s Kinom. Ovo pitanje također ima najveći udio odgovora “ne znam”, s 38% globalno.
U odnosu na SAD naspram Grenlanda i Danske: najjednostraniji rezultat u anketi. Od 98 zemalja, 85 se više slaže s Grenlandom i Danskom; samo se 2 više slažu sa SAD-om. Značajno je da se čak i sama američka javnost naginje 12 bodova prema Grenlandu i Danskoj u odnosu na stav vlastite vlade.
Percepcija demokracije: Francuska se pridružuje Kazahstanu na najnižoj razini
Sam Indeks percepcije demokracije ne mjeri institucionalnu kvalitetu, već izravno iskustvo građana u demokratskom životu, kroz osam dimenzija: izbore, slobodu govora, politički pluralizam, građanski odgoj, podjelu vlasti, vladavinu prava, transparentnost vlade i sposobnost mirne tranzicije vlasti. Zemlje se rangiraju prema tome kako njihovi građani ocjenjuju te dimenzije, a ne prema vanjskim stručnjacima.
“Francuska je sada, prema samim Francuzima, jedna od najmanje demokratskih zemalja na svijetu, uz zemlje poput Kazahstana, Jemena ili Zimbabvea”, kaže francuski politički komentator i suradnik BneIntelliNewsa Arnaud Bertrand. “To je ludo, ali nažalost ne iznenađuje s obzirom na činjenicu da je Macron potpuno ismijao rezultate prethodnih izbora”. Dakako, ovaj rezultat ne znači da je stanje demokracija u Francuskoj na stvarno nižoj razini nego u Zimbabveu, već govorio i o višestoljetnoj osjetljivosti francuskog naroda na ugroze demokracije (Francuska revolucija i kultura čestih provjeda).
Najviše ocijenjene zemlje su Švedska, Norveška, Danska, Finska i Švicarska od strane vlastitih građana po pitanju demokracije. S druge Rusija, Ukrajina, Francuska i Srbija su smještene u vrlo negativnoj skupini – najnižoj kategoriji, što znači da njihovi građani najkritičnije ocjenjuju svoje demokratsko iskustvo.
Francusko mjesto uz Rusiju u najnižoj skupini najupečatljiviji je nalaz za zapadnoeuropsku publiku, odražavajući duboko javno razočaranje političkim institucijama i, kako se navodi u izvješću, rašireni pesimizam: Francuska i Njemačka su među najmanje optimističnim zemljama u pogledu smjera u kojem se njihova zemlja kreće.
Kina, Oman i Vijetnam postižu više rezultate – potaknute pozitivnom percepcijom građana o vladavini prava, građanskom obrazovanju i mirnim tranzicijama.
“Svake godine dobivam isti argument, pa dopustite da ga preduhitrim: ne, nije zato što bi se kineski narod u ispitivanju ‘bojao’ izraziti svoje mišljenje”, kaže Bertrand. “Da je to slučaj, vidjeli biste istu dinamiku i u drugim pretpostavljenim ‘autoritarnim0 zemljama. Ali Rusija ima rezultat -21, Bjelorusija -9, Kazahstan -31. Ako “strah od režima” objašnjava kineskih +14, zašto se Rusi i Bjelorusi ne “boje” podjednako?… Presuda: u svakoj testiranoj metodologiji, Kinezi misle ono što govore”, govori francuski komentator.
Izvješće eksplicitno navodi da visoki rezultati DPI-ja “ne znače nužno da će vanjski stručnjaci ocijeniti tu istu zemlju kao demokratsku”, napominjući da u zemljama s ograničenim medijskim okruženjem “građani i dalje mogu izražavati pozitivna mišljenja o političkom sudjelovanju ili institucionalnom učinku. DPI stoga treba čitati kao mjeru javne percepcije, a ne kao zamjenu za stručne procjene demokratskih prava i sloboda”.
U svim regijama, transparentnost vlade je najnegativnije ocijenjena demokratska dimenzija – građani diljem svijeta u velikoj većini vjeruju da njihove vlade uskraćuju važne informacije javnosti.
Američke vojne baze: odbijaju ih građani iz čak 86 od ispitanih 97 zemalja
U anketi je ispitanicima postavljeno pitanje trebaju li SAD imati vojne baze u njihovoj zemlji. Od 97 anketiranih zemalja, samo četiri imaju jasnu većinu “za”: Portoriko, Poljska, Izrael i Južna Koreja. Još četiri – Dominikanska Republika, Rumunjska, Japan i Filipini – podjednako su podijeljene. U preostalih 86 zemalja, jasna većina kaže “ne”.
Što se tiče obrambenih prioriteta, većina ljudi diljem svijeta odabire jačanje saveza kao primarno sredstvo nacionalne zaštite – što je najčešći odgovor u 80 od 98 zemalja. Vojna ulaganja vodeći su prioritet samo u 18 zemalja, uglavnom u regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike te dijelovima Azije i Pacifika. Nijedna zemlja nije odabrala obveznu vojnu službu ili nuklearno odvraćanje kao primarni pristup sigurnosti.
Međutim, spremnost na osobnu borbu naglo je pala diljem svijeta – s 53% u 2025. na 45% u 2026., što je pad od 8 postotnih bodova u jednoj godini. U Europi je udio onih koji su spremni boriti se samo 37% – što je polovica od prosjeka građana u Bliskom istoku i Sjevernoj Africi od 62% – s posebno niskim brojkama u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj i Švicarskoj, gdje manje od jedne trećine kaže da bi bilo spremno braniti svoju zemlju.
Europa je podijeljena oko toga treba li povećati obrambene izdatke čak i ako to znači veće poreze ili smanjenje potrošnje. Podrška je najveća u nordijskim zemljama i na istočnoj granici – Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, Finskoj, Ukrajini i Poljskoj. Protivljenje je najjasnije u južnoj Europi – Italiji, Grčkoj i Španjolskoj – i Francuskoj.
Vjera u demokraciju kao sustav ostaje visoka – ali ne i u vlade
Unatoč sumornoj slici institucionalnog povjerenja, globalno povjerenje u samu ideju demokracije ostaje izuzetno snažno. Više od dvije trećine ljudi diljem svijeta kaže da je vrlo važno imati demokraciju u svojoj zemlji. Na pitanje koja je glavna svrha demokracije, većina ljudi – u 62% zemalja – kaže da je to poboljšanje životnog standarda i blagostanja, a ne slobodan izbor vlade ili zaštita individualnih prava.
Jaz između želje i stvarnosti je ključna napetost izvješća. Građani vjeruju u demokraciju kao koncept. Sve su manje uvjereni da je njihov vlastiti sustav i ostvaruje.
Politička patologija: Stavovi osoba postaju stavovi država
